Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu U-28/01 (K. J)
Odluka donesena 04. 05. 2001.
- Privremena mjera - usvojena
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-28/01
Ocjena ustavnosti
Odluka o privremenoj mjeri
04. 05. 2001.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 75. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 4. i 5. maja 2001. godine, donio je
RJEŠENJE
a) Usvaja se prijedlog apelanta gosp. K. J. za donošenje privremene mjere i odlaže izvršenje kazne zatvora u trajanju od tri godine izrečene imenovanom po presudama Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž- 196/2000 od 18. decembra 2000. godine i Okružnog suda Srpskog Sarajeva broj K-23/99 od 17. septembra 1999. godine.
b) Ovo rješenje stupa na snagu ODMAH, a odgoda izvršenja kazne ostaje na snazi do donošenja odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji gosp. K. J. protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-196/2000 od 18. decembra 2000. godine i Okružnog suda Srpskog Sarajeva broj K-23/99 od 17. septembra 1999. godine.
c) Ovo rješenje objavit će se u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
Obrazloženje
I.Apelacija
1. Gospodin K. J., sa Sokoca, uložio je preko svoga branitelja V. Ć., advokata sa Sokoca, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine 29. marta 2001. godine protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: VS RS), broj Kž-196/2000 od 18. decembra 2000. godine i Okružnog suda Srpskog Sarajeva broj K-23/99 od 17. septembra 1999. godine. Podnosilac apelacije je tražio od Ustavnog suda da ocijeni ustavnost ovih presuda na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav BiH), a do donošenja odluke o apelaciji da se donese privremena mjera obustave njihovih izvršenja.
2. Apelant ističe da je presuda Vrhovnog suda Republike Srpske povrijedila njegova ustavna prava na pravičan postupak iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (član II/3.e) Ustava BiH) i pravo na slobodno uživanje prava bez diskriminacije iz člana II/4. Ustava BiH. Apelant dalje navodi da presuda Vrhovnog suda ne ispunjava kriterije člana 6. Konvencije, jer apelantu nije data mogućnost da učestvuje u postupku pred drugostepenim sudom. Time nije poštovan prinicip jednakosti prava stranaka u postupku, jer je javni tužilac prisustvovao sjednici suda.
3. Osim toga, apelant predlaže, u skladu sa članom 75. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj 24/99), donošenje privremene mjere odgodom izvršenja presude zbog mogućnosti da nastupe neotklonjive štetne posljedice po apelanta, do kojih bi moglo doći dok se ovaj predmet ne riješi u meritumu.
II.Činjenično stanje
4. Kako proizilazi iz apelacije K. J., iz prvostepene i drugostepene presude, koje su proslijeđene Ustavnom sudu, činjenično stanje može se sumirati na sljedeći način:
5. K. J. je prvostepenom presudom Okružnog suda Srpsko Sarajevo broj K-23/99 od 17. septembra 1999. godine proglašen krivim za izvršenje krivičnog djela ubistva u pokušaju iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) – u vezi sa članom 19. KZ RS, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Pri tome mu je uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru (od 17. novembra 1994. do 5. januara 1995. godine), kao i vrijeme provedeno na posmatranju u Psihijatrijskoj bolnici Sokolac (od 5. januara do 15. februara 1995. godine).
6. Na presudu Okružnog suda, apelant je izjavio žalbu VS RS zbog:
a)bitnih povreda odredbi krivičnog postupka, b)pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Apelant je također zahtijevao, u skladu sa članom 371. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, da on i njegov branilac budu obaviješteni o sjednici vijeća drugostepenog suda, kako bi joj prisustvovali.
8. VS RS je održao sjednicu vijeća 18. decembra 2000. godine. Sjednica je održana u prisustvu zamjenika republičkog javnog tužioca, ali ne i apelanta, tj. njegovog zastupnika.
9. VS RS je donio presudu broj Kž-196/2000 kojom je odbio žalbu kao neosnovanu, te potvrdio presudu Okružnog suda Srpsko Sarajevo. VS RS dao je obrazloženje da apelant nije bio obaviješten o sjednici Suda, što je u skladu sa odredbom člana 5. Zakona o izmjenama Zakona o krivičnom postupku (“Službeni glasnik RS”, broj 26/93).
