Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-10/00 (M. S.)

Odluka donesena 05. 05. 2000.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-10/00

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

05. 05. 2000.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine i članova 54. i 57. Poslovnika Ustavnog suda (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 24/99 - prečišćeni tekst), na sjednici održanoj 5. maja 2000. godine, donio je

ODLUKU

Odbija se apelacija M. S. iz Fojnice protiv presude Kantonalnog suda iz Travnika br. GŽ 256/99 od 4. novembra 1999. godine i presude Općinskog suda iz Fojnice br. P 22/99 od 2. juna 1999. godine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Obrazloženje

1. Činjenično stanje Općinski sud u Fojnici je 12. januara 1999. godine donio presudu br. P 153/98 u sporu između M. S. i Mješovite srednje škole “Zijah Dizdarević” u Fojnici. M. S. je, prema Konkursu, bila kandidat za izbor na radno mjesto direktora Škole, pa je u postupku pred Općinskim sudom zahtijevala poništenje odluke Upravnog odbora škole o imenovanju I. I. na pomenuto radno mjesto. Sud je poništio osporenu odluku i vratio predmet Školi. Razlog za poništenje je bio taj što je supruga I. I., M. I., kao član Upravnog odbora škole, sudjelovala u donošenju odluke Odbora. Nakon obnovljenog postupka, Upravni odbor je 28. januara 1999. godine donio novu odluku kojom je I. I. ponovo imenovan za direktora Škole.

M. S. je 8. februara 1999. godine pokrenula postupak pred Općinskim sudom u Fojnici osporavajući odluku Škole od 28. januara 1999. godine i zahtijevajući naknadu. Općinski sud je presudom br. P 22/99 od 2. juna 1999. godine odbio zahtjev. Nakon žalbe, koju je M. S. podnijela protiv ove presude, Kantonalni sud u Travniku je presudom br. GŽ 256/99 od 4. novembra 1999. godine odbio žalbu i potvrdio prvostepenu odluku.

Presuda Kantonalnog suda je konačna i nije podložna nikakvoj redovnoj žalbi. Ipak, iz kancelarije Federalnog tužioca uložen je zahtjev za zaštitu zakonitosti pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine protiv presude Općinskog suda u Fojnici od 2. juna 1999. godine i presude Kantonalnog suda od 4. novembra 1999. godine.

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je, presudom br. GVI 1/00 od 10. februara 2000. godine, odbio zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan. M. S. je primila presudu Vrhovnog suda 11. marta 2000. godine.

2. Postupak pred Ustavnim sudom M. S. je 22. decembra 1999. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv presude Kantonalnog suda u Travniku br. GŽ 256/99 od 4. novembra 1999. godine i presude Općinskog suda iz Fojnice br. P 22/99 od 2. juna 1999. godine. Apelantica je zahtijevala poništenje ovih presuda navodeći da odredbe članova 6. i 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima i člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine nisu bile ispoštovane. Smatra da je bila predmetom diskriminacije među spolovima i da nije uživala pravo na pravično i javno saslušanje.

Ustavni sud je 1. februara 2000. godine tražio od M. S. da dopuni svoju apelaciju, a 10. marta 2000. godine je također tražio od Kantonalnog suda iz Travnika i Mješovite srednje škole “Zijah Dizdarević” da dostave svoje odgovore na apelaciju.

Škola je u svom odgovoru obrazložila da je apelacija neosnovana i da je, stoga, treba odbiti. Kantonalni sud u svom odgovoru također smatra apelaciju neosnovanom, s obzirom da činjenica da M. S. nije bila postavljena za direktora nije bila posljedica diskriminacije među spolovima ili mjestu rođenja.

3. Dopustivost apelacije Na osnovu člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost o pitanjima iz Ustava koja proizilaze iz presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako je apelacija podnesena u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem korištenom pravnom lijeku (član 11. Poslovnika Ustavnog suda).

Osporena presuda Kantonalnog suda u Travniku, br. GŽ 256/99 donesena 4. novembra 1999. godine, konačna je na osnovu člana 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku. M. S. je ovu presudu primila 27. novembra 1999. godine. Ipak, federalni tužilac je presudu osporio u sudskom postupku koji je rezultirao presudom Vrhovnog suda Federacije BiH br. GVI 1/00 od 10. februara 2000. godine.

Ustavni sud je primio apelaciju M. S. 22. decembra 1999. godine. Proizilazi da je apelacija podnesena u predviđenom roku.

4. Zaključak Ustavnog suda M. S. tvrdi da su povrijeđena njena prava iz članova 6. i 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ovi članovi, u relevantnim dijelovima, propisuju sljedeće:

Član 6. stav 1. Konvencije:

“Svako ima pravo da zakonom određen, nezavisan i nepristrasan tribunal, pravično, javno i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obavezama građanske prirode...”

Član 14. Konvencije:

“Uživanje prava i sloboda iz ove konvencije omogućit će se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.”

Ustavni sud konstatuje da je Općinski sud u svojoj presudi od 12. januara 1999. godine poništio prethodnu odluku Upravnog odbora škole na osnovu toga što je supruga kandidata koji je bio imenovan sudjelovala u donošenju odluke Odbora. Nakon obnovljenog procesa, u kome nije bilo sličnih proceduralnih nepravilnosti, Upravni odbor škole je 28. januara 1999. godine donio odluku kojom je ponovo imenovana ista osoba, I. I., na radno mjesto direktora Škole. Ustavni sud nije pronašao dokaze koji bi ukazivali na to da je nova odluka donesena na diskriminatornoj osnovi, čime bi se kršio član 14. Konvencije ili član II/4. Ustava. Također, nema pokazatelja da je sudski postupak bio nepravičan i da je došlo do povrede člana 6. Konvencije ili člana II/3.(e) Ustava. Iz navedenog slijedi da apelaciju M. S. pred Ustavnim sudom treba odbiti, kao što je izneseno u izreci.

Na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Ustavni sud je donio ovu odluku u sljedećem sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Kasim Begić i sudije dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović, Mirko Zovko.

U 10/00 Predsjednik 5. maja 2000. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Sarajevo, Prof. dr. Kasim Begić Ustavni sud nije pronašao dokaze koji bi ukazivali na to da je nova odluka Upravnog odbora donesena na diskriminatornoj osnovi, čime bi se kršio član 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima ili član II/4. Ustava. Također, nema dokaza da je sudski postupak bio nepravičan i da je došlo do povrede člana 6. Konvencije ili člana II/3.(e) Ustava.

Odluka o meritumu u predmetu U-10/00 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio