Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-20/01 (A. Dž.)

Odluka donesena 04. 05. 2001.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-20/01

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

04. 05. 2001.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 4. i 5. maja 2001. godine, donio je

ODLUKU

Odbija se apelacija gosp. A. Dž., iz Sarajeva, kojeg zastupa gđa M. Š., advokat iz Sarajeva, protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj GŽ-32/00 od 23. novembra 2000. godine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

I. Činjenično stanje

1. Podnosilac apelacije je gosp. A. Dž., iz Sarajeva, kojeg zastupa gđa M. Š., advokat iz Sarajeva.

2. Apelant i firma "Color" industrija sintetičkih smola, boja i lakova Medvode su zaključili, 25. marta 1992. godine, ugovor br. 1/92 o osnivanju firme "Color-Trade" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu "Color-Trade").

3. Na osnovu ovog ugovora, Strane su stekle status suosnivača mješovitog preduzeća kao društva sa ograničenom odgovornošću, koje je u registar (tada) Višeg suda (sada Kantonalnog suda) u Sarajevu upisano na osnovu rješenja broj UF/I-2404/94 od 21. septembra 1994. godine. Prema osnivačkom aktu, osnivači su obezbijedili osnovnu glavnicu preduzeća u ukupnom iznosu od 500.000 DEM (apelant – 150.00 DEM, i "Color" – 350.000 DEM).

4. Skupština društva "Color-Trade" d.o.o. je, 12. aprila 2000. god, na osnovu člana 24. alineja 8. a u vezi sa članom 42. Statuta društva "Color-Trade" d.o.o. Sarajevo, donijela odluku o razrješenju gosp. A. Dž. sa dužnosti direktora Društva.

5. Apelant se 25. aprila 2000. god. žalio na ovu odluku Skupštine Društva, ali mu je žalba odbijena kao neosnovana.

6. Rješenjem broj UF/I-4045/00 od 15. augusta 2000. godine, Kantonalni sud Sarajevo izvršo je upis promjene lica ovlaštenog za zastupanje društva "Color-Trade", tako što je apelant izgubio ovlaštenje da zastupa Društvo, a drugo lice je upisano kao izvršni direktor. Registarski sud je izvršio upis ovih promjena na osnovu navedene odluke Skupštine Društva i dokumentacije potrebne za upis.

7. Apelant je 28. augusta 2000. godine podnio žalbu Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv ovog rješenja Kantonalnog suda.

8. Rješenjem broj GŽ-32/00 od 23. augusta 2000. godine, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine odbio je žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.

9. Apelant je 19. januara 2001. godine uložio zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih sudskih rješenja. Federalno tužilaštvo Sarajevo, svojim aktom broj GT-40/01 od 2. februara 2001. godine, obavijestilo je apelanta da nije našlo zakonskog osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv osporenih sudskih odluka.

II. Apelacija

10. Apelant pobija rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Kantonalnog suda Sarajevo. Navodi da su ova rješenja povrijedila njegova prava na pravično suđenje i na imovinu, koja su zaštićena članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, članom 1. Protokola br. 1 na Konvenciju i članom II Ustava Bosne i Hercegovine. U pogledu prava na pravično suđenje, apelant smatra da je registarski sud izvršio upis na osnovu nelegalne odluke kojom je on razriješen dužnosti direktora, i na osnovu nepotpune dokumentacije.

11. Apelant se žali da je prilikom donošenja odluke o njegovom razrješenju sa dužnosti direktora na sjednici Skupštine "Color-Trade", samo jedan suosnivač Društva (strani ulagač iz Republike Slovenije) glasao za nju, dok drugi suosnivač Društva (sam apelant) nije ni prisustvovao.

III. Postupak pred Ustavnim sudom

12. Apelant je, 16. februara 2001. godine, Ustavnom sudu BiH podnio apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj GŽ-32/00 od 23. novembra 2000. godine, zatraživši ocjenu ustavnosti ovog rješenja saglasno članu VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine. Ujedno je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru u smislu člana 75. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa članom 16. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i društva "Color-Trade" zatraženi su odgovori na navode apelacije.

14. Vrhovni sud FBiH, u svom odgovoru dostavljenom Sudu 19. marta 2001. godine, ističe da je apelacija nedopuštena i neosnovana.

15. Vrhovni sud je istakao da apelant nije iskoristio sva raspoloživa sredstva u smislu člana 11. Poslovnika Ustavnog suda. Navedeno je da je apelant imao mogućnost koristiti pravna sredstva iz čl. 48, 49, 50. i 51. Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar, ali da nije podnio zahtjev za brisanje upisa niti tužbu kako je to omogućeno u navedenim članovima citiranog Zakona. Zbog toga, Vrhovni sud FBiH smatra da pravni uvjeti za razmatranje apelacije, predviđeni članom

11. Poslovnika, nisu ispunjeni.

16. Nadalje, Vrhovni sud smatra da se konkretan predmet ne tiče apelantovih prava i obaveza, već isključivo upisa (registracije) pravnih podataka navedenih u članu 18. citiranog Zakona. Vrhovni sud je istakao da se u ovom predmetu ne postavljaju pitanja materijalnih i ustavnih, već samo procesnih prava, a da ni ta prava nisu bila povrijeđena.