III. Postupak pred Ustavnim sudom
10. Apelant je 29. marta 2001. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH protiv presude VS RS od 18. decembra 2000. godine.
11. Ustavni sud je poslao 9. aprila 2001. godine VS RS, a 10. aprila 2001. godine republičkom Javnom tužilaštvu, apelaciju radi dostave odgovora na navode u skladu sa članom 16. stav 1. Poslovnika. Sud je 24. aprila 2001. godine zaprimio odgovor Javnog tužilaštva RS, čiji će se sadržaj i prijedlog implicirati u meritornoj odluci.
12. Sud NIJE primio odgovor VS RS. S obzirom da Sud nije do sada primio povratnicu, Sud nema dokaza da je VS RS primio zahtjev za davanje odgovora na apelaciju.
IV. Dopustivost apelacije
13. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Pitanje koje proizilazi iz apelacije K. J. odnosi se na povredu prava zaštićenih Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Iz člana II Ustava slijedi da su to Ustavom zaštićena prava i slobode u Bosni i Hercegovini. Iz toga slijedi da Ustavni sud ima nadležnost u pogledu ove apelacije.
14. U skladu sa članom 11. Poslovnika Ustavnog suda, Sud može odlučivati po apelacijama samo ako su protiv presude koja se apelacijom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući prema zakonima entiteta, i samo ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio presudu o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
15. Apelant je 29. marta 2001. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH protiv presude VS RS od 18. decembra 2000. godine. Presuda VS RS je dostavljena apelantu 28. februara 2001. godine. Presuda VS RS je konačna u predviđenom dvostepenom krivičnom postupku, i svojim odlučenjem sa danom donošenja utvrdila je pravomoćnost prvostepene presude u navedenom postupku.
16. Na osnovu iznijetog Ustavni sud je ocijenio da je apelacija dopustiva.
V. Zaključak
17. U ovom slučaju apelant se poziva na povrede prava zajamčenih Ustavom. Osim toga, tražio je od Ustavnog suda donošenje privremene mjere, u skladu sa članom 75. Poslovnika Ustavnog suda BiH, koji glasi:
«Sud može do donošenja konačne odluke, u cjelini ili djelimično, privremeno obustaviti izvršenje odluke, zakona (akta) ili pojedinačnog akta (privremena mjera), ako bi zbog njegovog izvršenja mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice».
18. Odlučenje po prijedlogu za donošenje privremene mjere je hitan postupak, prije svega zato što se radi o pitanju mogućnosti da, izvršenjem kazne zatvora u trajanju od tri godine prije meritorne odluke Ustavnog suda BiH, po apelanta nastupe neotklonjive štetne posljedice. Ustavni sud je na sjednici, održanoj 4. maja 2001. godine, ispitivao samo utemeljenost donošenja predložene mjere.
19. Naime, zbog kratkoće roka, te činjenice da nema dokaza da je VS RS primio zahtjev za dostavu odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne može ispitivati predmet u materijalno-pravnom smislu, tj. donijeti meritornu odluku, nego samo pitanje da li su uvjeti za izricanje privremene mjere nastupili ili ne.
20. U tom smislu, Sud smatra da se ishod odlučenja po apelaciji ne smije prejudicirati, jer u slučaju da se apelacija uvaži, moglo bi doći do ponovnog otvaranja krivičnog postupka koji bi ponovo ispitivao žalbene navode u pogledu krivice apelanta i visine kazne koja je izrečena. U ovakvim okolnostima, izvršenje kazne zatvora u ovoj fazi postupka moglo bi imati neotklonjive štetne posljedice po apelanta.
21. Na osnovu izloženog, Ustavni sud je zaključio da su ispunjeni uvjeti za izricanje privremene mjere pa je riješeno kao u izreci rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko. U 28/01 4. maja 2001.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Snežana Savić Rješenje se tiče donošenja privremene mjere.