Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-50/01 (Županijski sud u Širokom Brijegu)

Odluka donesena 30. 01. 2004.

Povreda
Član VI/3.a i VI/3.c) Ustava BiH - Ocjena ustavnosti - Saglasnost sa Ustavom/EK
  • Pitanje koje proslijedi redovni sud - nadležnost iz čl. VI.3.c)
  • Član II/3 Ustava BiH
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Kamata
  • Miješanje u imovinu
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-50/01

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

30. 01. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 50/01, rješavajući zahtjev Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2., člana 61. stav 2. i člana 63. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija David Fedlman, sudija Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 30. januara 2004. godine, donio je

ODLUKU O MERITUMU

Član 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 6/98) nije u saglasnosti sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da, u roku od najkasnije tri mjeseca od dana objavljivanja ove odluke u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», uskladi član 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica Federacije Bosne i Hercegovine sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine dužan je obavijestiti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u cilju izvršenja ove odluke u skladu sa članom 75. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Kantonalni sud u Širokom Brijegu je, 9. oktobra 2001. godine, pozivajući se na član VI/3.c), proslijedio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) pitanje vezano za saglasnost člana 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 6/98 - u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama). Osnovni tekst zakona je usvojen 3. februara 1995. godine i objavljen je u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", broj 2/95 - u daljnjem tekstu: Zakon). II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je, 17. aprila 2003. godine, zatražio odgovor od Doma naroda i Predstvničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.

3. Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je, u svom odgovoru od 8. maja 2003. godine, obavijestio Ustavni sud da će dati svoje mišljenje nakon obavljenih konsultacija sa pravnom službom u okviru Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine dostavio je Ustavnom sudu pravno mišljenje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u svom odgovoru od 1. jula 2003. godine.

5. Na zahtjev Ustavnog suda, Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je, u dopisu od 16. septembra 2003. godine, dostavio izvod iz tonskog zapisa i zapisnik sa zasjedanja Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine na kojoj je usvojen Zakon.

6. Ustavni sud je, dopisom od 30. septembra 2003. godine, zatražio od stranaka u postupku pred nižestepenim sudovima, tj. od tuženog Osiguravajućeg društva “Sarajevo osiguranje” i tužitelja, Z. J., mišljenje o ovom predmetu.

7. Tužitelj je dao svoje mišljenje u dopisu od 29. oktobra 2003. godine.

8. Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je, dopisom od 3. novembra 2003. godine, obavijestio Ustavni sud da mišljenje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine prihvata kao svoje.

III.Činjenično stanje

9. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz zahtjeva Kantonalnog suda i dokumenata predočenih Ustavnom sude, mogu se sumirati na slijedeći način.

10. Tužitelj je doživio saobraćajnu nezgodu 21. juna 1991. godine, a 6. januara 1992. godine je podnio tužbu Općinskom sudu tražeći naknadu za štetu pričinjenu na njegovom vozilu i isplatu zateznih kamata za period od 31. decembra 1991. godine.

11. "Sarajevo osiguranje" (u daljnjem tekstu: tuženi) osporava zahtjev za naknadu štete, tvrdeći da je zatezna kamata pogrešno obračunata jer je materijalna šteta nastala sa danom kada je vještak finansijske struke utvrdio visinu odštetnog zahtjeva tužitelja u odnosu na tuženog, tj. od 27. januara 1998. godine. Općinski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke prema kojem obračunavanje zakonske kamate treba izvršiti od trenutka utvrđivanja štete, tj. od 10. februara 1992. godine, pa do početka rata i od kraja rata do 31. decembra 1997. godine.

12. Općinski sud je, presudom broj P-301/98 od 30. marta 2001. godine, odlučio da je tuženi dužan platiti tužiocu zakonsku zateznu kamatu za period od 10. februara 1992. do 8. aprila 1992. godine i od 23. decembra 1996. godine u iznosu od 4.575 KM do dana isplate. S obzirom da osporeni član 37. izuzima plaćanje zatezne kamate za vrijeme rata, Općinski sud je ocijenio da tuženi nije obavezan isplatiti tužitelju zateznu kamatu za taj period. Taj sud je odbacio ružiteljev prigovor da član 37. Zakona o izmjenama nije u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, ističući da sud nije nadležan da odlučuje o ustavnosti odredbi nekog zakona.

