Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu U-63/01 (Z. I.)
Odluka donesena 27. 06. 2003.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-63/01
Ocjena ustavnosti
Odluka o meritumu
27. 06. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 27. juna 2003. godine, donio je
ODLUKU
Odbija se, kao neosnovana, apelacija Z. I., iz Sarajeva, protiv rješenja Općinskog suda II u Sarajevu broj P-527/01 od 14. maja 2001. godine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Z. I., iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda II u Sarajevu, broj P- 527/01 od 14. maja 2001. godine. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da preispita ovo rješenje pozivajući se na član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. U skladu sa članom 16. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je, 22. aprila 2002. godine, od Općinskog suda II u Sarajevu i opunomoćnika tužitelja, zatražio da dostave svoje odgovore na apelaciju.
3. Odgovor opunomoćnika tužitelja Ustavni sud je primio 29. aprila 2002. godine.
4. Općinski sud II u Sarajevu je 27. maja 2002. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, se mogu sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je vlasnik 1/1 parcele i kuće na toj parceli u Sarajevu, naselje Butmir. Apelant je 2000. godine podnio prijedlog Općinskom sudu II u Sarajevu da pokrene postupak za uređenje međā između aplenatove parcele i parcela njegovih komšija (M. A. i I. R.).
7. Općinski sud II u Sarajevu je donio rješenje broj RS-208/99 od 30. novembra 2000. godine, kojim je uredio međe između zemljišta navedenih lica. M. A. je, nakon toga, podnio žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu, tvrdeći, između ostalog, da apelantove komšije imaju pravo korištenja zemljišta opterećenog služnošću.
8. M. A. i ostali su pred Općinskim sudom II u Sarajevu, 8. marta 2001. godine, pokrenuli parnični postupak protiv apelanta zbog smetanja posjeda. Tužitelji su, također, zahtijevali da taj sud izda privremenu mjeru otklanjanja svih prepreka za nesmetano pravo služnosti puta.
9. Općinski sud II u Sarajevu je, 14. maja 2001. godine, donio rješenje broj P-527/01 kojim je izdao privremenu mjeru, po kojoj je apelantu naređeno da omogući tužiteljima da koriste zemljište opterećeno služnošću. Protiv ovoga rješenja apelant je podnio prigovor Kantonalnom sudu u Sarajevu.
10. Povodom glavnog pitanja, Općinski sud II u Sarajevu je, 13. septembra 2001. godine, donio rješenje broj P-527/01. Sud je utvrdio da apelant ometa tužitelje u njihovom pravu da koriste zemljište opterećeno služnošću i apelantu je naloženo da na zemljištu opterećenom služnošću uspostavi pređašnje stanje u roku od osam dana. Apelant je, nakon toga, podnio žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu.
11. Kantonalni sud u Sarajevu je, rješenjem broj Gž-1370/01 od 2. aprila 2002. godine, poništio prvostepeno rješenje broj P-527/01 od 13. septembra 2001. godine i vratio predmet Općinskom sudu II u Sarajevu na novi postupak.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant se žali da je rješenjem o izdavanju privremene mjere Općinskog suda II u Sarajevu od 14. maja 2001. godine prekršeno njegovo ustavno pravo na pravično suđenje zagarantirano članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i njegovo pravo na imovinu zagarantirano članom 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru od 29. aprila 2002. godine punomoćnik tužitelja je naveo da rješenjem od 14. maja 2001. godine nisu narušena ustavna prava apelanta, te da je apelacija preuranjena s obzirom na to da su postupci još u toku.
14. Općinski sud II u Sarajevu je u svom odgovoru na apelaciju naveo da apelantova ustavna prava nisu povrijeđena rješenjem od 14. maja 2001. godine.
V. Dopustivost
15. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. Prema članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
17. Apelant je zatražio da Ustavni sud ocijeni ustavnost rješenja o izdavanju privremene mjere. Apelant se pozvao na član 6. Evropske konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
18. Ustavni sud smatra da se na pitanje da li je apelant imao pravedan postupak pred redovnim sudovima ne može odgovoriti dok sam postupak traje. Na osnovu sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline, što znači da se ocjena ne može dati dok postupak nije definitivno okončan (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo v. Spain, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68). S obzirom da osporeno rješenje Općinskog suda II u Sarajevu, broj P-527/01 od 14. maja 2001. godine, nije konačna i obvezujuća sudska odluka, ova apelacija je preuranjena.
19. Osim toga, osnovni cilj člana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da garantira pravični postupak kojim se, između ostalog, utvrđuju građanska prava pojedinca. U ovom slučaju, Ustavni sud mora prvo razmotriti da li postupak u pogledu izdavanja privremene mjere i usvojenog rješenja u tom smislu utvrđuje građanska prava apelanta.
20. Član 6. Evropske konvencije, u svom relevantom dijelu, glasi:
«Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza [...] svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom [...].»
21. Evropska komisija za ljudska prava je, u slučaju X protiv Ujedinjenog Kraljevstva (E 7990/77, DR 24, stav 57, (1978)), zaključila:
4. «[...] Ovaj postupak, zapravo, ne utvrđuje konačno građanska prava, pa čak ni privremeno [...]. On samo utvrđuje njegovu [apelantovu] trenutačnu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka. U tom smislu, Komisija zaključuje da je ovo pitanje van djelokruga člana 6. Konvencije, te da se apelantova žalba, shodno tome, mora odbaciti [...] kao inkompatibilna sa odredbama Konvencije.»
22. U navedenom kontekstu prethodne tačke, Ustavni sud smatra da i u konkretnom slučaju privremena mjera ne prejudicira glavnu odluku. Privremena mjera prestaje da važi pravosnažnim okončanjem parničnog postupka o glavnoj pravnoj stvari. Ona određuje privremenu apelantovu pravnu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka. Prema tome, postupak donošenja rješenja o izdavanju privremene mjere ne određuje apelantova građanska prava u smislu člana 6. stava 1. Evropske konvencije. Apelacija se, iz ovih razloga, mora odbiti pošto ovaj ustavnopravni predmet nije kompatibilan ratione materiae sa Evropskom konvencijom.
23. Uzimajući u obzir činjenicu da osporeno rješenje ne određuje apelantovo građansko pravo, kao i činjenicu da su pitanja imovine iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zapravo građanska prava, a podsjećajući na obrazloženje iz tačke 22. ove odluke, Ustavni sud nalazi da se ovaj slučaj nalazi van djelokruga Evropske konvencije. Pobijano rješenje nije u konačnom smislu utvrdilo pitanje apelantove imovine. Prema tome, apelacija se u tom smislu mora odbiti kao neosnovana, odnosno kao ratione materiae nespojiva sa Evropskom konvencijom.
VI.Zaključak
24. Postupak donošenja rješenja o izdavanju privremene mjere ne utvrđuje apelantova građanska prava u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelacija se, iz ovih razloga, mora odbiti pošto ovaj slučaj nije kompatibilan ratione materiae sa Evropskom konvencijom, a samim tim i Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline, što znači da se ta ocjena može dati tek kada postupak bude definitivno okončan.
25. Imajući u vidu odredbe člana 60. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima Ustavni sud donosi odluku kojom odbija apelaciju kao neosnovanu kad utvrdi da se ne radi o pitanju iz Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, Tudor Pantiru, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
U 63/01 27. juna 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić