Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu U-35/01 (S. K.)
Odluka donesena 10. 05. 2002.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje - općenito
- Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-35/01
Ocjena ustavnosti
Odluka o meritumu
10. 05. 2002.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 10. i 11. maja 2002. godine, donio je
ODLUKU
Odbija se apelacija S. K., iz Sanskog Mosta, protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj GŽ-624/2000 od 13. decembra 2000.
godine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
Obrazloženje
I.Činjenično stanje
1. Podnosilac apelacije je S. K., iz Sanskog Mosta, koga zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta.
2. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelacije i iz dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
3. Rješenjem Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj P-303/99 od 30. septembra 1999. godine, utvrđeno je da je tuženi S. K., iz Sanskog Mosta, smetao tužiteljicu Đ. H., iz Sanskog Mosta, da koristi spratni dio porodične stambene zgrade koja se nalazi u Sanskom Mostu. Tuženom je, pod prijetnjom novčanog kažnjavanja, naloženo da ne smeta tužiteljici da taj dio slobodno i koristi i njime upravlja.
4. Kantonalni sud u Bihaću, rješenjem broj GŽ-453/99 od 15. maja 2000. godine, je uvažio žalbu tuženog S. K., protiv rješenja Općinskog suda, te rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.
5. Tuženi S. K. je, 6. jula 2000. godine, podnio protivtužbeni zahtjev, navodeći da Đ. H. smeta njega, a ne on nju, u mirnom korištenju njegovog posjeda.
6. Općinski sud u Sanskom Mostu, je 15. augusta 2000. godine, donio rješenje broj P- 278/2000, kojim je utvrdio da je tuženi S. K. smetao tužiteljici Đ. H. da koristi spratni dio porodične stambene kuće. Tuženom je naloženo da ubuduće ne smeta Đ. H. da koristi spratni dio porodične kuće, pod prijetnjom novčanog kažnjavanja. Istim rješenjem odbijen je, kao neosnovan, protivtužbeni zahtjev S. K.
7. Kantonalni sud u Bihaću je, rješenjem broj GŽ- 624/2000 od 13. decembra 2000. godine, odbio žalbu S. K. protiv rješenja Općinskog suda, te potvrdio prvostepeno rješenje. II.Apelacija
8. U svojoj apelaciji Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelant se žali da su rješenjima Kantonalnog suda u Bihaću, od 13. decembra 2000. godine i Osnovnog suda u Sanskom Mostu, od 15. augusta 2000. godine, povrijeđena njegova ljudska prava koje garantuju Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). On se poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1., pravo na poštivanje doma iz člana 8. stav 1. i zabrane zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, kao i pravo na mirno uživanje imovine iz člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije.
III.Postupak pred Ustavnim sudom
9. Apelacija Ustavnom sudu podnesena je 15. februara 2001. godine.
10. Prema članu 16. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću i od Đ. H., zatraženi su odgovori na apelaciju S. K.
11. Kantonalni sud u Bihaću je odgovorio da navodi apelacije nisu osnovani, jer se u predmetnom slučaju radi o zaštiti posjeda, a ne vlasništva. Zaključci suda se temelje na Zakonu o vlasničko-pravnim odnosima (čl. 75.-85.) koje uređuju pitanja posjeda, te na Zakonu o parničnom postupku (član 434. stav 4.).
12. Đ. H., u svom odgovoru na apelaciju, je istakla da je sa svojom majkom i tetkom u posjedu sprata dijela zgrade oko 30 godina, te da je posjedovna zaštita privremenog karaktera, do donošenja rješenja imovinsko-pravnog spora, koji se vodi pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu.
13. Prema članu 20. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni S. K. IV.Dopustivost
14. Ustavni sud Bosne i Hercegovine, prema članu VI/3.(b) Ustava, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. Prema članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju, osporeno je drugostepeno rješenje u parnici zbog smetanja posjeda, protiv kojeg revizija nije dopuštena (član 434. stav 4. Zakona o parničnom postupku). Apelant je, stoga, ispunio uvjet iscrpljivanja pravnih lijekova.
17. S. K. je, 10. januara 2001. godine, primio rješenje Kantonalnog suda. On je dostavio apelaciju Ustavnom sudu 15. februara 2001. godine. Prema tome, apelacija je podnesena u propisanom roku od 60 dana.
18. Slijedi da je apelacija dopuštena.
V.Relevantni zakonski propisi
19. Prema Zakonu o vlasničko-pravnim odnosima (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 6/98), posjednikom stvari se smatra svaka osoba koja vrši faktičku vlast na stvari preko druge osobe, koja ima direktnu vlast na stvari u skladu sa ugovorom (član 75. st. 1. i 2.). Posjednik ima pravo na zaštitu od protivpravnog uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (član 80.). Posjednik ima pravo zahtijevati sudsku zaštitu od smetanja posjeda u roku od 30 dana od saznanja o smetanju i učinitelju, a najkasnije od jedne godine od dana nastalog smetanja (član 82.).