13. Tužitelj je, nakon toga, uložio žalbu Kantonalnom sudu osporavajući odluku Općinskog suda i to zbog bitne povrede odredbi Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, naveo da bi zatezna kamata trebala biti obračunata počevši od 31. decembra 1991. godine, što je ujedno i dan kada je tužitelj zahtijevao od suda naplatu. Nadalje, tužitelj navodi da se osporeni član 37. nije mogao primijeniti, navodeći da nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Kada je predmet došao do Kantonalnog suda, ovaj sud je odlučio da predmet proslijedi Ustavnom sudu kako bi Ustavni sud donio odluku je li član 37. Zakona o izmjenama u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno je li u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

IV.Relevantni propisi (1)Zakon o osiguranju imovine i lica («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/95 i 6/98) «Član 28.

Za obaveze iz ugovora o osiguranju i ugovora o reosiguranju društvo za osiguranje odgovara svim sredstvima.

(...)» Član 37. Zakona o izmjenama i dopunama «Na iznos naknade štete (glavnica), određene izvršnim ispravama (sudske presude i sudska poravnanja) i vansudska poravnanja iz osiguranja, ne obračunavaju se kamate za čitav period rata odnosno neposredne ratne opasnosti u Bosni i Hercegovini.» (2) Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85 i 57/89 i «Službeni list RBiH», br. 2/92, 13/93 i 13/94).

«Nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana Član 137.

(1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obaveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obaveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnova.

Kad dospijeva obaveza naknade Član 186.

Obaveza naknade štete smatra se dospijelom od trenutka nastanka štete.

Potpuna naknada Član 190.

Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

III. ZATEZNA KAMATA

Kad se duguje Član 277.

(1) Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.» (3)Zakon o visini stope zatezne kamate («Službene novine Federacije BiH» broj 27/98) «Član 2.

Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu na iznos duga od trenutka isplate, po stopi od 18% godišnje.

Za period kraći od godine dana primjenjuje se konformni način obračuna zatezne kamate.» (6) Odluka o proglašenju neposredne ratne opasnosti («Službeni list Republike Bosne i Hercegovine», br. 1/92 i 13/94 od 9. juna 1994. godine) «I Proglašava se da je na teritoriji Bosne i Hercegovine nastupila neposredna ratna opasnost. IV Ova odluka stupa na snagu odmah i objavit će se u narednom broju «Službenog lista RBiH.» (7) Odluka o prestanku primjene Odluke o proglašenju neposredne ratne opasnosti na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 25/96 od 23. decembra 1996. godine) «I Odluka o proglašenju neposredne ratne opasnosti («Službeni list RBiH», br. 1/92 i 13/94) prestaje se primjenjivati na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, kao i tačka II Odluke o ukidanju ratnog stanja («Službeni list RBiH», broj 50/95).

III Ova odluka stupa na snagu danom objavljivanja u «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.» V.Zahtjev

a) Navodi Kantonalnog suda

15. Kantonalni sud je u svom zahtjevu Ustavnom sudu istakao da smatra da sporni član 37. nije u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine jer je zatezna kamata tužiteljeva imovina, a oduzimanje imovine se ne može opravdati pozivanjem na javni interes. Kantonalni sud naglašava da se u ovom predmetu javlja niz drugih pitanja, naprimjer, može li se zakon primjenjivati retroaktivno i osigurava li primjena zakona jednakost ostalih dužnika pred zakonom, naročito ako se uzme u obzir činjenica da je u sličnim predmetima već odlučivano u skladu sa Zakonom, koji nije sadržavao odredbu o retroaktivnom izuzeću od plaćanja zatezne kamate. Kantonalni sud, također, ističe da ovaj predmet otvara pitanje jednakosti pred zakonom jer se isti izuzeci, kada je u pitanju plaćanje zatezne kamate, ne primjenjuju na fizička lica koja su dužna da plate nakadu, uključujući i zateznu kamatu za sve vrijeme kašnjenja. Kantonalni sud smatra da će Ustavni sud, nakon provedenog postupka, utvrditi da je navedeni član 37. Zakona o izmjenama u suprotnosti sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na zahtjev

16. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) u svom odgovoru ističe da Ustav Bosne i Hercegovine ne predviđa mogućnost retroaktivne primjene zakona, te da je osnovana tvrdnja da član 37. narušava pravo na mirno uživanje imovine. U tom kontekstu, Vlada naglašava da se primjenom sporne odredbe pojedinac stavlja u neravnopravan položaj u poređenju sa osiguravajućim društvima, s obzirom na to da su jedino osiguravajuća društva oslobođena plaćanja zatezne kamate dok pojedinci u istoj situaciji i dalje moraju plaćati ovu kamatu. Vlada također ističe da se ustavnost člana 37., stoga, može dovesti u pitanje i zaključuje da član 37. Zakona o izmjenama i Zakona treba biti izmijenjen.

17. Izvod iz tonskog zapisa i zapisnik sa sjednice Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ne daju nikakve nove argumente koji bi opravdavali usvajanje člana 37. Zakona o izmjenama.

VI. Dopustivost

a)Nadležnost Ustavnog suda

18. Prema članu VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga je li zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ustavom, sa Evropskom konvencijom ili sa zakonima Bosne i Hercegovine ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

19. Prilikom ispitivanja nadležnosti Ustavnog suda za predmete koji su mu proslijeđeni, u skladu sa članom VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, potrebno je utvrditi: (1) da je tijelo koje je proslijedilo pitanje Ustavnom sudu, bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, (2) i da se pitanje, koje je proslijeđeno Ustavnom sudu, tiče nekog zakona i njegove saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom ili sa zakonima Bosne i Hercegovine ili da zahtjev obuhvata širi pojam međunarodnog prava.

20. Prema tome, Kantonalni sud je ovlašten da pokrene pitanje pred Ustavnim sudom u skladu sa članom VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine.

21. Na osnovu navedenog, slijedi da je zahtjev dopustiv.

VII. Meritum

22. Ustavni sud smatra da saglasnost člana 37. sa Ustavom Bosne i Hercegovine prvenstveno podrazumijeva pitanje je li ova odredba u saglasnosti sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

23. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:

(...)

k) Pravo na imovinu.» Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

«Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.»

24. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine je odraz ljudskih prava i osnovnih sloboda zaštićenih članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Član 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo je općeg karaktera i izražava princip mirnog uživanja posjeda. Drugo pravilo je sadržano u drugoj rečenici prvog stava i obuhvata lišavanje posjeda i podvrgava ga određenim uvjetima. Treće pravilo, koje je sadržano u drugom stavu, dopušta ugovornim stranama da kontroliraju upotrebu imovine, inter alia, u skladu sa općim interesom, provođenjem onih zakona koje smatraju potrebnim u tu svrhu. Međutim, ova tri pravila nisu nezavisna u smislu da su nepovezana; drugo i treće pravilo se bave konkretnim slučajevima miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i ova dva pravila bi se trebala tumačiti u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu.

1. Predstavlja li zatezna kamata iz člana 37. Zakona o izmjenama imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju?

25. U vezi sa ovim pitanjem, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava koji je zauzeo široko stanovište u vezi sa značenjem imovine u okviru člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Između ostalog, Evropski sud smatra da imovinska prava nisu ograničena na vlasništvo nad fizičkim dobrima, već da i ekonomski interes predstavlja imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi: Evropski sud za ljudska prava, Bramelid i Malmstrom protiv Švedske, odluka od 12. oktobra 1982. godine, OI, broj 29).

26. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti mirno uživanje imovine koja već postoji i ne garantuje sticanje imovine u budućnosti. Što se tiče potraživanja sredstava koja nikad nisu bila tužiteljeva imovina, Evropski sud za ljudska prava je u nekim predmetima zauzeo drukčije stanovište. Naprimjer, ako osoba koja je podnijela zahtjev ima opravdana očekivanja da će potraživanje biti utvrđeno u skladu sa zakonom, takvo potraživanje bi predstavljalo imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi: Evropski sud za ljudska prava, predmet Pressos Compania Naviera S.A i dr. protiv Belgije, presuda od 20. novembra 1995. godine, serija A, broj 323. stav 31). U takvim slučajevima, pravo na imovinu se javlja u trenutku kada činjenične okolnosti daju osnova za nastanak potraživanja. Ustavni sud je zauzeo stanovište da pravo na otpremninu, usljed završetka radnog odnosa, odgovara imovini (vidi odluku Ustavnog suda U 26/00, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 8/02, stav 22).

27. U predmetnom slučaju se sporno pitanje tiče potraživanja zatezne kamate na dodijeljeni iznos od 4.575 KM za ratni period. Zakon u članu 28. propisuje da "za obaveze iz ugovora o osiguranju u ugovoru o reosiguranju društvo za osiguranje odgovara svim sredstvima". Član 186. Zakona o obligacionim odnosima predviđa da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Nadalje, član 190. tog zakona predviđa potpunu naknadu, a član 277. predviđa da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje zateznu kamatu. Sporni član 37. je usvojen tri godine nakon stupanja na snagu Zakona, retroaktivno lišavajući tužitelja njegovog prava na zateznu kamatu. Drugim riječima, tužitelj je, s pravne tačke gledišta, opravdano očekivao, u vrijeme saobraćajne nesreće, da će dobiti zateznu kamatu u slučaju zakašnjenja plaćanja u skladu sa Zakonom i sklopljenim ugovorom s osiguravajućim društvom.

