Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu U-54/01 (B. B.)

Odluka donesena 27. 06. 2003.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-54/01

Ocjena ustavnosti

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 3. tačka 3. i stav 5., člana 77. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 27. juna 2003. godine, donio je

RJEŠENJE

Skida se sa liste predmeta za odlučivanje apelacija Branislava Bere, iz Novog Grada, podnesena protiv presude Okružnog suda Banja Luka broj Kž-301/98 od 24. marta 2000. godine i odluke Republičkog javnog tužilaštva broj Kta-48/00-2 od 5. jula 2000.

godine zbog proteka roka za podnošenje.

Skida se sa liste predmeta za odlučivanje dio apelacije podnesen protiv dužine trajanja postupka u predmetu broj P-613/01 kod Osnovnog suda u Prijedoru zbog novonastalih okolnosti,.

OBRAZLOŽENJE

1. Branislav Bera (u daljnjem tekstu: apelant), iz Novog Grada, podnio je 22. septembra 2000. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koju je precizirao 23. aprila 2001. godine. Apelacijom je osporio presudu Okružnog suda Banje Luke broj Kž-301/98 od 24. marta 2000. godine i odluku Republičkog javnog tužilaštva broj Kta-48/00 od 5. jula 2000. godine povodom inicijative za korištenje vanrednog pravnog lijeka. Istovremeno je osporio dužinu trajanja postupka koji se vodi kod Osnovnog suda u Prijedoru, predmet broj P- 613/01, radi prestanka radnog odnosa i isplate novčanog potraživanja.

2. U skladu sa članom 19. Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da apelacija nije sadržala sve podatke potrebne za vođenje postupka, 30. marta 2001. godine od apelanta je zatraženo da precizira apelaciju. Međutim, kako ni precizirana apelacija od 23. aprila 2001. godine ponovo nije sadržavala sve dokumente određene članom 14. Poslovnika Ustavnog suda, 23. oktobra 2001. godine, 16. januara i 11. marta 2002. godine traženo je od apelanta da ih dostavi i pojasni sve što je vezano za dužinu rješavanja radnog spora. Apelant nije postupio kako je od njega tražio Ustavni sud. Na traženje Ustavnog suda, Osnovni sud u Prijedoru 2. februara 2001. godine je dostavio kompletan spis broj Kv-69/00 i broj K-131/98, a 8. aprila 2002. godine i rješenje o sudskom poravnanju, koje se odnosi na radni spor apelanta u predmetu broj P-613/01.

3. Postupak na okolnosti slučaja u odnosu na krivični spor Apelant je, nakon što mu je rješenjem direktora preduzeća DTP «KRAJINA PROMET» Novi Grad, 20. decembra 1995. godine, utvrđen prestanak radnog odnosa, podnio optužni prijedlog Osnovnom sudu u Prijedoru protiv Mihajla Babića, direktora DTP «KRAJINA PROMET» Novi Grad, zbog povrede prava iz radnog odnosa.

4. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru broj K-131/98 od 1. oktobra 1998. godine Mihajlo Babić je oslobođen od optužbe zbog krivičnog djela povrede prava iz radnog odnosa i zloupotrebe položaja. Apelant je izjavio žalbu na navedenu presudu.

5. Okružni sud u Banjoj Luci, rješavajući po žalbi apelanta kao tužioca i oštećenog, presudom broj Kž-301/98 od 24. marta 2000. godine, odbacio je žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu Osnovnog suda u Prijedoru, broj K-131/98 od 1. oktobra 1998. godine. Apelant je navedenu presudu Okružnog suda u Banjoj Luci primio 11. aprila 2000. godine.

6. Republičko javno tužilaštvo, aktom broj Kta-48/00-2 od 5. jula 2000. godine, povodom inicijative apelanta za korištenje vanrednog pravnog lijeka protiv navedenih presuda Osnovnog suda u Prijedoru broj K-131/98 od 1. oktobra 1998. godine i Okružnog suda u Banjoj Luci broj Kž- 301/98 od 24. marta 2000. godine, obavijestilo je apelanta da nije našlo zakonski osnov za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

7. Postupak na okolnosti slučaja u odnosu na radni spor Rješenjem direktora preduzeća DTP «KRAJINA PROMET» Novi Grad, broj D-249/95 od 20. decembra 1995. godine, određen je prestanak radnog odnosa apelantu sa 31. januarom 1996. godine. Apelant je, nakon što je iskoristio sve pravne lijekove, tužbom od 29. septembra 1998. godine pokrenuo radni spor kod Osnovnog suda u Prijedoru.