20. Zakonom o parničnom postupku (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 42/98), u poglavlju u kojem se uređuje postupak u parnicama zbog smetanja posjeda, propisano je da će se, ako ne postoje posebne odredbe, u parnicama zbog smetanja posjeda primjenjivati ostale odredbe ovog zakona (član 430.); pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakog pojedinog slučaja (član 431.); raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, ili o zahtjevima za naknadu štete (član 432.).
VI.Ustavni sud je zaključio
21. Apelant navodi da su pobijanim rješenjima povrijeđena njegova ljudska prava iz člana 6. stav 1., člana 8. stav 1. i člana 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 1. Evropske konvencije. Prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode koje jamče Evropska konvencija i njeni protokoli, primjenjuju se direktno u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim drugim zakonima. Ustavni sud je, stoga, nadležan da preispita da li je došlo do povrede prava zaštićenih Evropskom konvencijom i Protokolom broj 1.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u svom relevantnom dijelu, glasi:
“Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza….., svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom……..”
23. Ustavni sud konstatuje da se spor zbog smetanja posjeda, koji je vođen po tužbi Đ. H. i protivtužbi S. K., pred pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu i Kantonalnim sudom u Bihaću, odnosi na njihovo građansko pravo i da se član 6. stav 1. Evropske konvencije, stoga, primjenjuje i u ovom slučaju. Prema tome, Ustavni sud će preispitati da li je postupak pred tim sudovima bio fer onako kako to zahtijeva član 6. Evropske konvencije.
24. Važan element pravičnog suđenja predstavlja princip ravnopravnosti stranaka. Taj princip podrazumijeva, kako je to i Evropski sud za ljudska prava izrekao, da objema stranama mora biti data razumna mogućnost da izlože svoj predmet pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (presuda od 27. oktobra 1993. A.274 u predmetu Dombo Beheer B. V. protiv Holandije).
25. Ustavni sud uočava da su Kantonalni sud u Bihaću, i prethodno, Općinski sud u Sanskom Mostu, u konkretnom slučaju primijenili relevantne odredbe Zakona o vlasničko-pravnim odnosima i Zakona o parničnom postupku, odlučivši usvojiti tužbeni zahtjev zbog smetanja posjeda tužiteljice Đ. H. i odbiti takav tužbeni zahtjev S. K.
26. S. K. navodi da je Općinski sud dao prednost Đ. H., kada je usvojio njen izmijenjeni tužbeni zahtjev zbog smetanja posjeda umjesto da ga, kao neblagovremenog, odbaci i kada mu nije dao mogućnost da zauzme svoj stav. On, dalje, navodi da je sud odlučio odbiti njegov tužbeni zahtjev zbog smetanja posjeda bez provođenja dokaza, te nije odlučio o njegovom zahtjevu za privremenu mjeru, iako je sud po prijedlogu Đ. H. donio privremenu mjeru.
27. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud nalazi da je Đ. H. tužbu zbog smetanja posjeda podnijela 3. septembra 1999. godine, dakle, u zakonom propisanom roku, koju je dopunila izjavom S. K. da on nema namjeru da smeta tužiteljicu da mirno koristi spratni dio zgrade niti namjerava rušiti stepenice, ali njoj osporava da prostorije izdaje pod zakup. Sud ne smatra da mu nije bilo omogućeno da se izjasni o tužbenom zahtjevu, jer je uvažena njegova žalba Kantonalnom sudu i predmet je vraćen Općinskom sudu. Ustavni sud, također, nalazi da je dokazni postupak po tužbi Đ. H. i protivtužbi S. K. proveden na jednak način
28. Ustavni sud, stoga, smatra da je postupak u ovom predmetu vođen na nepravičan način i da nije došlo do povrede člana 6. Evropske konvencije.
29. Daljnje žalbe apelanta odnose se na povrede njegovih prava iz sljedećih odredbi: Član 8. stav 1. Evropske konvencije, koji glasi:
“Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.” Član 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije, koji glasi:
“Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.”.
30. Ustavni sud smatra da su sudovi, primjenjujući relevantne zakonske propise, utvrdili da je S. K. smetao Đ. H. da koristi predmetni spratni dio zgrade. Stoga se ne može tvrditi da su sudovi time povrijedili pravo S. K. na privatni život i njegov dom ili pravo na zaštitu vlasništva. Slijedi da nije došlo do povrede člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije.
31. Član 17. Evropske konvencije, na koji se apelant također poziva, glasi:
“Ništa u ovoj konvenciji ne može se tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili lica da se upuste u neku djelatnost ili izvrše neki čin koji je usmjeren na poništavanje bilo kog od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograničavanje u većoj mjeri od one koja je predviđena Konvencijom”.
Ustavni sud ne smatra da je ovaj član relevantan u konkretnom slučaju.
32. Ustavni sud je odlučio da odbije apelaciju.
33. Na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda, prof. dr. Snežana Savić i sudije dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.
U 35/01 10. maja 2002.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Snežana Savić Ustavni sud je utvrdio da postupak u ovom predmetu nije vodjen na nepravičan način i da stoga nije došlo do povrede člana 6. Evropske konvencije, niti su sudovi povrijedili pravo apelanta na privatni život i njegov dom i pravo na zaštitu vlasništva (član 8. i član 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju).