Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu U-8/99 (H. M.)
Odluka donesena 05. 11. 1999.
- Povreda
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Lišavanje imovine
- Pristup sudu
- Pojam doma
Predmeti (1)
U-8/99
Ocjena ustavnosti
Odluka o meritumu
05. 11. 1999.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu odredbi članova VI/3.(b), VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 54. stav 2. i 56.b Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 5. novembra 1999. godine, donio je
ODLUKU
Apelacija H. M. iz Banje Luke se usvaja, te se:
-ukida presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev. 83/98 od 22.
decembra 1998. godine;
-ukida rješenje Okružnog suda Banja Luka, broj GŽ-979/97 od 20. marta 1998. godine, jer su suprotni članu II/2., 3.(e), (f) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članovima 6. stav 1. i 8. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i članu 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije;
-potvrđuje presuda Osnovnog suda Banja Luka, broj P: 4285/96 od 20.
augusta 1997. godine u dijelu koji glasi:
“Nalaže se tuženom S. V. da isprazni i preda tužiteljici H. M. u posjed, slobodan od lica i ličnih stvari, jednosoban stan koji se nalazi u Banjoj Luci u ulici Gavrila Principa broj 11, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja”.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
Obrazloženje
Gospođa H. M., koju zastupa punomoćnik Z. B., advokat iz Banje Luke, u apelaciji od 28. aprila 1999. godine dovela je u pitanje ustavnost presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev. 83/98 od 22. decembra 1998. godine i rješenja Okružnog suda Banja Luka, broj GŽ-979/97 od 20. marta 1998. godine kojima je odlučivano o predaji u posjed jednosobnog stana, slobodnog od lica i stvari, u Banjoj Luci u ulici Gavrila Principa broj 11. Apelantica smatra da joj je onemogućena sudska zaštita posjeda stana na kome ima stanarsko pravo, da je povrijeđen pravni institut jačeg prava na posjed kao i član 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i član 1. Protokola broj 1 na Konvenciju, čime je ujedno povrijeđen i član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
1. Činjenično stanje Gospođa H. M. je nosilac stanarskog prava na jednosobnom stanu u Banjoj Luci, u ul. Gavrila Principa 11 od 7. februara 1980. godine po osnovu ugovora o korištenju stana. Stan je koristila sve do 28. augusta 1995. godine, kada ju je tuženi gospodin S. V., primjenom sile, izbacio i tako prisilio da napusti stan. Apelantica je tužbom pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci zatražila povrat stana u posjed. Sud je 20. augusta 1997. godine naložio tuženom gospodinu S. V. da isprazni, od lica i ličnih stvari, predmetni stan i preda ga gospođi H. M., nosiocu stanarskog prava. Rješavajući po žalbi tuženog, Okružni sud Banja Luka 20. marta 1998. godine uvažio je žalbu gospodina S. V. protiv presude Osnovnog suda. Po tužiteljicinoj uloženoj reviziji, Vrhovni sud Republike Srpske 22. decembra 1998. godine potvrdio je rješenje Okružnog suda. U odlukama Vrhovnog i Okružnog suda konstatuje se da se gospodin S. V. (tuženi) ima smatrati bespravno useljenim licem, da od dana njegovog useljenja u stan do presuđenja nije proteklo više od tri godine, te da je za iseljenje nadležan općinski stambeni organ.
U predmetnom stanu i sada živi gospodin S. V., sprječavajući time obitelj H. M. da se vrati u stan.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, od Vrhovnog suda Republike Srpske i gospodina S. V., kao učesnika u postupku, na navode apelacije zatražio je odgovor u pismenoj formi. Ustavni sud nije dobio odgovor niti od Vrhovnog suda niti od gospodina S. V.