8. Osnovni sud u Prijedoru je, rješenjem broj P-613/01 od 20. marta 2002. godine, odobrio sudsko poravnanje između stranaka u radnom sporu. Ovim poravnanjem tuženi DTP «KRAJINA PROMT» Novi Grad je priznao nezakonitost svoje prvostepene i drugostepene odluke o prestanku radnog odnosa. Tuženi se obavezao da isplati tužiocu, po osnovu zdravstvenog i penzionog osiguranja, doprinose u periodu od 31. januara 1996. godine do 29. novembra 1998. godine i to onda kada tuženi bude svojim radnicima isplaćivao te doprinose. Apelant je povukao tužbeni zahtjev broj P-613/01 od 19. septembra 1998. godine, kojim je tražio vraćanje u radni odnos, kao i zahtjeve kojim je tražio isplatu plaće za sporni period, jer je 20. novembra 1998. godine zasnovao radni odnos u Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica u Banjoj Luci.

9. U apelaciji podnesenoj Ustavnom sudu apelant se žali na prestanak radnog odnosa. Ističe da direktor preduzeća nije imao u vidu «da prestanak rada u ratnim okolnostima predstavlja posebnu diskriminaciju, jer je u ratu običan čovjek podvrgnut mobilizaciji, što je nasilan čin pod ponižavajućim tretmanom, čime mu je ugrožena lična sloboda i sigurnost». Smatra da mu je određen prestanak radnog odnosa retroaktivno i da je vezan za ratne okolnosti. Traži ukidanje presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Kž-301/98 od 24. marta 2000. godine, kao i odluke Republičkoj javnog tužilaštva broj Kta-48/00-2 od 5. jula 2000. godine. Apelant posebno ističe ugroženost svojih ustavnih prava neopravdano dugim vođenjem radnog spora u predmetu broj P- 613/01 kod Osnovnog suda u Prijedoru.

10. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 3. tačka 3. i stava 5. i člana 77. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.» Član 12. stav 3. tačka 3. i stav 5. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Na listu predmeta ... neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva: 3. protekao rok za podnošenje apelacije.

Ako to okolnosti nalažu, po istoj proceduri, apelacija stavljena na listu može se skinuti sa liste» ...

Član 77. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«O pitanjima postupka pred Sudom, koja nisu uređena ovim Poslovnikom, Sud će odlučiti u svakom konkretnom slučaju.»

11. Zahtjev za zaštitu zakonitosti, u skladu sa članom 416. Zakona o krivičnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/74, 17/85, 74/87, 57/89, 3/90, 27/90 i «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01), podnosi javni tužilac. Međutim, apelantovo podnošenje inicijative za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu ne predstavlja efektivan pravni lijek. Konačna odluka, koja je relevantna u smislu člana 11. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, jeste presuda Okružnog suda Banje Luke broj Kž-301/98 od 24. marta 2000. godine, koju je apelant primio 11. aprila 2000. godine. Apelaciju je apelant podnio Ustavnom sudu 22. septembra 2000. godine. Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda Banje Luke broj Kž-301/98 od 24. marta 2000. godine.

12. Apelant je u radnom sporu pred Osnovnim sudom u Prijedoru, u predmetu broj P-613/01 od 20. marta 2002. godine, postigao sudsko poravnanje, čime je postignut cilj i svrha postupka. S obzirom da ne postoje pravno relevantne činjenice, koje nalažu daljnje ispitivanje apelacije, Ustavni sud je odlučio da apelaciju skine sa liste predmeta za odlučivanje, i to dio apelacije koji se odnosi na krivični spor zbog proteka roka za podnošenje, a dio apelacije koji se odnosi na radni spor zbog novonastalih okolnosti. Ustavni sud je ovako odlučio imajući u vidu odredbe člana 11. stav 3., člana 12. stav 3. tačka 3. i stav 5. člana 77. Poslovnika Ustavnog suda.

13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, Tudor Pantiru, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.

U 54/01 25. septembra 2003.

Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu U-54/01 (B. B.) | Sudska praksa | Aktio