Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-27/01 (DOO HA EMM Compani)

Odluka donesena 28. 09. 2001.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Propisano zakonom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-27/01

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

28. 09. 2001.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članova 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 28. septembra 2001. godine, donio je

ODLUKU

Odbija se apelacija DOO HA EMM Compani, iz Sarajeva, protiv presude Vrhovnog suda Federacije broj U-1507/00 od 25.

januara 2001. godine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine» i «Službenom glasniku Republike Srpske».

Obrazloženje

I. Činjenično stanje

1. DOO HA EMM Compani Sarajevo podnijelo je apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovne, U broj 1507/00 od 21. januara 2001. godine.

2. Kako proizilazi iz apelacije i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, činjenično stanje može da se sumira na sljedeći način:

3. DOO HA EMM Compani Sarajevo bavi se uvozom, veleprodajom i maloprodajom građevinskog materijala i ostalih neprehrambenih proizvoda, a na osnovu rješenja broj UF/I 58/96 od 7. novembra l996. godine. Osnivač preduzeća je Hamdija Ačkar sa osnivačkim ulogom od 1.000 KM. Navedenom djelatnošću se bavi od 1997. godine. Do 30. juna 1997. godine preduzeće je obavljalo građevinsku djelatnost na osnovu rješenja broj UF/I 3229/97. Trenutno upošljava 11 radnika. Knjigovodstvene poslove za preduzeća obavlja preduzeće DOO «AVRO» iz Sarajeva na osnovu ugovora od 1. januara 1999. godine. Preduzeće nije ranije kontrolirala Porezna uprava i Finansijska policija.

4. Kontrola obračuna uplate poreza na promet proizvoda i usluga izvršena je za period od 30. juna 1997. godine do 31. januara 2000. godine, tj. za period obavljanja djelatnosti veleprodaje i maloprodaje.

5. Kontrola obračuna i uplate poreza na promet proizvoda i usluga izvršena je na osnovu odredbi Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga («Službene novine Federacije BiH», broj 6/95 i 27/97), Pravilnikom o primjeni odredbi Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga («Službene novine Federacije BiH», broj 4/97, 6/97, 27/97) i Odlukom Vlade o visini kamatne stope na iznos poreza na promet proizvoda i usluga koji nije plaćen u propisanom roku («Službene novine Federacije BiH», broj 27/96).

6. U periodu od 19. januara do 7. marta 2000. godine izvršena je neposredna inspekcijska kontrola zakonitosti poslovanja apelanta kao poreznog obveznika i konstatovane nepravilnosti kod obračuna i plaćanja javnih prihoda, na osnovu čega je izvršen obračun poreznih obaveza, te rješenjem Porezne uprave Kantonalnog ureda Sarajevo – Odjeljenja za nadzor i obuku broj 10-9/02-15-1-29-2/00 od 11. aprila 2000. godine, da se utvrđene porezne obaveze uplate u zakonom propisanom roku. Konkretno, navedenim rješenjem utvrđeno je da porezne obaveze apelanta sa pripadajućim kamatama iznose ukupno 131.380,36 KM.

7. U vezi s tim utvrđeno je da je apelant, kao porezni obaveznik, do momenta uručenja prvostepenog rješenja izmirio dio obaveza po zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 19. januara 2000. godine – u iznosu od 30.066,25 KM, a koje nisu uključene u dispozitivu navedenog prvostepenog rješenja.

8. Apelant je uložio žalbu protiv rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Sarajevo

– Odjeljenje za nadzor i obuku, broj 10-9/02-15-1-29-2/00 od 11. aprila 2000. godine. Federalno ministarstvo finansija – Porezna uprava – Središnji ured Sarajevo, na osnovu člana 237. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 2/98) i člana 29. stav 2. Zakona o poreznoj upravi Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH», broj 18/96), odbilo je žalbu rješenjem broj 10/03-15-1-748/00 od 3. jula 2000. godine. U svom rješenju Federalno ministarstvo finansija je zaključilo da je prvostepeni organ uprave prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja kao i donošenja osporenog rješenja pravilno primijenio materijalne propise, zatim, da se pravilno pozvao na odgovarajući propis i da je osporenim rješenjem apelantu ispravno naloženo da izvrši uplatu obaveza.

