Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-2/02 (F.Ć.)

Odluka donesena 27. 06. 2003.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Minimalna prava optuženog -adekvatni uslovi za pripremu odbrane
  • Minimalna prava optuženog - pravo na ispitivanje svjedoka optužba pod istim uslovima
  • Minimalna prava optuženog - pravo na advokata kojeg sam izabere
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-2/02

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

27. 06. 2003.

Tekst odluke

Datum prijema: o 0 •09- 2023 Vrsta upis. e r <yj PrimjerakaPriloga _ L J / -------- Predmet: Zahtjev za ocjenu ustavnosti Poštovani, J 2 .

U prilogu Vam dostavljam Zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 208a', 208b. i 280a. stav (2) Krivičnog zakonika Republike Srpske ("SI. glasnik RS", br. 64/2017, 104/2018 - odluka US, 15/2021, 89/2021 i 73/2023). Smatramo da se ovim osporenim odredbama Krivičnog zakonika krše mnogobrojne odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, te da ih je zbog toga potrebno staviti van snage.

Najljubaznije Vas molimo da u skladu sa članom 25. stav (2) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ovaj zahtjev tretirate kao hitan jer su posljedice neustavnog Zakonika veoma štetne za državu Bosnu i Hercegovinu.

S poštovanjem, Broj: OA ~ OA ~ 2-" Sarajevo, 2 1 ’09‘ 2023 Podnositelji zahtjeva - poslanici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine sne i Hercegovine

1. Šerif Špago

2. Edin Ramić

3. Šemsudin Dedić

4. Šemsudin Mehmedović

5. Denijal Tulumović

6. Nermin Mandra

7. Amor Mašović

8. Safet Keso &

9. Midhat Čaušević Ustavni sud Bosne i Hercegovine

ZAHTJEV

ČLANA 208A, 208B. I 280A. STAV (2) KRIVIČNOG ZAKONIKA REPUBLIKE SRPSKE ("SL. GLASNIK RS", BR. 64/2017,104/2018 - ODLUKA US, 15/2021, 89/2021 I 73/2023)

PODNOSILAC ZAHTJEVA:

PREDMET:

14 poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Trg BiH 1, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 208a, 208b. i 280a.

stav (2) Krivičnog zakonik Republike Srpske ("SI. glasnik RS", br. 64/2017, 104/2018 - odluka US, 15/2021, 89/2021 i 73/2023) PRAVNI OSNOV: Član VI/3. a) Ustava Bosne i Hercegovine POVREDA USTAVA BIH: Član II/3. h) Ustava Bosne i Hercegovine, Član 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (EKLJP) i Član 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (MPGPP).

OBRAZLOŽENJE

L USTAVNOPRAVNI LEGITIMITET ZAHTJEVA

1. U smislu člana VI/3.a) stav 2. Ustava Bosne i Hercegovine, jedna Četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine pripada grupi legitimnih podnosioca zahtjeva za ocjenu ustavnosti ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa Ustavom BiH, a u vezi sa pitanjima, pravima i obavezama, koja spadaju ratione materiae pod Ustav BiH (tzv. ustavna pitanja).

Naglašavam da aktivno legitimirane osobe nabrojane u članu VI/3.a) Ustava BiH imaju ustavno pravo, ali i ustavnu obavezu, da štite ustavnopravni poredak BiH, uključujući ali ne ograničavajući se na pitanja koja su nabrojana u stavu 1. alineje 1. i 2. tog člana. S obzirom na neustavne aktivnosti nadležnih institucija entiteta Republika Srpska (dalje: RS), u kapacitetu većem od zahtjevane jedne četvrtine članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, podnosimo ovaj zahtjev i smatramo ga ratione personae dopustivim.

II. POBIJANE ODREDBE KRIVIČNOG ZAKONIKA REPUBLIKE SRPSKE

2. Prema izričitoj odredbi člana III/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine entiteti u Bosni i Hercegovini imaju pozitivnu ustavnopravnu obavezu da usaglašavaju entitetske ustave i zakone sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Supremacija Ustava Bosne i Hercegovine nema izuzetaka. Analizirajući praksu entitetskih zakonodavnih tijela u vezi sa ovom obavezom može se zaključiti daje oni ne doživljavaju kao pozitivnu obavezu, niti da zauzimaju proaktivan stav u pogledu zaštite ustavnosti, poštivanja normativno-pravne hijerarhije i pravne sigurnosti. Zbog takvog stava i djelovanja nadležnih entitetskih organa, s vremenom se etablirala praksa da se pravna sigurnost ostvaruje kroz postupke apstraktne ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Sve odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pa i odluke u pogledu ocjene ustavnosti entiteti su dužni da poštuju i provode (član VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine).

3. Sloboda izražavanja jedno je od najvažnijih ljudskih i demokratskih prava zaštićeno kroz sve ključne međunarodne i regionalne dokumente za zaštitu ljudskih prava i sloboda, ali i Ustavom Bosne i Hercegovine. Iako se radi o vrlo važnom ljudskom pravu ono nije apsolutno i sloboda izražavanje ne može biti neograničena i bezuslovna, ali svako ograničavanje slobode izražavanja mora biti izuzetak i imati jasne razloge zbog kojih se uvodi. Sporne odredbe Krivičnog zakonika entiteta Republika srpska (RS) zakonodavac u entitetu RS je 2021. i 2023. godine donio bez valjanih analiza koje bi pokazale nužnost i cilj koji se želi postići ovim inkriminacijama.

4. Sporne odredbe Krivičnog zakonika RS-a glase:

■:Kleveta Član 208a (}) Ko o drugom licu iznosi ili pronosi nešto neistinito, znajući da je riječ o neistini', identiflkujuči to lice trećim licima na jasan način, i na taj način pričini štetu ugledu i časti tog lica, kazniće se novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 3.000 KM.

(2)Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno putem štampe, radija, televizije, kompjuterske mreže ili drugih vidova komunikacije, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je ono postalo dostupno većem broju lica, kazniće se novčanom kaznom od 2.000 KM do 5.000 KM.

(3)Ako je ono što se iznosi ili pronosi dovelo ili moglo dovesti do teških posljedica za oštećenog, učinilac će se kazniti novčanom kaznom od 3.000 KM do 6.000 KM.

Iznošenje ličnih i porodičnih prilika Član 208b (1)Ko iznosi ili pronosi štogod iz ličnog ili porodičnog života nekog lica što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, a što nije, niti može predstavljati činjenice koje su od opravdanog interesa, kazniće se novčanom kaznom od 1.000 KM do 3.000 KM.

(2)Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno putem štampe, radija, televizije, kompjuterske mreže ili drugih vidova komunikacije, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je ono postalo dostupno većem broju lica, učinilac će se kazniti novčanom kaznom od 2.000 KM do 5.000 KM.

(3)Ako je ono što se iznosi ili pronosi dovelo ili moglo dovesti do teških posljedica za oštećenog, učinilac će se kazniti novčanom kaznom od 3.000 KM do 6.000 KM.

(4)Istinitost ili neistinitost onog što se iznosi ili pronosi iz ličnog ili porodičnog života nekog lica ne dokazuje se.

Povreda ugleda Republike Srpske i njenih naroda Član 280a (2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana izvršeno na način da se Republika Srpska označi kao agresorska ili genocidna tvorevina ili njeni narodi agresorskim ili genocidnim, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

m.TVRDNJA IZ PREDMETNOG ZAHTJEVA

5. Pobijane odredbe Krivičnog zakonika RS su neustavne iz više razloga, a prije svega zbog toga Sto:

- Krše odredbe člana II/3. h) Ustava Bosne i Hercegovine i s njom povezane odredbe član

10. EKLJP i člana 19. MPGPP, kojim se štiti pravo na slobodu izražavanja tako da: Član IIZ3. li) Ustava Bosne i Hercegovine Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

h) Slobodu izražavanja.

ČLAN 10, EKLJP - Sloboda izražavanja

1. Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprječava države da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija.