28. Ustavni sud stoga zaključuje da očekivanje tužitelja, da će mu osiguravajuće društvo platiti zateznu kamatu u zakonskom iznosu i za vrijeme propisano zakonom, predstavlja potraživanje koje odgovara imovini iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

2. Povlači li član 37. Zakona o izmjenama za sobom miješanje u pravo na mirno uživanje imovine?

29. Kako je utvrđeno da tužiteljev zahtjev za isplatu neisplaćene zatezne kamate predstavlja imovinu, Ustavni sud treba utvrditi i predstavlja li član 37. miješanje u imovinu.

30. Član 37. izuzima osiguravajuća društva od bilo kakve obaveze da izvrše isplatu neisplaćenih zateznih kamata za ratni period. Ovakav izuzetak ima za efekt smanjenje iznosa zatezne kamate u slučaju kada postoji kašnjenje u isplati direktne štete. Kako je već ranije ustanovljeno da zahtjev za isplatu zatezne kamate predstavlja imovinu, izuzetak iz člana 37. za neplaćanje zatezne kamate za ratni period se može smatrati kao djelimično lišavanje imovine u smislu druge rečenice prvog stava člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

3. Ima li ovakvo lišavanje opravdan cilj koji je u društvenom interesu i je li miješanje proporcionalno spram zacrtanog cilja?

31. S obzirom da je već utvrđeno da oslobađanje od plaćanja neisplaćene zatezne kamate za ratni period predstavlja oduzimanje imovine, treba razmotiri ima li ovakvo miješanje opravdan cilj koji je u društvenom interesu i je li miješanje proporcionalno spram zacrtanog cilja.

32. Pojam «društveni interes» ili «opći interes», koji može opravdati miješanje u pravo na imovinu, podrazumijeva da cilj miješanja mora biti za opće dobro zajednice ili da služi interesima veće grupe u društvu. Evropski sud za ljudska prava općenito drži da su domaće vlasti u boljoj poziciji da ocijene šta je u javnom ili općem interesu. Država uživa određeno slobodno polje procjene pri određivanju služi li određena mjera društvenom interesu. Evropski sud za ljudska prava će, uglavnom, prihvatiti presudu domaćih vlasti ukoliko ona nije očigledno neosnovana.

33. Sporni član 37. je stupio na snagu nakon rata, ali se primjenjuje na ratni period kada je postojalo stanje neposredne ratne opasnosti na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine. Zakon o izmjenama ne precizira cilj člana 37. niti ukazuje na koji način on služi društvenom ili općem interesu. Izvod i zapisnik sa sjednice Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ne daje nikakve smjernice u pogledu toga kakve je namjere imao zakonodavac usvajanjem člana 37. Mišljenje Vlade potvrđuje da ona smatra da je član 37. neustavan. Ne postoji ništa u travaux preparatoires što bi moglo objasniti cilj donošenja člana 37.

34. Ustavni sud ukazuje da je, u slučaju miješanja u neka od ljudskih prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine, teret na vlasti koja je odgovorna da opravda takvo miješanje. Dakle, nije na Ustavnom sudu da u takvom slučaju analizira kakvom se eventualnom pravnom cilju teži. Činjenica je da zakonodavac, u ovom slučaju Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, ne navodi argumente koji opravdavaju donošenje člana 37. kojim se očito zadire u individualna imovinska prava. Zato Ustavni sud takvo ponašanje uzima kao dokaz da ne postoji zakonski cilj koji opravdava miješanje.

35. S obzirom da nije ustanovljen zakonski cilj koji bi opravdao miješanje, Ustavni sud zaključuje da izmijenjeni član 37. nije u saglasnosti sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

36. S obzirom da je Ustavni sud već zaključio da osporeni član 37. Zakona o izmjenama nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, nije potrebno da se dalje ispituje je li miješanje srazmjerno i je li u skladu sa principom pravne sigurnosti ili ima diskriminacijski karakter.

VIII. Zaključak

37. Na osnovu člana 61. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je većinom glasova odlučio kao u izreci ove odluke.

38. U skladu s članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu U-50/01 (Županijski sud u Širokom Brijegu) | Sudska praksa | Aktio