Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu U-13/02 (A. J.)

Odluka donesena 25. 02. 2002.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-13/02

Ocjena ustavnosti

Odluka o privremenoj mjeri

25. 02. 2002.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članaka 54. i 75. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 25. i 26. veljače 2002. godine, je donio sljedeće

RJEŠENJE

Usvaja se prijedlog iz apelacije gosp. Ante Jelavića, pa se donosi privremena mjera kojom se privremeno obustavlja izvršenje odluka u daljnjem krivičnom postupku po:

- rješenju vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Ki-234/01 od 16.

studenoga 2001. godine i rješenja istražnog suca Kantonalnog suda u Sarajevu, broj KV-645/01 od 18. prosinca 2001. godine.

Ovo rješenje Ustavnog suda je obvezujuće i stupa na snagu odmah, a odgoda izvršenja rješenja vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Ki-234/01 od 16. studenoga 2001. godine i rješenja istražnog suca Kantonalnog suda u Sarajevu, broj KV-645/01 od 18. prosinca 2001. godine ostaje na snazi do donošenja odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji gosp. Ante Jelavića.

OBRAZLOŽENJE

I.Činjenično stanje

1. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz apelacije Ante Jelavića i dokumenata dostavljenih Sudu, mogu se sumirati kako slijedi:

2. Odlučujući povodom zahtjeva Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu za sprovođenje istrage broj KT:172/01 od 30. lipnja 2001. godine, istražni sudac Kantonalnog suda u Sarajevu, 16. studenoga 2001. godine, donio je rješenje o sprovođenju istrage broj Ki-234/01 protiv, između ostalih, Ante Jelavića, jer postoji utemeljena dvojba da je počinio krivično djelo ugrožavanja teritorijalne cjeline iz članka 139. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i krivično djelo podrivanja vojne i obrambene moći iz članka 144. KZ FBiH.

3. Ante Jelavić je, između ostalog, stavio prigovor mjesne nadležnosti Kantonalnog suda u Sarajevu, tvrdeći da je za vođenje postupka nadležan Kantonalni sud u Mostaru, te da se time krše njegova prava na pravičan postupak. Ante Jelavić je dalje naveo da se nadležnost suda utvrđuje mjestom izvršenja krivičnih djela. Obzirom da je u zahtjevu kantonalnog tužioca naveden Mostar, kao mjesto izvršenja krivičnih djela, Kantonalni sud u Sarajevu ne može biti nadležan za vođenje istražnog postupka.

4. U obrazloženju rješenja istražnog suca, navedeno je da nema dvojbe da su radnje izvršene u Mostaru. Ipak, pozivajući se na članak 32. KZ FBiH, istražni sudac tvrdi da, bez obzira na mjesto izvršenja, posljedice navedenih radnji nastaju na teritoriju cijele Federacije Bosne i Hercegovine. Kako je odredbom članka 22. stavak 2. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) propisano da ako je kazneno djelo izvršeno na području raznih sudova, kao što je u konkretnom slučaju, onda je mjesno nadležan onaj sud, koji je po zahtjevu ovlaštenog tužioca prvi započeo postupak. Osim toga, istražni sudija se poziva na Odluku Visokog predstavnika broj 101/01 od 26. travnja 2001. godine («Službeni glasnik FBiH», br. 20/01), kojom je određen ovaj sud kao mjesno nadležan za sprovođenje istrage i suđenje u prvom stupnju svim počiniteljima krivičnih djela, a koja proističu iz događaja navedenih stavu 1. Odluke Visokog predstavnika.

5. Vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu, odlučujući po žalbi apelanta protiv navedenog rješenja o sprovođenju istrage od 16. studenoga 2001. godine donijelo je rješenje broj KV-645/01 od 18. prosinca 2001. godine, kojim je odbio žalbu kao neutemeljenu.

6. Ovo vijeće, imajući u vidu žalbene navode, dalo je stav glede nadležnosti suda, smatrajući da je nadležnost pravilno utvrđena obzirom da je Visoki predstavnik, svojom Odlukom broj 101/01 od 26. travnja 2001. godine, glede inkriminiranih radnji, odredio Kantonalni sud u Sarajevu, kao mjesno nadležan za sprovođenje istrage i suđenje u prvom stupnju.

7. Na ovo rješenje Kantonalnog suda Ante Jelavić je uložio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud BiH).

II.Apelacija

8. Ante Jelavić, iz Mostara, podnio je 31. prosinca 2001. godine, preko svog zastupnika Josipa Muselimovića, odvjetnika iz Mostara, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Ki-234/01 i KV-645/01 od 18. prosinca 2001. godine.