2. Dopustivost predmeta U skladu sa članom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu jurisdikciju nad pitanjima koja se tiču presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini. Član II Ustava odnosi se na zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u Bosni i Hercegovini. Posebno, član II/2. osigurava da se prava predviđena Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Stoga, Bosna i Hercegovina i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti su, odnosno primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje se ukazuje u članu II/2. Odredbe člana II/3. specificiraju različita ljudska prava koja mogu uživati sve osobe unutar teritorije Bosne i Hercegovine, između kojih je i pravo na privatni i porodični život, dom, te pravo na imovinu. Stoga, proizilazi da pitanja zaštite ljudskih prava potpadaju, u principu, pod jurisdikciju ustavnog suda, i da Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima nadležnost prema članu VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te se određuje u ovim pitanjima po apelacijama protiv odluka drugih sudova.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine može odlučivati po apelacijama samo ako su protiv presude koja se apelacijom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi, i ako se podnosi u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku (član 11. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine). U toku postupka pred Ustavnim sudom, utvrđeno je da su se u konkretnom predmetu stekle procesne pretpostavke za odlučivanje po apelaciji. Kako ovaj slučaj pokreće pitanja iz člana 6. stav 1. i člana 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 1 na Evropsku konvenciju, Ustavni sud je apelaciju proglasio dopustivom.
3. Zaključak Prema Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Protokolu broj 1 na Konvenciju u određivanju građanskih prava i obaveza … “svako ima pravo na pravednu i javnu raspravu unutar razumnog roka pred neovisnim i nepristrasnim sudom koji je ustanovljen zakonom … Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. Svako fizičko i pravno lice ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva. Nikome se ne može oduzeti vlasništvo osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava” (član 6. stav 1. i član 8. stav 1. Konvencije i član 1. Protokola).
Pravo na dom, pravo na mirno uživanje imovine i pravo na pristup sudu u određivanju građanskih prava i obaveza spada u katalog osnovnih ljudskih prava i sloboda zaštićenih Konvencijom i njenim protokolima, koja je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine. Iz presude Vrhovnog suda Republike Srpske i rješenja Okružnog suda, kao i presude Osnovnog suda, nesumnjivo proizilazi da je jednosoban stan u Banjoj Luci, u ulici Gavrila Principa 11, koristila gospođa H. M., nosilac stanarskog prava od 7. februara 1980. godine po osnovu ugovora o korištenju stana, sve do 28. augusta 1995. godine, kada ju je tuženi S. V., primjenom sile, izbacio iz stana, i time joj onemogućio daljnje stanovanje. Ovakvo ponašanje predstavlja povredu prava na poštivanje doma u smislu odredbe člana 8. stav 1. Konvencije, kao i prava mirnog korištenja vlasništva u smislu člana 1. Protokola broj 1 na Konvenciju, jer je apelantici silom oduzeto pravo na posjed stana. Kako takvo ponašanje traje i danas, sudovi su bili obavezni (s obzirom da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu 14. decembra 1995. godine) da prilikom rješavanja konkretnog predmeta uzmu u obzir odredbe člana II/2., 3.(e), (f) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, i imaju u vidu i zaštitu osnovnih ljudskih prava i sloboda, te kao prioritetne nad svim ostalim zakonima primjene odredbe članova 6. stav 1. i 8. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i član 1. Protokola broj 1 na Konvenciju. Njihovo neprimjenjivanje izazvalo je nepružanje sudske zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda pedviđenih Ustavom i spriječilo povratak apelanta u predmetni stan.
Odluka Suda je konačna i obavezujuća, u smislu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
Ovu odluku Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Kasim Begić i sudije Marko Arsović, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, mr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.
U ovoj odluci sudija prof. dr. Vitomir Popović izdvojio je svoje mišljenje. U broj 8/99 Predsjednik Sarajevo Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 5. novembra 1999. prof. dr. Kasim Begić Ustanovivši da nasilno izbacivanje nosioca stanarskog prava iz stana predstavlja povredu doma iz člana 8. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i povredu mirnog korištenja stana u smislu člana 1. Protokola broj 1 na Evropsku konvenciju, i da nepružanje sudske zaštite predstavlja povredu člana 6. Konvencije, Ustavni sud je, cijeneći da su time povrijeđena ustavna prava apelanta, naložio da se nosilac stanarskog prava, pod prijetnjom prinudnog izvršenja, vrati u svoj dom.