9. Vrhovni sud Federacije BiH je, presudom broj U-1507/00 od 25. januara 2001. godine, odlučujući u upravnom sporu tužitelja DOO HA EMM Compani Sarajevo, protiv rješenja broj 10/03-15-1-748/00 od 3. jula 2000. godine tuženog Federalnog ministarstva finansija, Sarajevo, odbio tužbu apelanta smatrajući da su organi uprave, utvrđujući nepravilnost kod obračuna i plaćanja javnih prihoda kod tužitelja (apelanta), prilikom pregleda, pravilno odlučili kada su izvršili obračun poreznih obaveza i kad su tužitelja (apelanta) obavezali na plaćanje poreza na promet proizvoda i poreza na promet usluga u visini navedenoj u dispozitivu prvostepenog rješenja.

II.Apelacija

10. DOO HA EMM Compani se žali da je rješenjem prvostepenog upravnog organa od 11. aprila 2000. godine, rješenjem drugostepenog upravnog organa od 3. jula 2000. godine i presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 25. januara 2001. godine povrijeđeno njegovo pravo na mirno uživanje imovine zagarantovano članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 na Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant ističe također da je zbog složenosti predmeta tražio od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 30. Zakona o upravnim sporovima, održi usmenu raspravu uz učešće vještaka finansijske struke, ali da ovaj zahtjev nije bio prihvaćen.

11. Apelant, na kraju, traži od Ustavnog suda da, u skladu sa članom 75. Poslovnika Suda, donese privremenu mjeru kojom bi bilo obustavljeno prinudno izvršenje konačnog upravnog akta o naplati javnih prihoda do odluke Ustavnog suda. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelant navodi da se prinudnom naplatom prekida rad preduzeća, ne izvršavaju ugovorene obaveze firme, ne isplaćuju primanja radnicima i onemogućuje izvršavanje daljih uplata javnih prihoda u budžet Federacije Bosne i Hercegovine i kantona.

III. Postupak pred Ustavnim sudom.

12. DOO HA EMM Compani Sarajevo je 19. marta 2001. godine uložilo apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U.1507/00 od 25. januara 2001. godine.

13. Na osnovu člana 16. Poslovnika Ustavnog suda 4. maja 2001. godine zatražen je odgovor na apelaciju Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.

14. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, 22. maja 2001. godine, dostavio je odgovor u kojem, u suštini, navodi da ostaje u cijelosti kod razloga navedene presude i smatra da tom presudom nisu povrijeđene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni odredbe Evropske konvencije o ljudskim pravima, te predlaže da se apelacija odbije.

15. Ustavni sud je istovremeno zatražio spis Porezne uprave Kantonalnog ureda Sarajevo u koji je izvršio uvid.

IV.Relevantni domaći zakoni

16. Članom 6. stav 2. tačka 3. Zakona o porezima na promet proizvoda i usluga propisano je da se prometom proizvoda smatra uzimanje vlastitih proizvoda, koje je pravno lice proizvelo ili nabavilo za vlastitu krajnju upotrebu. Osim toga i odredbom člana 14. stav 3. istog zakona propisano je da je porezni obveznik poreza na promet proizvoda pravno lice koje je uzelo vlastite proizvode za vlastitu upotrebu.

17. Dakle, radi se o prometu proizvoda pa je apelant dužan da plati porez za vrijednost roba koju je koristio u vlastite svrhe. Apelant insistira, međutim, suprotno, da se radi o reprodukcijskom materijalu, za koji se ne plaća porez. Prema članu 11. citiranog zakona reprodukcijski materijal bez plaćanja poreza mogu nabavljati samo pravna lica koja obavljaju proizvođačku djelatnost, a šta se smatra proizvođačkom djelatnošću određeno je u članu 11. stav 2. citiranog zakona.

18. Ovim odredbama propisano je da se popust na cijenu proizvoda koji prodavac daje kupcu u vidu rabata može odbiti od porezne osnovice samo ako je pismeno ugovoren i ako je kupcu neposredno odobren u fakturi.

19. Prema članu 24. stav 3. tačka 1. Zakona, porez se plaća na promet usluga ostvarene razlike između nabavne i prodajne cijene, kao i primljene provizije ili druge naknade ostvarene u vidu redovnog ili vanrednog prihoda.

V. Dopustivost predmeta

20. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Pitanja koja proizilaze iz apelacije odnose se na povredu apelantovih prava zaštićenih Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da se prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.

21. Prema članu 11. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

22. U ovom predmetu osporena je presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 25. januara 2001. godine, protiv koje nema daljnjih redovnih pravnih lijekova. Postupak pred Ustavnim sudom je pokrenut 19. marta 2001. godine, dakle rok za podnošenje apelacije je ispoštovan jer je apelant uložio apelaciju u roku od 60 dana, određenom članom 11. stav 3. Poslovnika Suda.

VI.Ustavni sud je odlučio 23. Ustavni sud u ovom predmetu ima zadatak da ispita da li se presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-1507/00 od 25. januara 2001. godine, donesenom u upravnom sporu u pravnoj stvari naplate javnih prihoda, krši ustavno pravo DOO HA EMM Compani Sarajevo zajamčeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 na Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

24. Član 1. Protokola br. 1 na Evropsku konvenciju glasi:

«Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni».

25. Ustavni sud ističe da je pravo na imovinu inkorporirano u Ustav BiH, koji u članu II/2. predviđa da se prava zaštićena Evropskom konvencijom i njenim protokolima primjenjuju u Bosni i Hercegovinu, a u članu II/3. štiti pravo na imovinu. 26. Član 1. Protokola br. 1 Evropske konvencije sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj rečenici prvog stava, je opće prirode i izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, govori o tome da se lišavanje imovine može desiti pod izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva ovog člana, dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, kontrolisati korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu nepovezana: drugo i treće pravilo odnose se na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu.

27. Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju utvrđena obaveza DOO HA EMM Compani na plaćanje poreza na promet proizvoda i usluga. Dakle, tiče se prava vlasništva kompanije. Pitanje koje se postavlja je da li to potpada pod izuzetke, vezano za poreze, kako proizilazi iz drugog stava člana 1.

28. Ustavni sud ističe da obaveza plaćanja poreza na promet ima osnovu u Zakonu o porezu na promet proizvoda i usluga.

29. U konkretnom predmetu DOO HA EMM Compani se žali na pogrešno tumačenje i primjenu Zakona o porezu na promet proizvoda. U tom pogledu Ustavni sud navodi da nije njegov zadatak da ispituje ispravnost tumačenja i primjene zakona koji nisu ustavne prirode već da je ovo zadatak sudova i vlasti entiteta. Za ispunjenje zahtjeva člana 1. Protokola 1 dovoljna je činjenica da je nametanje poreza imalo osnovu u zakonu i da njegova primjena nije izazvala prekomjeran i disproporcionalan teret za pojedinca ili pravni subjekt. Nema naznaka ovakve primjene zakona u ovom slučaju.

30. Ustavni sud dalje ističe da se ne može smatrati da član II/3. Ustava, koji se također tiče zaštite prava na imovinu, pruža veću zaštitu nego član 1 Protokola 1. U ovom slučaju nije bilo povrede ove odredbe.

31. Apelant DOO HA EMM Compani također navodi da mu nije odobren zahtjev za održavanje javne rasprave pred Vrhovnim sudom. Ustavni sud ovdje ističe da član 6. Evropske konvencije, koji u principu uključuje pravo na javnu raspravu, nije primjenjiv na slučajeve koji se tiču poreza (npr. slučaj Evropskog suda za ljudska prava, Ferrazzini v. Italija od 12. jula 2001).

32. Stoga u ovom slučaju ustavna prava HA EMM Compani nisu narušena.

33. Budući da se odlučivalo o meritumu apelacije, zahtjev da Ustavni sud izda privremenu mjeru ne iziskuje poseban odgovor, tako da Ustavni sud neće donositi posebnu odluku na ovaj zahtjev.

34. Odluke Ustavnog suda su, prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, konačne i obavezujuće.

Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno u sljedećem sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.

U 27/01 28. septembra 2001.

Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Snežana Savić Nije zadatak Ustavnog suda da ispituje ispravnost tumačenja i primjene zakona koji nisu ustavne prirode već je ovo zadatak sudova i vlasti entiteta.

Za ispunjenje zahtjeva člana 1. Protokola 1 dovoljna je činjenica da je nametanje poreza imalo osnovu u zakonu i da njegova primjena nije izazvala prekomjeran i disproporcionalan teret za pojedinca ili pravni subjekt.

Ne može se smatrati da član II/3. Ustava pruža veću zaštitu nego član 1. Protokola 1 Evropske konvencije.

Odluka o meritumu u predmetu U-27/01 (DOO HA EMM Compani) | Sudska praksa | Aktio