9. U apelaciji se, između ostalog, navodi da je rješenje istražnog suca Kantonalnog suda u Sarajevu broj Ki-234/01 od 16. studenoga 2001. povrijedilo apelantovo Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima (članak II/3.(e) Ustava BiH), obzirom da se istražni postupak ne vodi pred mjesno nadležnim sudom.

10. Apelant se u svojoj apelaciji pozvao na odluku Ustavnog suda BiH broj U 34/01 od 22. lipnja 2001. godine, i na rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž:302/01 od 14. ožujka 2001. godine.

11. U apelaciji se dalje predlaže Ustavnom sudu BiH da se otvori javna rasprava, donese odluka kojom će se usvojiti apelacija, ukinuti rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Ki-234/01 i KV-645/01 i odrediti Kantonalni sud u Mostaru kao mjesno nadležan sud za ovaj postupak. Apelant je, također, dao prijedlog za donošenje privremene mjere u smislu članka 75. Poslovnika Suda.

III.Postupak pred Ustavnim sudom

12. Nakon okončanja postupka pred vijećem Kantonalnog suda u Sarajevu, apelant je podnio 31. prosinca 2001. apleaciju Ustavnom sudu sukladno članku 14. Poslovnika Ustavnog suda BiH.

13. Sukladno članku 16. Poslovnika Suda, Ustavni sud je zatražio 7. veljače 2002. godine odgovor na navode iz apelacije od Kantonalnog suda u Sarajevu i Kantonalnog tužilaštva Sarajevo kao učesnika u postupku.

14. Kantonalno tužilaštvo Sarajevo je 14. veljače 2002. godine dostavilo Ustavnom sudu odgovor na apelaciju Ante Jelavića. U odgovoru se predlaže da Ustavni sud, na temelju članka 12. stavak 3. tačka 6. Poslovnika Suda donese rješenje o skidanju apelacije sa liste predmeta za odlučivanje, kao neutemeljene, kao i točke 5. članka 12, jer je Ustavni sud BiH već ranije donio odluke da je nenadležan za razmatranje pojedinačnih odluka Visokog predstavnika. U suprotnom, ako Sud prihvati apelaciju, predlaže se da se apelacija odbije kao neutemeljena.

15. Kantonalni sud u Sarajevu, u odgovoru na apelaciju od 13. veljače 2002. godine, navodi da apelaciju treba odbaciti, jer se ne radi o konačnoj sudskoj odluci koju bi Ustavni sud BiH mogao preispitati. A ukoliko Sud stane na stajalište da se protiv rješenja o pokretanju istrage može podnijeti apelacija Ustavnom sudu BiH, Kantonalni sud Sarajevo smatra da je apelacija neutemeljena, usmjerena na odugovlačenje krivičnog postupka, a da je članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima prema okrivljenom u potpunosti ispoštovan.

IV.Ustavni je sud odlučio

16. U ovom predmetu apelant je predložio Ustavnom sudu BiH donošenje rješenja o privremenoj mjeri, sukladno članku 75. Poslovnika Ustavnog suda BiH.

17. Odlučenje o prijedlogu za donošenje privremene mjere je žuran postupak, prije svega zato što se radi o pitanju mogućnosti da izvršenjem rješenja o otvaranju istrage nastupe neotklonjive štetne posljedice po apelanta. Ustavni je sud odlučivao o prijedlogu i većinom glasova svih sudaca odlučio da se, sukladno relevantnim odredbama Poslovnika, donese privremena mjera iz sljedećih razloga:

18. Ustavni sud smatra da ovaj predmet još nije zreo za konačnu meritornu odluku ni glede pitanja dopustivosti ili pak utemeljenosti apelacije. Neophodno je, dakle, da se posebno odluči o zahtjevu o privremenoj mjeri.

19. Ustavni je sud ocijenio da bi za apelanta, sukladno članku 75. Poslovnika Ustavnog suda mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice ukoliko se sa krivičnim postupkom nastavi prije nego što Ustavni sud donese konačnu odluku o apelaciji, kao i da su se stekli uvjeti za donošenje privremene mjere.

20. Iz svega navedenog, Ustavni sud BiH je odlučio kao u izreci.

21. Sukladno članku VI/4. Ustava, odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obvezujuće. Ovu je odluku Ustavni sud donio većinom glasova (pet naprema četiri) u sljedećem sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i suci prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.

U 13/02 25. veljače 2002.

Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Snežana Savić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu U-13/02 (A. J.) | Sudska praksa | Aktio