2. Ostvarivanje ovih sloboda, budući da uključuje obaveze i odgovornosti, može podlijegati takvim formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili sankcijama predviđenim zakonom i koje neophodne u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprječavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprječavanja širenja povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.

Član 19. MPGPP

1. Niko ne može biti itznemiravan zbog svoga mišljenja.

2. Svako ima pravo na slobodu izražavanja; to pravo obuhvata slobodu da traži, dobij a i širi informacije i misli svake vrste, bez obzira na granice, bilo usmeno, pismeno, Štampom ili u umetničkoj formi, ili bilo kojim drugim sredstvom po svom izboru.

3. Vršenje prava predviđenih u stavu 2. ovog člana nosi sa sobom posebne dužnosti i odgovornosti. Zbog toga se ono može podvrći određenim ograničenjima koja moraju biti utvrđena zakonom i biti neophodna:

a)za poštovanje prava ili ugleda drugih lica;

b)za zaštitu državne sigurnosti ili javnog reda, ili javnog zdravlja ili morala.

6. Obzirom da nije sporno da pitanje slobode izražavanja spada u ljudska prava zaštićena i Ustavom Bosne i Hercegovine, EKLJP i MPGPP kao međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima prihvaćenim od strane Bosne i Hercegovine kako je ranije navedeno, te da država u .određenim okolnostima ima pravo da ograniči to pravo, u nastavku ovog zahtjeva analizirat ćemo opravdanost ograničenja prava na slobodu izražavanja kako je to urađeno osporenim odredbama Krivičnog zakonika RS, te pokazati da to miješanje nije bilo opravdano što ove odredbe čini protivustavnim i zbog čega ih treba ukinuti.

IV.SLOBODA IZRAŽAVANJA KAO OSNOVNO LJUDSKO PRAVO

7. Prema međunarodnom pravu, a kako se navodi u članu 19. MPGPP, pravo na vlastito mišljenje je apsolutno. Ovaj dokument ne predviđa nikakav izuzetak od ove zaštite niti mogućnost da vlasti inkriminiraju posjedovanje vlastitog mišljenja.

Sloboda mišljenja se proteže na pravo na promjenu mišljenja kad god i iz bilo kojeg razloga osoba tako slobodno izabere. Svi oblici mišljenja, uključujući mišljenja političke, naučne, istorijske, moralne ili religiozne prirode, su zaštićeni. Kriminalizirati posjedovanje mišljenja je nespojivo sa ljudskim pravima. Uznemiravanje, zastrašivanje ili stigmatizacija osobe, uključujući hapšenje, pritvor, suđenje ili zatvor zbog mišljenja koje može imati, predstavlja kršenje člana 19. stav 1. MPGPP.

Sloboda izražavanja nečijeg mišljenja nužno uključuje i slobodu da se ne izrazi svoje mišljenje.

Aneks I - Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini (Ustav Bosne i Hercegovine) UN, Human Rights Committee (2011) General comment No. 34 - Article 19: Freedoms of opinion and expression, str. 2, dostupno na:

https://tbinternet.ohchr.org/_layouts/15/treatybody external/Download.aspx?symbolno=CCPR%2f C%2fGC%2f34&Lang=en, pristupljeno: 09.09.2023. godine

8. Pravo na slobodu izražavanja propisano je i članom 10. st. 1. EKLJP i podrazumijeva pravo na slobodu posjedovanja mišljenja slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti. Veći broj međunarodnih dokumenata ovo pravo neraskidivo veže sa demokratijom koja se smatra jedinim političkim sistemom koji može zaštiti ljudska prava.

9. Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) je svojom praksom dodatno pojasnio konvencijske odredbe u vezi sa pravom na slobodu izražavanja, naglašen je značaj ovog člana, te istaknuto da se sloboda izražavanja, pored primjene na izražavanje koje se smatra neuvredljivima ili koje ljude ostavlja ravnodušnima, odnosi i na izražavanje kojim se vrijeđa, šokira ili uznemirava.

10. U tom smislu ESLJP je Često naglašavao daje pravo na slobodu izražavanja podložno brojnim ograničenjima ali ona moraju biti usko tumačena, a njihova nužnost mora biti uvjerljivo utvrđena.

Kako bi provjerio prihvatljivost nekog ograničavanja prava na slobodu izražavanja ESLJP je ustanovio trođijelni test prema kojem to ograničavanje mora: 1. biti propisano zakonom; 2. mora Štititi jedan od interesa navedenih u članu 10(2). EKLJP i 3. biti “nužno u demokratskom društvu” zbog zaštite nekog od nabrojanih interesa.

11. Da bi se neki propis smatrao zakonom a ograničavanje prava na slobodu izražavanja uspostavljeno tim propisom zadovoljilo prvi od tri elementa uspostavljenog trodijelnog testa potrebno je da se radi o propisu koji ne zadovoljava samo formalne uslove da bude zakon nego taj zakon treba da zadovoljava uslove kvalitetnog zakona. ESLJP je svojom praksom definirao te uslove i oni se primamo odnose na to da zakon bude javan, dostupan i predvidljiv. Može se reći da je ESLJP vrlo jasno i precizno učinio to u predmetu The Sundcty Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva '.

„... zakon, prije svega, treba da bude adekvatno dostupan, odnosno građanin mora da bude u mogućnosti da ima adekvatne pokazatelje za okolnosti u kojima se zakonska Šire vidi: ESLJP (2020), Vodič za član 10 Evropske konvencije i ljudskim pravima (sloboda izražavanja), str. 12, dostupno na: https://mvw.echr. coe.int/documents/d/echr/Guide_Art_10_SRP, pristupljeno 30.08.2023. godine i Lučka, D. (2021) TOLERANCIJA I NJENI NEPRIJATELJI - Sloboda izražavanja i (nejtolerisanje netolerantnih u demokratskom društvu, Fondacija Friedrich Ebert, Sarajevo, str. 53-78, dostupno na: https://Iibrary.fes.de/pdf-files/bueros/sarajevo/19804-20221222.pdf, pristupljeno 03.09.2023 .godinei SCHABAS, A. W. (2015) The European Convention on Human Rights - A Commentary, Oxford University Press, UK, str. 450-481 Šire vidi odluke ESLJP u predmetima: (Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, stav 49; Observer i Guardian protiv Ujedinjenog Kraljevstva, stav 59).

Šire vidi: Mendel, T. (2013) Sloboda izražavanja: Vodič za tumačenje člana 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima i njegovog konteksta, Vijeće Evrope, str. 49, dostupno na: https://bhnovinari.ba/wp-content/uploads/2013/10/coe-slobodaizrazavanja.pđf, pristupljeno: 04.09.2023. The Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1979, tačka 49.

pravila primjenjuju na dati predmet. Drugo, norma se ne može smatrati „zakonom “ ukoliko nije formulisana dovoljno precizno da se građaninu omogući da prilagodi svoje postupanje: građanin mora da bude u mogućnosti - ako je potrebno uz odgovarajući savjet - da predvidi, do stepena koji je razuman u datim okolnostima, posljedice koje sa sobom može nositi neki dati postupak Te posljedice ne moraju biti predvidljive sa apsolutnom sigurnošću: iskustvo pokazuje da je to nemoguće postići. S druge strane, iako je sigurnost izuzetno poželjna ona može sa sobom donijeti pretjeram rigidnost, a zakon mora da bude takav da ide u korak sa okolnostima koje se mijenjaju. Shodno tome, mnogi zakoni su neizbježno formulisani terminima koji su, u manjoj ili većoj mjeri, nejasni i čije tumačenje i primjena predstavljaju stvar prakse, “ Kada je riječ o ovom uslovu a u vezi sa Zahtjevom nije sporno da su osporene odredbe regulisane zakonom kojeg je usvojila Narodna skupština RS, a o njegovoj kvaliteti i o tome da li je materija koja se reguliše spornim odredbama „formulisana dovoljno precizno da se omogući svakom pojedincu - ako je potrebno uz odgovarajući savjet - da reguliše svoje ponašanje” govorit ćemo u djelu ovog Zahtjeva u kojem ćemo analizirati konkretne sporne odredbe.