17. Vrhovni sud je naveo da se upisivanje (registracija) zakonom propisanih podataka u sudski registar vrši na osnovu isprava koje se podnose uz zahtjev (prijavu) za upis. Ista procedura primjenjuje se i za upis promjena vezanih za pravno lice. Ako apelant smatra nezakonitom odluku o svome razrješenju, ne može je pobijati u postupku upisa u sudski registar, već u posebnom parničnom postupku, kojeg može pokrenuti. Ako bi u tom parničnom postupku bio uspješan, mogao bi zahtijevati odgovarajuću promjenu upisa.

18. Odgovor Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, primljen 19. marta 2001. godine, dostavljen je firmama "Color-Trade" d.o.o. Sarajevo i "Color" Medvode, Republika Slovenija, kao i apelantu preko njihovih punomoćnika. Apelantu je dostavljen i odgovor firme "Color" Medvode.

IV. Dopustivost predmeta

19. Prema članu VI/3.(b) Ustava BiH, Ustavni sud BiH ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda BiH propisano je da Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

21. Prema Zakonu o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar ("Sl. novine FBiH", br. 4/00 i 19/00), nadležni sud rješenjem odlučuje o zahtjevu za upis. Protiv rješenja o upisu u sudski registar može se izjaviti žalba Vrhovnom sudu. Protiv rješenja Vrhovnog suda zakonom nije predviđena žalba. Ne čini se da postoje daljnji pravni lijekovi koji bi apelantu pružili fer šansu za uspjeh i koje bi trebalo uzeti u obzir u ovom kontekstu.

22. Apelant se žalio Vrhovnom sudu Federacije BiH, te se mora smatrati da je time iscrpio sve efektivne pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju.

23. Rješenje Vrhovnog suda FBiH br. GŽ-32/00 od 23. novembra 2000. godine dostavljeno je apelantu 9. januara 2001. godine. Apelacija Ustavnom sudu dostavljena je 16. februara 2001. godine. Slijedi da je apelacija podnesena u propisanom roku.

24. Prema tome, apelacija Ustavnom sudu izjavljena protiv rješenja Vrhovnog suda FBiH je dopustiva.

V. Zaključak

25. Prema članu VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima iz Ustava koja proizilaze iz presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Apelaciona nadležnost Suda je, stoga, ograničena na ustavna pitanja, i Sud općenito nije nadležan da preispituje da li su niži sudovi pravilno primijenili zakone i utvrdili činjenice.

26. U skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode predviđeni Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim drugim zakonima. Konvencija i njeni protokoli su, stoga, dio ustavnih propisa koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, i Ustavni sud je nadležan da ispita da li su oni u ovom slučaju bili ispoštovani.

27. Apelantovi navodi se uglavnom odnose na povredu njegovih prava zaštićenih članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Relevantan dio člana 6. Evropske konvencije glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom."

28. Ustavni sud primjećuje da je postupak na koji se apelant žali postupak registracije određenih pravnih podataka. Ispitivanje koje je osnova takve registracije je formalne prirode i ne uključuje ispitivanje sadržinske ispravnosti podataka. Posebno, sporovi sadržinskog karaktera se ne rješavaju u postupku registracije, već se sporni pravni podaci mogu odrediti u meritumu u parničnom postupku. Slijedi da se ne može smatrati za postupak upisa, na koji se apelant žali da se tiče određivanja njegovih građanskih prava i da narušava njegova građanska prava, i da član 6. Evropske konvencije, stoga, nije primjenjiv na taj postupak. S druge strane, apelant je na raspolaganju imao druge postupke u kojima je pred sudom moglo biti određeno da li je on bio zakonito razriješen sa svoje funkcije generalnog direktora firme "Color-Trade".

29. Ustavni sud, stoga, zaključuje da član 6. Evropske konvencije nije bio povrijeđen.

30. Apelant se, također, žali na povredu prava na mirno uživanje posjeda u okviru značenja člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju, koji glasi:

"Svako fizičko i pravno lice ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva. Nikome se ne može oduzeti vlasništvo osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe ne zadiru u pravo države da donosi zakone koje smatra neophodnim za regulisanje korištenja imovine u skladu sa općim interesom ili radi sigurnog plaćanja poreza, drugih doprinosa ili novčanih kazni."

31. Sud, međutim, zaključuje da osporeni upis u sudski registar nije lišio apelanta njegove imovine, i da ni na koji drugi način nije uticao na njegova prava iz člana 1. Protokola br. 1.

32. Kako je Ustavni sud ovom odlukom odlučio o meritumu apelantove apelacije, Sud smatra nepotrebnim da donese odluku o njegovom zahtjevu za privremenom mjerom.

Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno u sljedećem sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.

U 20/01 Sarajevo 4 maj 2001 Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Snežana Savić Postupak registracije određenih pravnih podataka ne predstavlja utvrđivanje građanskih prava u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije niti se tiče prava iz člana 1. Protokol br. 1 Evropske konvencije.

Odluka o meritumu u predmetu U-20/01 (A. Dž.) | Sudska praksa | Aktio