Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu U-37/01 (37 zastupnika Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine)

Odluka donesena 02. 11. 2001.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-37/01

Ocjena ustavnosti

Odluka o dopustivosti

02. 11. 2001.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 55. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 2. i 3. novembra 2001. godine, donio je

RJEŠENJE

- Odbacuje se apelacija 37 zastupnika Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu broj 86/01 od 23. februara 2001. godine (“Službeni list Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 9/01).

- Odbacuje se apelacija gosp. Edhema Bičakčića protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu broj 86/01 od 23. februara 2001. godine (“Službeni list Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 9/01).

Obrazloženje

I. Činjenično stanje

Tridesetsedam zastupnika Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je podnijelo 27. marta 2001. godine apelaciju protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu broj 86/01 od 23. februara 2001. godine (“Službeni list Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 9/01) kojom je smijenjen gosp. Edhem Bičakčić sa mjesta generalnog direktora Javnog preduzeća “Elektroprivreda Bosne i Hercegovine” i zabranjuje mu se da vrši bilo koju zvaničnu, izabranu ili imenovanu javnu funkciju bez izričitog odobrenja Visokog predstavnika.

I sam gosp. Edhem Bičakčić podnio je, 27. marta 2001. godine, apelaciju protiv navedene Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu.

U apelacijama je, između ostalog, navedeno da je Odlukom Visokog predstavnika povrijeđen Ustav Bosne i Hercegovine i to: preambule Ustava stav prvi i čl. II/2, II/3.(e), II/4. i II/6 Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U apelacijama se navodi da je gosp. Edhem Bičakčić obavljao funkciju premijera Federacije Bosne i Hercegovine od početka 1997. godine do 10. januara 2001. godine, kada je dao ostavku, nakon čega je imenovan na dužnost generalnog direktora Javnog preduzeća “Elektroprivreda BiH”. Prema navodima apelanata, gospodin Bičakčić se svim snagama zalagao za Bosnu i Hercegovinu i Federaciju Bosne i Hercegovine u njoj, dajući pri tome na stotine prijedloga federalnih zakona, te osnivajući federalne institucije kako bi bile eliminisane postojeće paralelne institucije u Federaciji Bosne i Hercegovine. Za vrijeme njegovog mandata doneseno je i objavljeno 185 zakona, 80 uredbi, 352 odluke i 443 rješenja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Upostavljena je i izvanredna saradnja sa međunarodnim institucijama, kao što su: Venecijanska komisija, Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka, USAID, a isto tako i sa Kancelarijom Visokog predstavnika.

Apelanti, također, navode da su rezultati gospodina Bičakčića očigledni i da je, zahvaljujući njegovom zalaganju, Federacija Bosne i Hercegovine ispunila gotovo sve uslove za prijem Bosne i Hercegovine u Vijeće Evrope.

Isto tako, mišljenje apelanata je da je gosp. Edhem Bičakčić za navodne propuste na funkciji premijera Federacije Bosne i Hercegovine mogao biti smijenjen, ali samo dok se nalazio na toj funkciji, a da je Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu donio osporenu odluku gotovo dva mjeseca nakon zakonitog prestanka obavljanja funkcije premijera.

II. Apelacija

Apelanti smatraju da je osporena Odluka Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu neustavna, kako u pogledu ovlaštenja za njeno donošenje, tako i u pogledu njene suštine.

Naime, prema mišljenju apelanata, niti jedna odredba na koje se Visoki predstavnik pozvao u svojoj odluci, ne sadrži ovlaštenje za njeno donošenje.

Prema članu 5. Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Visoki predstavnik je vrhovni autoritet na terenu u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog rješenja. Apelanti, stoga, smatraju da se donošenje pobijane odluke ne može smatrati tumačenjem, nego upravo vršenjem zakonodavne, izvršne i sudske vlasti u Bosni i Hercegovini.

Zaključkom XI 2. Bonske konferencije za implementaciju mira, Vijeće za implementaciju mira je pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačan autoritet u tumačenju Sporazuma o civilnoj implementaciji mirovnog rješenja, sa ciljem da se omogući rješavanje teškoća, donošenjem obavezujućih odluka. Međutim, apelanti ističu da Visoki predstavnik nema pravo da vrši i sudsku vlast, niti da svojim odlukama krši ljudska prava i slobode, ističući da Bonska konferencija nije ni mogla izlaziti iz kompetencija Visokog predstavnika utvrđenih u pomenutom Aneksu 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir.

Kako se ističe u apelacijama, neustavnost same suštine pobijane odluke, donesene bez bilo kakvih kriterijuma i propisane procedure za utvrđivanje materijalne istine, proizilazi i iz toga što je gosp. Edhem Bičakčić smijenjen sa mjesta generalnog direktora Javnog preduzeća “Elektroprivreda BiH” zbog propusta, odnosno krivičnih djela, navodno učinjenih dok je obavljao dužnost premijera Federacije BiH. Apelanti smatraju da takvu mogućnost ne predviđa ni jedan domaći zakon, niti Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, niti pak Ustav Bosne i Hercegovine.

Prema navodima iz apelacija, ovim postupkom Visokog predstavnika došlo je do povrede cijelog niza osnovnih ljudskih prava predviđenim u instrumentima za zaštitu ljudskih prava i sloboda navedenih u Aneksu 1 Ustava BiH, a posebno u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja je sastavni dio Ustava BiH.

Zbog svega navedenog apelanti predlažu Ustavnom sudu da se njihove apelacije stave na listu predmeta za odlučivanje, da se po njima hitno postupi u smislu člana 17. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, te da Sud donese odluku da se usvajaju apelacije i ukida Odluka Visokog predstavnika za BiH od 23. februara 2001. godine kojom se smjenjuje gosp. Edhem Bičakčić sa mjesta generalnog direktora Javnog preduzeća “Elektroprivreda BiH” i zabranjuje da vrši bilo koju zvaničnu, izabranu ili imenovanu javnu funkciju bez izričitog odobrenja Visokog predstavnika za BiH.

III. Dopustivost

1. Ustavni sud je, u skladu sa članom 25. Poslovnika Ustavnog suda, zaključio da se o apelaciji koju je izjavilo 37 zastupnika i o apelaciji koju je izjavio gosp. Edhem Bičakčić vodi jedan postupak i donese jedna odluka.

2. Prema članu VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu jurisdikciju po pitanjima koja se tiče presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Ustavni sud je zaključio da se Odluka Visokog predstavnika o smjeni gosp. Edhema Bičakčića sa mjesta generalnog direktora Javnog preduzeća “Elektroprivreda BiH” i zabrani da on vrši bilo kakvu javnu funkciju bez izričitog odobrenja Visokog predstavnika za BiH ne može smatrati odlukom suda.

Iz toga slijedi da Ustavni sud nema apelacionu nadležnost u smislu člana VI/3.(b) Ustava BiH u pogledu gore navedene odluke.

Pored toga, Ustavni sud konstatuje da 37 zastupnika nisu legitimisani za podnošenje apelacije u smislu člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine.

3. Ustavni sud, prema članu VI/3.(a) Ustava BiH, ima isključivu nadležnost da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:

- da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, i

- da li je bilo koja odredba Ustava ili zakona jednog entieta u skladu sa ovim Ustavom.

Ustavni sud je zaključio da se u podnesku 37 zastupnika Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH ne radi o sporu u smislu člana VI/3.(a) Ustava BiH.

IV. Zaključak

Ustavni sud je odlučio da apelaciju treba odbaciti, zbog nenadležnosti Suda.

Ovo rješenje Ustavni sud Bosne i Hercegovine je donio većinom glasova (8:1) u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.

U 37/01 Sarajevo 2. novembra 2001.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Snežana Savić

1. Odluke Visokog predstavnika o smjeni dužnosnika sa javnih funkcija nisu “presude” u smislu člana VI/3.b) Ustava BiH, te stoga Ustavni sud nema ovlasti da preispituje takve odluke.

2. Grupa skupštinskih zastupnika nije ovlaštena da podnese apelaciju u skladu sa članom VI/3.b) Ustava BiH u cilju pozivanja na povredu prava drugih lica.

3. Sud ne može preispitivati odluku Visokog predstavnika o smjeni sa javne funkcije u skladu sa članom VI/3.a) Ustava BiH.

Odluka o dopustivosti u predmetu U-37/01 (37 zastupnika Zastupničkog doma… | Sudska praksa | Aktio