12. EKLJP jasno u članu 10 (2). nabraja razloge zbog koj ih se pravo na slobodu izražavanja može ograničiti, a to su: nacionalna sigurnost, teritorijalni integritet ili javna sigurnost, sprječavanje nereda ili zločina, zaštita zdravlja ili morala, ugleda ili prava drugih, sprječavanje širenja povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudova. Nije dozvoljeno bilo kakvo proširivanje ovih razloga i smatralo bi se kršenjem prava na slobodu izražavanja.

7 8 Ovdje osporavane odredbe donesene su radi zaštite ugleda i prava drugih stoje u skladu sa odredbama člana 10(2). EKLJP.

13. Ukoliko je miješanje u slobodu izražavanja u skladu sa nekim od legitimnih ciljeva zbog kojih se to smatra dozvoljenim onda je potrebno ispitati i ispunjenost trećeg uslova iz trodijelnog testa a koje se ogleda u provjeri da li je to miješanje „neophodno u demokratskom društvu", u skladu sa veoma razvijenim načelima Suda. Ovo je najčešći razlog zbog kojeg je ESLJP prihvatao zahtjeve prema kojima je miješanje u slobodu izražavanja bilo nedopustivo i predstavljalo je kršenje člana 10. EKLJP.

Šire vidi: Bychawska-Siniarska, D. (2017) Zaštita prava na slobodu izražavanja po Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima - Priručnik za pravnike, Vijeće Evrope, str. 40-44; dostupno na: https://rm.coe.int/5-mne-protecting-the-right-to-foe-under-european-convention-on-human-r/1680969 lb 1,pristupljeno:05.09.2023. godine Šire vidi: Ibid,, str. 44-45

14. U presudi Cumpana i Mazare protiv Rumunije, a u vezi sa procjenom nužnosti ESLJP je utvrdio:

... Sud naročito mora utvrditi jesu li razlozi koje su državne vlasti navele kao opravdanje za miješanje bili 'relevantni i dostatni' i da li je poduzeta mjera bila ‘proporcionalna legitimnim ciljevima koji su se njome nastojali postići .... Pri tome, Sud se mora uvjeriti da su državne vlasti, pozivajući se na prihvatljivu procjenu relevantnih faktora, primjenjivali standarde koji su u skladu s načelima sadržanim u članu IO.

Nužnost u demokratskom društvu uveliko ovisi o području zbog kojeg se sloboda izražavanja ograničava. Obzirom da su osporene odredbe uvedene radi zaštite zaštite ugleda i prava drugih te ćemo se u nastavku osvrnuti na stavove ESLJP u tom smislu.

15. Većina predmeta iz ove oblasti koji se pojavljuju pred ESLJP odnosi se na povredu ugleda, a povreda se najčešće označava pojmovima: klevetanje, uvreda, javna kleveta, ogovaranje i si.

ESLJP je u predmetu Dyuldin i Kislov protiv Rusije iz 2007, utvrdio da rečenica: ... ponavlja, prema Zakonu o kleveti, da bi se neka radnja mogla smatrati klevetom, ista mora biti upućena prema nekoj određenoj osobi. Kada bi svi državni službenici mogli tužiti za klevetu u vezi sa izjavama koje kritiziraju državnu administraciju, pa čak i u situacijama gdje se službenik ne imenuje niti identificira na bilo koji drugi način, novinari bi bili zatrpani tužbama. To ne samo da bi rezultiralo prekomjernim i nesrazmjernim teretom stavljenim na medije, već i rasipanjem njihovih resursa i energije u beskonačne parnice, što bi neminovno imalo odvraćajući efekat na štampu u smislu izvršavanja njihove zadaće prikupljača informacija i čuvara javnog intresa... ne može smatrati klevetom.

16. U pogledu postojanja klevete ESLJP je razvio bogatu praksu prema kojoj se prilikom ocjene da lije nešto kleveta ili ne mora razlikovati da li se klevetom smatra iznošenje činjenica ili izražavanje mišljenja i vrijednosnih sudova. Za ESLJP je prihvatljivo da se postojanje činjenica može dokazati, dok je to nemoguće kada je u pitanju istinitost vrijednosnih sudova. Norma koja od nekoga zahtjeva da dokazuje istinitost vrijednosnog suda svakako se može smatrati miješanjem u pravo na slobodu izražvanja, odnosno kršenje člana 10. EKLJP. ESLJP je u predmetu Dalban protiv Rumunije iznio jasan stav u tom pogledu: „... Bilo bi neprihvatljivo 10 11 Cumpana i Mazđre protiv Rumunije, 2004, tačka 90 Šire vidi: Mendel, T. (2013), op.cit. str. 69-122 Dyutdin i Kislov protiv Rusije, 2007., tačka 43.

da se novinaru zabrani izražavanje kritičkog vrijednosnog suda osim onda kada je u stanju dokazati svoju istinu... “.

!2 ESLJP je i u predmetu Gorelishviliprotiv Gruzije, utvrdio povredu prava na slobodu izražavanja jer je domaći pravni sistem u predmetu zaštite lica od klevete “nije napravio razliku između vrijednosnog suda i isticanja činjenica, ... i zahtijevajući da odgovorna strana dokaže istinitosti „ vrijednosnog suda.

12 13

17. Za pravilno razumijevanj e ovog zahtjeva bitno je istaći kako ESLJP, u predmetu Feldek protiv Slovačke, nije prihvati zaključke domaćih sudova prema kojima se fraza “fašistička prošlost, treba shvatiti kao navođenje činjenice, te prema njegovom mišljenju nije trebalo zahtijevati od korisnika ove fraze da dokazuje istinitost iste kako bi izbjegao krivicu za propagiranje fašističkih ideala.

14 15 Ipak, ESLJP je u svojoj praksi prihvatio koncept prema kojem i vrijednosni sudovi trebaju biti utemeljeni na nekim Činjeničnim osnovama, kako bi njihovo iznošenje potpadalo pod zaštitu člana 10. EKLJP. Tako u predmetu Jerusalem protiv Austrije ESLJP navodi: Čak i kada neka izjava predstavlja vrijednosni sud, srazmjernost miješanja može ovisiti o tome da li postoji dovoljna činjenična osnova za spornu izjavu, budući da vrijednosni sud bez činjenične osnove koja bi ga potkrijepila može biti pretjeran. “.

}5 Značajnu pažnju u svojoj praksi ESLJP je posvetio medijima i novinarima i bio vrlo tolerantan u odnosu na njih, ostavljajući vrlo malo prostora za ograničavanje njihovog prava na slobodu izražavanja.

18. ESLJP je u svojoj praksi razmatrao i pitanje ograničavanja slobode izražavanja radi zaštite prava na privatnost. Ključni stavovi ESLJP ogledaju se u procjeni da li je sporno izražavanje doprinjelo javnoj raspravi, raspravi od općeg interesa i ukoliko jeste ono se neće smatrati štetnim za povredu prava na privatnost. Razliku između rasprave od javnog interesa i zaštite privatnog života ESLJP je jasno definirao u predmetu Von Hannover protiv Njemačke: „... Sud smatra da je potrebno napraviti osnovu razliku između iznošenja činjenica, pa čak i onih kontroverznih, koje mogu doprinijeti raspravi u demokratskom društvu, na primjer, u vezi sa političarima u vršenju njihovih dužnosti, i pisanja o detaljima iz privatnog života pojedinca, koji, kao što je to bio slučaj u ovom predmetu, nema nikakvu službenu funkciju. Dalbanprotiv Rumunije, 1999., tačka 49.

Gorelishvili protiv Gruzije, 2007., tačka 38.

Feldek protiv Slovačke, 2001., tačka 86.

Jerusalem protiv Austrije, 2001., tačka 43.

Von Hannover protiv Njemačke, 2004., tačka 63.

Dakle, pravična ravnoteža između prava na slobodu izražavanja i interesa vezanih za ugled, ovisi o prirodi tvrdnji i statusu osobe i nije moguće staviti u isti položaj sloboda izražavanja i čast i ugled. Napad na čast i ugled mora biti intenzivan kako bi se aktivirala zaštita prava na privatnost (član 8. EKLJP) gdje čast i ugled svakako potpadaju.

19. Ustav Bosne i Hercegovine pored toga što odredbama člana II/2 (Međunarodni standardi u oblasti ljudskih prava) ističe da se „Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konve-nciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjen-juju u Bosni i Hercegovini Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima“ u član II/3 (katalog prava) ponavlja da sva prava iz stava 2. ovog člana uživaju sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine, a potom nabraja ta prava a među njima i pravo na slobodu izražavanja (tačka h)).

20. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je uvažavajući konvencijske odredbe, odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, te praksu ESLJP uspostavio veoma bogatu praksu na temu zaštite prava na slobodu izražavanja.

21. Prema stavu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine sloboda izražavanja je „... conditio sine qua non funkcioniranja i opstanka svakog demokratskog društva, te stoga jamstvo svih drugih ljudskih prava i sloboda. U slučaju mogućeg sukoba ovog prava sa ostalim zagarantiranim ljudskim pravima i slobodama, sudovi moraju voditi računa o tome da svako ograničavanje te slobode, s ciljem zaštite nekog drugog ljudskog prava zajamčenog ustavom, može biti tek izuzetak od pravila, u demokratskom društvu dopušten samo ako to pravilo ničim ne ugrožava, nego ga potvrđuje. “ U istoj odluci Ustavni sud Bosne i Hercegovine priznaje pravo javnim vlastima mogućnost da nalože ograničenja pa i kažnjavanje za zloupotrebu prava na slobodu izražavanja. Ograničavanje slobode izražavanja u Bosni i Hercegovini je uvedeno zakonima o zaštiti od klevete i Ustavni sud ih je ocjenio dobrim s aspekta zaštite prava na slobodu izražavanja.

V. OSPORENE ODREDBE KRIVIČNOG ZAKONIKA RS I SLOBODA

IZRAŽAVANJA

Mole, N, Reynolds, J. i Mijović, Lj. Sloboda izražavanja i pravo na privatnost prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, AIRE Centar, Sarajevo str. 26 0 sudskoj praksi Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na slobodu izražavanja šire vidi na: https://mnv.ustavnisud.ba/bs/clan-l O-evropske-konvencije-sloboda-izrazavanja, pristupljeno 04.09.2023. godine.

AP-1203/05 dostupno na: https://vnvw.ustavnisud.ba/upIoads/odluke/_bs/AP-1203-05-83072.pdf, tačka 38. Ibid., op. cit. tačka 44.

22,Kako kaže Mendel, tada izvršni direktor centra za demokratiju i pravo Vijeća Evrope, velika većina predmeta pred ESLJP je okončana zaključkom da se radilo o neopravdanom miješanju u pravo na slobodu izražavanja, a koja je posljedica kršenja negativne obaveze države da štiti pravo na slobodu izražavanja. Kao primjere u kojima su države kršile ovu svoju obavezu Mendel navodi zakone koji zabranjuju određene vrste izražavanja ili mjere koje državne vlasti poduzimaju da bi ograničile ovo pravo.

Takva situacija je, prema mišljenu podnosioca ovog Zahtjeva, i sa ovdje osporavanim odredbama Krivičnog zakonika RS.

23. Narodna skupština RSje na svojoj 20. posebnoj sjednici održanoj 30. jula 2021. godine usvojila Zakon o dopuni Krivičnog zakonika RS. Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda RS donijelo je Odluku broj: UV-1/21, 27. septembra 2021. godine, kojom nije prihvatljiv zahtjev Kluba delegata bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS za utvrđivanje povrede vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda u Zakonu o dopuni Krivičnog zakonika RS . Nakon ove procedure stekli su se uslovi da se Zakon o dopuni Krivičnog zakonika RS objavi u "Službenom glasniku RS" broj 89/21, te stupi na snagu. Ovom dopunom se u Krivični zakonik RS poslije člana 280. dodaje naziv člana i novi Član 280a, koji glasi:

Povreda ugleda Republike Srpske i njenih naroda Član 280a (1)Ko javno izloži poruzi, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Srpsku, njenu zastavu, grb, amblem ili himnu kazniće se kaznom zatvora do tri godine.

(2)Ako je djelo iz stava 1. ovog člana izvršeno na način da se Republika Srpska označi kao agresorska ili genocidna tvorevina ili njeni narodi agresorskim ili genocidnim, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3)Ako je djelo iz stava 2. ovog člana izvršilo službeno ili odgovorno lice ili lice u institucijama vlasti ili organu koji se finansira iz javnog budžeta, kazniće se kaznom zatvora od dvije do deset godina.

(4)Ako su djela izst. 1. do 3. ovog člana izvršena u namjeri promjene ustavnog uređenja Republike Srpske, njene teritorijalne cjelovitosti ili nezavisnosti, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

Mendel, T. (2013), op.cit. str. 12, Navedena odluka objavljena je u "Službenom glasniku Republike Srpske", broj 87/21, od 1. oktobra 2021. godine.

24. Prema prijedlogu Zakona o dopunama Krivičnog zakonika ova inkriminacija je uvedena da bi spriječila vrijeđanje ugleda Republike Srpske i njenih građana, sve u cilju provociranja određenih intervencija u Dejtonski mirovni sporazum koje bi vodile ka ukidanju Republike Srpske. Prema prijedlogu ovih promjena posebnu opasnost po ustavnopravnu poziciju Republike Srpske i njenih naroda predstavljaju javno izrečeni stavovi da je Republika Srpska genocidna i agresorska tvorevina a njeni narodi genocidni i agresorski. Ovakvi javno izrečeni komentari na račun cijelog jednog naroda, predstavljaju necivilizacijski akt kojim se duboko vrijeđa ugled svakog pojedinca i kolektiviteta kojem taj pojedinac pripada. Jedino efikasno sredstvo zaštite svih individualnih i društvenih vrijednosti, pa i ugleda Republike Srpske i njenih naroda Jeste krivično zakonodavstvo. Upravo zbog ovih činjenica se pristupilo kreiranju novih zakonskih rješenja sa ciljem da se kroz organe formalne društvene kontrole obezbijedi sankcionisanje svih ponašanja kojima se vrijeđa ugled Republike Srpske i njenih naroda. Razlozi za donošenje ovog zakona sadržani su u potrebi stvaranja uslova da se prema navedenim pojavama i njihovim učiniocima moše reagovati krivičnopravnim mjerama utvrđenim u zakonito provedenom sudskom postupku.

25. Ova inkriminacija je uvedena u Krivični zakonik po hitnom postupku, a što je moguće kada se zakonom uređuju pitanja i odnosi nastali usljed okolnosti koje nisu mogle da se predvide, a nedonošenje zakona po hitnom postupku bi moglo prouzrokovati štetne posljedice po život i zdravlje ljudi, bezbjednost Rs i rad organa i organizacija, i ako je to u opštem interesu. Hitna procedura, smatramo nije bila opravdana, puko navođenje poslovničkih odredaba bez konkretizacije na ovo rješenje nije prihvatljiva i onemogućila je bilo kakvu amandmansku proceduru koja je možda mogla unaprijediti ovu inkriminaciju.

26. Naziv ovog krivičnog djela govori da se njime želi zaštiti ugled entiteta RS. Definisanje ovog krivičnog djela kako je to urađeno u ovdje spornim odredbama je dosta neprecizno i ostavlja dosta prostora za arbitamost i proizvoljnu primjenu. S druge strane govoreći, smatramo da se, s obzirom na značenje i sadržaj pojma uvreda državni organi i institucije ne mogu uvrijediti.

27. Kvalifikovani, i ovdje osporavani, oblik inkriminiranog djela počinit će osoba koja izloži poruzi' preziru ili grubom omalovažavanju na način da RS označi kao agresorsku ili genocidnu tvorevinu ili njene narode agresorskim ili genocidnim Obzirom da nikad i nijednim zvaničnim aktom, nijednog formalnog foruma nije utvrđeno daje bosanskohercegovački entitet RS nastao kao rezultat agresije ili počinjenog genocida jasno je da se ne može govoriti o Vidi tačku 16. ovog Zahtjeva činjeničnim tvrdnjama. Izražavanje koje je spornom inkriminacijom zabranjeno može predstavljati jedino vrijednosni sud, mišljenje pojedinca koji ga eventualno iznosi. Kako smo ranije u ovom Zahtjevu iznijeli i ovaj vid izražavanja može biti zaštićen pravom na slobodu izražavanja.

28. Prema odredbama člana 19. stav 1. MPGPP ,jJiko ne može biti uznemiravan zbog svoga mišljenja " a obzirom da u ovom dokumentu koji je na pravnoj snazi u Bosni i Hercegovini nigdje nije propisan izuzetak od ovako izričitog stava može se reći daje iznošenje mišljenja potpuno zaštićeno. Propisivanje mogućnosti da vlasti pokrenu postupak i eventualno kazne pojedinca koji bi iznio mišljenje o nastanku bosanskohercegovačkog entiteta RS, kako je to urađeno ovdje osporenim odredbama člana 280a. stav (2) Krivičnog zakonika RS predstavljala bi uznemiravanje tog pojedinca od strane vlasti zbog njegovog mišljenja.

29. Kako je ranije opisano (poglavlje IV ovog Zahtjeva) EKLJP i praksa ESLJP dozvoljavaju ograničavanje slobode izražavanja uz ispunjavanje strogih uslova. Obzirom da smo, također ranijom analizom, elaborirali da je spornim odredbama člana 280a. stav (2) zabranjeno iznošenje vrijednosnog suda odnosno mišljenja u nastavku ćemo pokazati da to predstavlja kršenje člana 10. EKLJP.

30. Svako ograničavanje slobode izražavanja prema dosadašnjoj praksi ESLJP, da bi bilo u skladu sa Članom 10(2). EKLJP mora zadovoljiti trodjelni test. U ovom djelu se nećemo upuštati u detaljniju analizu prva dva uslova, ali uslov „neophodnosti u demokratskom društvu", a radi cilja ovog Zahtjeva, svakako zaslužuje da bude istaknut. Kako je rečeno u tačci 15. ovog Zahtjeva ESLJP je istakao da se vlasti prilikom ograničavanja prava na slobodu izražavanja moraju osloniti na „prihvatljivu procjenu relevantnih faktoraOsporene odredbe člana 280a. stav (2). donešene su u hitnoj proceduri i nisu bile utemeljene na ovakvoj procjeni. Podnosiocima ovog zahtjeva nisu bili dostupni relevantani dokumenti, analize ili bilo šta drugo što ukazuje na neophodnost uvođenja ove inkriminacije u Krivični zakonik RS. Na osnovu ovoga se može zaključiti daje ovom inkriminacijom ograničeno pravo na slobodu izražavanja na način koji nije usklađen sa EKLJP i praksom ESLJP.

31. Uvođenjem osporenih inkriminacija zakonodavac u entitetu RS je odstupio i od uspostavljene prakse ESLJP prema kojoj treba imati različite pristupe pri ograničavanju prava na izražavanje putem iznošenja činjenica i putem iznošenja vrijednosnih sudova odnosno vlastitog mišljenja. Prema praksi ESLJP koju smo ranije elaborirali iznošenje vrijednosnih sudovi, odnosno mišljenja ne može biti apsolutno ograničeno kako je to urađeno spornom inkriminacijom člana 280a. stav (2). Ograničavati iznošenje vrijednosnog suda odnosno mišljenja kakvim se može smatrati nazivanje entiteta RS agresorskim i genocidnim naročito ne bi se smijelo ograničiti zbog toga što se radi o vrijednosnom sudu odnosno mišljenju koje je utemeljeno na određenom nizu ranije utvrđenih činjenica.

32. Cijeli niz međunarodnih pravosudnih i drugih foruma je utvrdio daje priroda sukoba, nakon kojeg je nastala i RS kao administrativna jedinica unutar Bosne i Hercegovine, bila međunarodni sukob u kojem je značajnu ulogu imala Republika Srbija. Međunarodni karakter rata u Bosni i Hercegovini potvrđuju i neke odredbe iz Presude Međunarodnog suda pravde u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore za genocid, a naročito tačka 422. u kojoj se kaže: "... Nesumnjivo, SRJ jeste pružala zamašnu pomoć Republici Srpskoj i VRS - političku, vojnu i jinansijsku, i to mnogo prije tragičnih događaja u Srebrenici, a ta se pomoć nastavila i tokom tih događaja. Stoga, nema mnogo sumnje u to da su zločini u Srebrenici počinjeni, barem djelimično, sredstvima koja su izvršioci tih zločina imali kao rezultat opće politike pomoći i podrške koju je pružala SRJ." Ova činjenica svakako može poslužiti za stvaranje vrijednosnog suda prema kojem je entitet RS nastao nakon izvršene agresije Republike Srbije na nezavisnu i suverenu, međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu.

33. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Sud Bosne i Hercegovine osudili su preko dvadeset osoba za zločin genocida počinjen u i oko Srebrenice u julu 1995. godine. Među njima su i najviši politički i vojni dužnosnici u to vrijeme samoproglašene RS. Prvu presudu u kojoj su zločini u Srebrenici okarakterisani kao genocid MKSJ je donio 2001. godine u predmetu protiv bivšeg generala VRS Radislava Krstića koji je pravosnažno osuđen na 35 godina zbog "učestvovanja i pomaganja u genocidu". Radovan Karadžić, bivši predsjednik RS pravosnažno je osuđen na doživotni zatvor za genocid i druge zločine počinjene u Bosni i Hercegovini u periodu rata 1992.-1995. godine. Ratko Mladić, bivši komandant Vojske RS (VRS), pravosnažno je osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, i druge zločine koji su mu stavljani na teret. Na doživotne kazne zatvora za genocid u Srebrenici osuđeni su također Ljubiš a Beara, bivši načelnik za sigurnost glavnog štaba VRS, Zdravko Tolimir, bivši pomoćnik komandanta za obavještajno-sigumosne poslove glavnog štaba VRS, Vujadin Popović, načelnik sigurnosti Drinskog korpusa VRS itd.

Imajući na umu ove Činjenice, te da su one nesumnjivo utvrđene, između ostalog, na osnovu velikog broja različitih dokumenata koje su donosile vlasti u tadašnjoj RS, a daje sveprisutan Presuda Međunarodnog suda pravde u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2008. trend u entitetu RS, među političkim predstavnicima i građanstvom, da je sadašnji bosanskohercegovački entitet RS nasljednik tekovina samoproglašene RS vrlo je lako konstituisati vrijednosni sud odnosno mišljenje daje entitet RS nastao počinjenjem genocida i drugih ratnih zločina. Ograničavanje slobode na posjedovanje i iznošenje ovakvog mišljenja, utemeljenog na utvrđenim činjenicama, prema praksi ESLJP, svakako bi predstavljalo miješanje u slobodu izražavanja.

Prema praksi ESLJP kada zakoni ili sudovi ne prave razliku između mišljenja odnosno vrijednosnih sudova i činjenica to predstavlja neselektivan pristup ocjenjivanju izražavanja i nespojivo je sa slobodom izražavanja mišljenja.

34. Nužnost u demokratskom društvu uveliko ovisi o području zbog kojeg se sloboda izražavanja ograničava. Obzirom da su osporene odredbe uvedene radi zaštite zaštite ugleda i prava drugih te ćemo se u nastavku osvrnuti na stavove ESLJP u tom smislu.

35. Ne postoj i relevantna „prihvatljiva procjena relevantnih faktora^ koja bi pokazala daje inkriminisanje iznošenja mišljenja kako je to urađeno ovdje osporavanim odredbama člana 280a. stav (2) neophodno u demokratskom društvu.

36. Kada je riječ o članu 208a. i 208b. Krivičnog zakonika RS koji se ovdje osporavaju oni su sastavni dio Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika kojeg je Narodna skupština RS usvojila na Četvrtoj redovnoj sjednici, održanoj 20. jula 2023. godine. Klub delegata bošnjačkog naroda u Vijeću naroda je pokrenuo mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda. Zajednička komisija Narodne skupštine i Vijeća naroda RS, na sjednici održanoj 2. avgusta 2023. godine, u skladu sa Amandmanom LXXVII nije usaglasila navedeni zakon, te je isti dostavljen Vijeću za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda RS koje je donijelo Rješenje broj: UV-3/23, od 8. avgusta 2023. godine, i utvrdilo da nije prihvatljiv zahtjev Kluba delegata bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS za utvrđivanje povrede vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda u Zakonu o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS. Nakon ove procedure stekli su se uslovi da se Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS objavi u "Službenom glasniku Republike Srpske" broj 73/23, te stupi na snagu. Ovim izmjenama i dopunama se u Krivični zakonik RS, između Gorelishviliprotiv Gruzije, 2007., tačka 38, i Fedchenko protiv Rusije, 2010., tačka 37. ostalog, poslije člana 208. dodaje nova Glava XVIIa Krivična djela protiv časti i ugleda, nazivi članova i novi, ovdje osporavani, članovi. 208a i 208b, koji glase:

" GLAVA KVIIa

KRIVIČNA DJELA PROTIV ČASTI I UGLEDA

Kleveta Član 208a (1)Ko o drugom licu iznosi ili pronosi nešto neistinito, znajući da je riječ o neistini, identifikujući to lice trećim licima na jasan način, i na taj način pričini štetu ugledu i časti tog lica, kazniće se novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 3.000 KM.

/ (2)Ako je djelo iz stava J. ovog člana učinjeno putem štampe, radija, televizije, kompjuterske mreže ili drugih vidova komunikacije, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je ono postalo dostupno većem broju lica, kazniće se novčanom kaznom od 2.000 KM do 5.000 KM.

(3)Ako je ono što se iznosi ili pronosi dovelo ili moglo dovesti do teških posljedica za oštećenog, učinilac će se kazniti novčanom kaznom od 3.000 KM do 6.000 KM.

Iznošenje ličnih i porodičnih prilika Član 208b (1)Ko iznosi ili pronosi štogod iz ličnog ili porodičnog života nekog lica što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, a što nije, niti može predstavljati činjenice koje su od opravdanog interesa, kazniće se novčanom kaznom od 1.000 KM do 3.000 KM.

(2)Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno putem štampe, radija, televizije, kompjuterske mreže ili drugih vidova komunikacije, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je ono postalo dostupno većem broju lica, učinilac će se kazniti novčanom kaznom od2.000KMdo 5.000KM.

(3)Ako je ono što se iznosi ili pronosi dovelo ili moglo dovesti do teških posljedica za oštećenog, učinilac će se kazniti novčanom kaznom od3.000 KMdo 6.000 KM.

(4)Istinitost ili neistinitost onog što se iznosi ili pronosi iz ličnog ili porodičnog života nekog lica ne dokazuje se.

37. U samom obrazloženju Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika čijim usvajanjem su ovdje osporavana krivična djela Klevete i Iznošenje ličnih i porodičnih prilika postali dio Krivičnog zakonika sadržani su vrlo šturi, nedovoljni, a ponekad i kontradiktorni razlozi za inkriminisanje ovih krivičnih djela.

38. U obrazloženju se najprije navodi da se dekriminalizacija klevete koja je izvedena prije više od dvadeset godina u cijeloj Bosni i Hercegovini pokazala kao loš potez. Premještanje klevete iz krivičnopravne zaštite u građanskopravnu, donošenjem Zakonom o zaštiti od klevete RS, nije dalo željene rezultate. Naprotiv, kako predlagači ovih inkriminacija smatraju da „... kleveta kao društveno neprihvatljiva pojava, koja prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica, postala je sve učestalija, što potvrđuju svakodnevni nastupi u medijskom prostoru, te natpisi kako u medijskom prostoru tako i na društvenim mrežama, u U prilog ovakvoj konstataciji ne daju nikakve egzaktne podatke kojima bi se iste potkrijepile. Insinuacija da će biti više krivičnih postupaka od do sada prisutnih građanskih parnica za ova krivična djela je logična jer krivični postupak pokreću i vode, po prijedlogu oštećenog, državni organi, a parnicu su morali pokretati i voditi oštećeni što je svakako zahtijevalo angažman određenih resursa pa su se rijetki upuštali u parnice. Kriminalizacija ovih djela pojačat će pritisak na ionako preopterećeno pravosuđe. U ovom smislu ostaje nejasno i da li je suspendovana primjena Zakona o zaštiti od klevete RS obzirom da o tome nema nikakvih normativnih rješenja što upućuje da je stvoren paralelni sistem krivičnopravne i građanskopravne odgovornosti za zaštitu od klevete.

39. Kao razloge za uvođenje ovih krivičnih djela u Krivični zakonik RS navodi se i potreba za preventivnim djelovanjem (specijalno i generalno preventivnim) koje će dovesti do smanjenja ove „društveno neprihvatljive pojave, koja prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica Predlagači su smatrali da se inkriminacijom ovih ponašanja može ostvariti ovaj cilj, a da ni ovo nisu potkrijepili nikakvim argumentima, izuzev opštepoznatih konstatacija o svrsi krivičnopravnog zakonodavstva.

40. Argumentacija za inkriminisanjem ovih ponašanja koja se ogleda u tvrdnjama da su ova krivična djela propisana u brojnim zemljama Evropske unije također nije valjana, obzirom na preporuke koje dolaze od međunarodnih organizacija i institucija koje traže dekriminalizaciju klevete. Dakle, činjenica da mnoge zemlje nisu izvršile dekriminalizaciju nije održiva jer, Šire vidi: Mirković, M. (2023) Krivično-pravni aspekti klevete i uvrede, Pravna misao broj 3-4 /2023, Sarajevo, str. 73 - 89 jednostavno ne može se prihvatiti i nije tačno da sve što imaju zemlje Evropske unije je dobro i prihvatljivo za naše bosnaskohercegovačke uslove. Od ovih zemalja se također očekuje da ispoštuju preporuke međunarodnih organizacija i vjerujemo da će se to desiti jer su to, ustvari, preporuke u čijem kreiranju i donošenju su ove zemlje već učestvovale, pa su ih na taj način i prihvatile, pitanje je procedure kada će se dekriminalizacija desiti i u ovim zemljama.

41. Ono što je ključno za ovaj zahtjev a što nije sadržano u obrazloženju prijedloga za uvođenjem ovih krivičnih djela je nepostojanje analize trodijelnog testa koje ESLJP traži u svakom predmetu koji se tiče ograničavanja prava na slobodu izražavanja. Ovdje osporene norme potrebno je razmotriti najprije u kontekstu zadovoljenja standarda "kvaliteta zakona". Prema stavovima ESLJP, a koje smo ranije izložili da bi neki akt zadovoljava standarde zakona u kvalitativnom smislu on mora biti pristupačan, predvidljiv, jasan i procjenjiv u dovoljnom mjeri. U konkretnom slučaju ovdje osporene norme ne zadovoljavaju ove uslove naročito zbog toga što propisuju, u odnosu na posljedicu djela, široku mogućnost procesuiranja. Posljedica ovih djela nije objektivno provjerljiva i ostavlja veliki prostor za arbitamo odlučivanje a što je nespojivo sa principima vladavine prava i pravne sigurnosti, a u konačnici može dovesti i do nejednakosti građana pred zakonom.

42. Puko stavljanje u istu ravan prava na slobodu izražavanja sa ugledom pravnih i fizičkih lica bez ikakvog obrazloženja i distinkcije sigurno ne može zadovoljiti elemente trodijelnog testa o čemu smo također izlagali ranije u ovom Zahtjevu u tačkama 10-18.

43. U obrazloženju se navodi i daje dekriminalizacija klevete dovela do toga da „ ... ne postoji krivičnopravna zaštita za iznošenje neistina'“, a onda se odredbama člana 208b. stav (4) ograničava i pravo na iznošenje istina o drugim licima, na način da se kaže da kod ovog krivičnog djela se neće utvrđivati istinitost ili neistinitost onog što se iznosi ili pronosi iz ličnog ili porodičnog života nekog lica. Ovakva inkriminacijaje prosto neprihvatljivajer postoji veliki broj osoba o kojima se iznose i prenose ovakve informacije a koje su javne osobe, fimkcioneri na različitim nivoima, osobe koje rade i ostvaruju prihode od javnih sredstava i postoji veliki interes za bilo kakvu informaciju koja se tiče ovih lica. Nije moguće obrazložiti neophodnost ovakve inkriminacije za demokratsko društvo, dapače, ona urušava demokratiju i posredno vodi ka autokratiji. Jedino ograničenje u pogledu iznošenja istinitih informacija ESLJP je ustanovio u pogledu značaja takvih informacija za javni interes.

44. Svoj stav u vezi sa predloženim rješenjima a kasnije usvojenim zakonskim odredbama je dalo i Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (VSTV) u kojem se između ostalog kaže da „ ,.. biče djela mora propisati na način koji onemogućava arbitrarnu primjenu u praksi Što u ovom slučaju nije udovoljeno...“. Nadalje se ističe “ ... i da je potrebno voditi računa da opis djela i posljedice ne bude vrlo široke i potencijalno arbitrarane u praktičnoj primjeni, sto bi bilo u direktnoj koliziji sa praksom Evropskog suda i Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope Ka dekriminalizaciji klevete 1577 (2007),” Kao što je u ovom Zahtjevu konstatovano i VSTV je imao sličan stav u pogledu nedostatka obrazloženja u vezi sa svrhom i nužnošću donošenja ovakvog zakonskog rješenja u demokratskom društvu naročito sa aspekta ostvarivanja prava na slobodu izražavanja. VSTV je izrazio i sumnju u pogledu zadovoljenja standarda „zakona" koji je uspostavio ESLJP, a zbog široko postavljene norme i velikog prostora za tumačenje radnje i posljedice osporenih krivičnih djela. U konačnici, VSTV izrazio rezervu spram navedenih odredaba. Kako je napisano u ovdje spomenutom mišljenju VSTV-a prilikom izrade ovako koncipiranog mišljenja VSTV se pridržavao jasnih standarda ESLJP iznesenim u brojnim odlukama ovog suda, a posebno su istakli odluke u predmetima: Cumpana and Mazare protiv Rumunije, Tolstoy Miloslavsky protiv Velike Britanije, Dzugasvili protiv Rusije, Mariapori protiv Finske, Bladet Tromso i Stensaas protiv Norveške, Kulis protiv Poljske, Radio France i ostali protiv Francuske.

VI.STAVOVI MEĐUNARODNIH INSTITUCIJA I ORGANIZACIJA U VEZI

SA KRIMINALIZACIJOM KLEVETE U RS

45. Parlamentarna skupština Vijeća Evrope u svojoj Rezoluciji „Ka dekriminalizaciji klevete ” navodi daje potrebno da države Članice, bez odlaganja ukinu zatvorske kazne za klevetu, kao i da preciznije definišu koncept klevete u svojim propisima kako bi se izbjegla proizvoljna primjena zakona i osiguralo da građansko pravo pruža efikasnu zaštitu dostojanstva osoba pogođenih klevetom.

46. Kako stoji u Hitnim komentarima na nacrt kaznenih djela protiv časti i ugleda u RS OSCE u okviru svog mandata a uz pomoć njihovog odjela ODHIR-a pruža pomoć državama članicama OSCE-a u ispunjavanju obaveza prema OSCE-u na polju ljudskih prava. ODIHR, je Šire vidi: VSTV (2023) Mišljenje na Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske, dostupno na: https://www.capital.ba/wp-content/uploads/2023/06/MisIjenje-VSTV-a-BiH-na-Nacrt-zakona.pdf, pristupljeno: 04.09.2023. godine OSCE/ODHIR (2023) Hitni komentari na nacrt kaznenih djela protiv časti i ugleda u Republici srpskoj, Mišljenje br.: CRJM/FOE-BIH/468/2023 [JB], Varšava, dostupno na: https://www.osce.org/hbs/mission-to-bosnia-and-herzegovina/544546, pristupljeno: 09.09.2023.

po zahtjevu, izvršio analizu Nacrta Zakona izmjenama i dopunama krivičnog zakonika RS te dao svoje mišljenje o njegovoj usklađenosti s međunarodnim standardima na polju ljudskih prava i obavezama prema OSCE-u.

47. U zaključcima ovog hitnog mišljenja ODHIR je pozvao vlasti entiteta RS da odustanu od usvajanja odredaba kojim se „kleveta" tretirati kao krivično djelo u RS. Umjesto toga predložili su unapređenje postojećeg nekrivičnog zakonodavstva. Ono na čemu se u ovim komentarima insistira tiče se preciznijih formulacija i suzbijanje mogućnosti za proizvoljnom primjenom ili zloupotrebom norme, a posebno da se navedene odredbe u potpunosti usklade sa međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava.

48. Prema stavovima stručnjaka ODHIR-a ova rješenja nisu u skladu sa međunarodnim standardima kada je u pitanju potreban veći stepen zaštite govora o politici i drugim pitanjima od javnog interesa, nedostatak norme kojom bi se političari i nosioci javnih funkcija obavezali na veći stepen tolerancije kritike u odnosu na obične građane, viši prag tolerancije za novinarsko izvještavanje o pitanjima od značaja za javne rasprave i niz drugih pitanja. Bez obzira na način formulacije propisa o kleveti, kazna zatvora nikad ne bi trebala postojati kao mogućnost sankcionisanja u predmetima klevete/uvređe.

49. Komitet za ljudska prava Ujedinjenih nacija kako je ranije izloženo u dokumentima koji se spominju u tačci 7. ovog Zahtjeva zauzeo stav da države treba da razmotre dekriminalizaciju klevete ali i da krivični zakon treba da se primjenjuje samo u najtežim slučajevima, a da zatvorska kazna nikada nije odgovarajuća u slučajevima klevete.

50. Kako prenosi Lučka, Specijalni izvestilac UN-a za slobodu mišljenja i izražavanja, Predstavnik OEBS-a za slobodu medija i Specijalni izvjestilac Organizacije američkih država za slobodu izražavanja su se u zajedničkoj deklaraciji zauzeli za dekriminalizaciju klevete, a njena kriminalizacija nije opravdano ograničenje slobode izražavanja. Ova tijela su zajedno sa Specijalnim izvjestiocem za slobodu izražavanja i pristup informacijama Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda kvalificirali klevetu koja je kriminalizirana izuzetno velikom prijetnjom slobodi izražavanja.

VII.ARGUMENTI ZA OCJENU USTAVNOSTI

51. Odredbe Člana 208a, 208b. i 280a. stav (2) Krivičnog zakonika RS su neustavne iz više razloga, a kako je prikazano ranije u ovom Zahtjevu njima se krše odredbe člana II/3. h) Ustava Lučka, D. (2022) Treba li nam kleveta kao krivično djelo? (Blog), dostupno na , https://www.blchr.org/treba-li-nam-kleveta-kao-krivicno-djelo/#l, pristupljeno 07.09.2023.

Bosne i Hercegovine i s njom povezane odredbe član 10. EKLJP i člana 19. MPGPP. Jednostavno rečeno njima se ugrožava pravo na slobodu izražavanja.

52. Sloboda izražavanja jedno je od najvažnijih ljudskih i demokratskih prava zaštićeno kroz sve ključne međunarodne i regionalne dokumente za zaštitu ljudskih prava i sloboda, ali i Ustavom Bosne i Hercegovine. Iako se radi o vrlo važnom ljudskom pravu ono nije apsolutno i sloboda izražavanje ne može biti neograničena i bezuslovna, ali svako ograničavanje slobode izražavanja mora biti izuzetak i imati jasne razloge zbog kojih se uvodi.

53. Ograničavanje slobode izražavanja dozvoljeno je, prema praksi Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i ESLJP, samo ako su ispunjeni uslovi iz trodjelnog testa koji takvo ograničavanje mora da zadovolji. Nedostatak bilo kojeg od elemenata ovog testa pokazuje daje ograničavanje prava na slobodu izražavanja bilo protivno Ustavu Bosne i Hercegovine, MPGPP i EKLJP i kao takvo ne može ostati na snazi.

54. Trodjelni test valjanosti ograničavanja prava na slobodu izražavanja podrazumijeva da to ograničavanje mora: 1. biti propisano zakonom; 2. mora štititi jedan od interesa navedenih u članu 10(2). EKLJP i 3. biti “nužno u demokratskom društvu” zbog zaštite nekog od nabrojanih interesa. Osporene odredbe ne zadovoljavaju najmanje dva od tri uslova, a to su da budu propisane zakonom i daje njihovo propisivanje „nužno u demokratskom društvu".

55. Ovdje osporavane odredbe Krivičnog zakonika RS jesu propisane zakonom, ali kako je ranije pokazano taj zakon ne zadovoljenja standard "kvaliteta zakona" koji se traži. Ovdje osporene norme ne zadovoljavaju ove uslove naročito zbog toga što propisuju, u odnosu na posljedicu djela, Široku mogućnost procesuiranja. Posljedica ovih djela nije objektivno provjerljiva i ostavlja veliki prostor za arbitamo odlučivanje a što je nespojivo sa principima vladavine prava i pravne sigurnosti, a u konačnici može dovesti i do nejednakosti građana pred zakonom. Sa ovakvim stavom složilo se i VSTV u svom Mišljenju na Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske kazavši da „ ... biće djela mora propisati na način koji onemogućava arbitrarnu primjenu u praksi što u ovom slučaju nije udovoljeno.a što prema VSTV-u ove odredbe stavlja u direktnu koliziju sa praksom Evropskog suda, a na taj način protivnu Ustavu Bosne i Hercegovine i EKLJP. VSTV je imao rezerve prema ovdje osporenim odredbama člana 208a. i 208b„

56. Slične stavove u pogledu osporenih inkriminacija iznio je i OSCE-ov odjel ODHIR u svojim Hitnim komentarima na nacrt kaznenih djela protiv časti i ugleda u RS. Ono na čemu se u ovim komentarima insistira tiče se preciznijih formulacija i suzbijanje mogućnosti za proizvoljnom primjenom ili zloupotrebom norme, a posebno da se navedene odredbe u potpunosti usklade sa međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava. Neusklađenost sa međunarodnim standardima eksperti ODHIR-a vide u nedostatku većeg stepena zaštite govora o politici i drugim pitanjima od javnog interesa, nedostataku norme kojom bi se političari i nosioci javnih funkcija obavezali na veći stepen tolerancije kritike u odnosu na obične građane, viši prag tolerancije za novinarsko izvještavanje o pitanjima od značaja za javne rasprave i niz drugih pitanja.

57. Temeljem ovog sumarnog izlaganja o nedostatcima osporenih normi u pogledu uslova kvalitete zakona kojim se ograničava pravo na slobodu izražavanja može se reći da osporene norme ne zadovoljavaju ovaj kriterij trodjelnog testa te su zbog toga protivne Ustavu Bosne i Hercegovine i MPGPP i EKLJP i ne mogu ostati na pravnoj snazi.

58. Uslov „neophodnosti u demokratskom društvu“ iz trodjelnog testa podrazumijeva, između ostalog, da je donošenju ovih normi prethodila „prihvatljivu procjenu relevantnih faktoraIz materijala koji su razmatrani na sjednicama Narodne skupštine RS vidljivo je da ovakve procjene nije bilo što ih čini defektnim i neutemeljnim.

59. Argumentacija za inkriminisanjem ovih ponašanja koja se ogleda u tvrdnjama da su ova krivična djela propisana u brojnim zemljama Evropske unije, da je potrebno preventivno djelovati kako bi se došlo do smanjenja ove ,,idruštveno neprihvatljive pojave, koja prouzrokuje Štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica" nije potkrepljena nikakvim egzaktnim podacima što govori da se radi o paušalnim i neodrživim argumentima. Nije moguće obrazložiti neophodnost ovakve inkriminacije za demokratsko društvo, dapače, ona urušava demokratiju i posredno vodi ka autokratiji.

60. Uvođenjem osporenih inkriminacija zakonodavac u entitetu RS je odstupio i od uspostavljene prakse ESLJP prema kojoj treba imati različite pristupe pri ograničavanju prava na izražavanje putem iznošenja činjenica i putem iznošenja vrijednosnih sudova odnosno mišljenja. Prema praksi ESLJP koju smo ranije elaborirali iznošenje vrijednosnih sudovi, odnosno mišljenja ne može biti apsolutno ograničeno kako je to urađeno spornim inkriminacijama člana. Ograničavati iznošenje vrijednosnog suda odnosno mišljenja kakvim se može smatrati nazivanje entiteta RS agresorskim i genocidnim naročito ne bi se smijelo ograničiti zbog toga što se radi o vrijednosnom sudu odnosno mišljenju koje je utemeljeno na određenom nizu ranije utvrđenih činjenica koje su elaborirane u tački 33. i 34. ovog Zahtjeva. S druge strane govoreći, smatramo da se, s obzirom na značenje i sadržaj pojma uvreda, državni organi i institucije ne mogu uvrijediti.

61. Kako je ESLJP u predmetima Gorelishviliprotiv Gruzije, 2007., tačka 38, i Fedchenko protiv Rusije, 2010., tačka 37. Zaključio kada zakoni ne prave razliku između mišljenja odnosno vrijednosnih sudova i činjenica to predstavlja neselektivan pristup ocjenjivanju izražavanja i nespojivo je sa slobodom izražavanja mišljenja, a što bi ovdje osporene odredbe činilo protivustavnim i protivnim MPGPP i EKLJP, te predstavljalo još jedan razlog zbog čega bi ih svakako trebalo staviti van snage.

Vin. PRIJEDLOG IZ ZAHTJEVA ZA OCJENU USTAVNOSTI

Ovim zahtjevom je pokazano da su pobijanim odredbama Krivičnog zakonika RS ("SI. glasnik RS", br. 64/2017, 104/2018 - odluka US, 15/2021, 89/2021 i 73/2023) prekršene mnoge odredbe Ustava BiH, a pošto je Ustavni sud BiH, prema članu VI/3. Ustava BiH, imenovan za Čuvara Ustava BiH, predlažemo da Ustavni sud BiH, shodno Ustavu BiH i Pravilima Ustavnog suda BiH, donese slijedeću:

ODLUKU

Usvaja se Zahtjev četrnaest poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti člana 208a, 208b. i 280a. stav (2) Krivičnog zakonik Republike Srpske ("SI. glasnik RS", br. 64/2017,104/2018 - odluka US, 15/2021, 89/2021 i 73/2023).

Utvrđuje se da člana 208a, 208b. i 280a. stav (2) Krivičnog zakonik Republike Srpske ("SI. glasnik RS", br. 64/2017, 104/2018 - odluka US, 15/2021, 89/2021 i 73/2023) nije u saglasnosti sa članom II/3. h) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (EKLJP) i članom 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (MPGPP).

U skladu sa članom 61. st. 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine član 208a, 208b. i 280a. stav (2) Krivičnog zakonik Republike Srpske ("SI. glasnik RS", br. 64/2017, 104/2018 - odluka US, 15/2021,89/2021 i 73/2023) prestaju da važe narednog dana od dana objavljivanja ove Odluke u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine”.

Podnositelji zahtjeva - poslanici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine

Odluka o meritumu u predmetu U-2/02 (F.Ć.) | Sudska praksa | Aktio