Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu U-14/02 (33 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske)
Odluka donesena 30. 01. 2004.
- Nema povrede
- Član VI/3.a i VI/3.c) Ustava BiH - Ocjena ustavnosti - Saglasnost sa Ustavom/EK
- Ocjena ustavnosti - nadležnost iz čl. VI/3.a)
- Izbori
- Član II/3 Ustava BiH
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Izborni zakon
- Član 2. P broj 4 uz EK – sloboda kretanja
- Član 3. P broj 1 uz EK – Pravo na slobodne izbore - općenito/opseg zaštite
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman
Citirani propisi
- Izborni zakon Bosne i Hercegovine · čl. 18
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine uvrštavanjem, iza člana 18.9 u glavi 18., sljedeća dva člana koja glase: · čl. 18
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 18
- Zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 18
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 18
- Poslovnik Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
U-14/02
Ocjena ustavnosti
Odluka o meritumu
30. 01. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 14/02, rješavajući zahtjev 33 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija David Feldman, sudija Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici održanoj 30. januara 2004. godine, donio je
ODLUKU O MERITUMU
Utvrđuje se da je član 19.8. stav 3. (ranije član 18.8. stav 3.)
Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02 i 25/02) u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), 8. februara 2002. godine, 33 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijela su zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 18.8. stav 3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.
2. U toku postupka pred Ustavnim sudom odredbom člana 18. Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 20/02) izvršena je prenumeracija poglavlja Izbornog zakona (dosadašnje poglavlje 18. postalo je poglavlje 19), tako da je osporeni član 18.8. stav 3. sada član 19.8. stav 3.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. Zahtjev je, u skladu sa članom 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, proslijeđen 27. februara 2002. godine Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine - radi dostavljanja odgovora. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije dostavila svoj odgovor.
III. Zahtjev
4. Podnosioci zahtjeva smatraju da je osporena “odredba Zakona u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Univerzalnom deklaracijom o pravima čovjeka i drugim dodatnim sporazumima o ljudskim pravima koji se, u smislu Aneksa 1 na Ustav Bosne i Hercegovine i člana 1. tačka 13. Sporazuma o ljudskim pravima, primjenjuju u Bosni i Hercegovini i čine sastavni dio Ustava.» Naime, kako navode podnosioci zahtjeva, preambula Ustava Bosne i Hercegovine, u svojoj prvoj alineji, polazi od “poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti”, a član 1. Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka propisuje “sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima”. Članom 2. Deklaracije je propisano “svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja, pol, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili drugi pravni položaj….”. Članom 7. Deklaracije je propisano “svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije na jednaku zaštitu zakona….”. Uz to, član 1. Sporazuma o ljudskim pravima, kao Aneks 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini u vezi sa članom 2. tač. 1. i 3.m) Ustava Bosne i Hercegovine, propisuje da će Bosna i Hercegovina i oba entiteta obezbijediti najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, navodeći kao jedno od osnovnih prava i pravo na slobodu kretanja i prebivališta.
5. Podnosioci zahtjeva predlažu da Ustavni sud osporenu odredbu člana 19.8. stav 3. proglasi neustavnom, jer je, po njihovom mišljenju, u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Podnosioci zahtjeva istovremeno predlažu da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će, do donošenja konačne odluke, suspendirati navedenu odredbu Izbornog zakona s obzirom da bi “njena primjena mogla prouzrokovati kršenje velikog broja ljudskih prava, posebno izbjeglog i raseljenog stanovništva koje neće biti u mogućnosti iz objektivnih razloga da se vrati u svoje domove.”
IV. Relevantni propisi
7. Izborni zakon Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02 i 25/02) Član 19. 8. glasi:
“Sve dok Visoki predstavnik ili Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne odluče drugačije, a u skladu sa stavom 7. ovog člana, državljanin Bosne i Hercegovine koji ima status raseljene osobe i koji ima biračko pravo, može ostvariti svoje pravo da se registrira i da glasa lično, ili u odsutnosti za općinu u kojoj je imao prebivalište prema posljednjem popisu stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovine, osim u slučaju kada ta osoba može predočiti dokaz o promjeni prebivališta u skladu sa zakonom, u periodu od posljednjeg popisa stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovina do trenutka kada je ta osoba stekla status raseljene osobe, ili lično za općinu gdje ima boravište, pod uvjetom da je imala boravište u toj općini najmanje šest (6) mjeseci prije dana izbora.
Državljanin Bosne i Hercegovine, koji je raseljena osoba i ima biračka prava u skladu s ovim članom, registrira se zavisno od biračke opcije koju izabere, za općinu u kojoj je imao prebivalište prema posljednjem popisu stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovina, osim u slučaju kada može predočiti dokaz o promjeni prebivališta u skladu sa zakonom, u periodu od posljednjeg popisa stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovine do trenutka kada je stekao status raseljene osobe, ili za općinu u kojoj ima boravište i predoči dokaz da je prijavio boravište u toj općini najmanje šest mjeseci prije dana izbora.
Državljanin Bosne i Hercegovine koji koristi kuću ili stan na kojim nema pravo vlasništva ili stanarsko pravo, a izdana je izvršna isprava od nadležnog sudskog ili upravnog organa o povratu te kuće ili stana, ili odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, nema pravo glasanja u mjestu boravišta dok ne napusti tuđu imovinu, i može se registrirati za izbore samo u općini u kojoj je imao posljednje prebivalište prema posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini.
Boravište je, u smislu ovog člana, općina u kojoj raseljena osoba, državljanin Bosne i Hercegovine, privremeno boravi, dok se ne steknu uvjeti za njegov povratak u općinu u kojoj je imao prebivalište prema posljednjem popisu stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovina.
Sve dok Visoki predstavnik ili Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne odluče drugačije, a u skladu sa stavom 7. ovog člana, državljanin Bosne i Hercegovine koji ima status izbjegle osobe i koji ima biračko pravo, ima pravo da se registrira i da glasa lično ili poštom za općinu u kojoj je imao prebivalište prema posljednjem popisu stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovina, osim u slučaju kada ta osoba može predočiti dokaz o promjeni prebivališta u skladu sa zakonom u periodu od posljednjeg popisa stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovina do trenutka kada je stekla status izbjegle osobe.
Državljanin Bosne i Hercegovine, koji ima status izbjegle osobe i ima biračko pravo u skladu s ovim članom, registrira se za općinu u kojoj je imao prebivalište prema posljednjem popisu stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovina, osim u slučaju kada može predočiti dokaz o promjeni prebivališta u skladu sa zakonom u periodu od posljednjeg popisa stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovina do trenutka kada je stekao status izbjegle osobe.
Posebna prava predviđena ovim članom za raseljene i izbjegle osobe, po kojima se raseljene i izbjegle osobe mogu registrirati i glasati, prestat će na dan koji utvrdi Visoki predstavnik. Ako Visoki predstavnik ne donese odluku prije isteka svog mandata, raseljeni i izbjegli birači zadržat će posebna prava dok Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne odluči drugačije.
Prije donošenja odluke o prestanku posebnih prava za raseljene i izbjegle osobe po kojima mogu glasati, treba uzeti u obzir sljedeće okolnosti:
1.stanje provedbe Imovinskog zakona;
2.broj osoba registriranih kao raseljene osobe i 3.faktore kojima se utvrđuje održivost povratka, u koje spadaju sigurnost povratnika, pristup obrazovanju i uslugama, odsustvo diskriminacije prilikom zapošljavanja i u radnom odnosu, te u funkcioniranju pravosudnog sistema.»
V. Dopustivost
8. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to: -Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
-Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
9. Iako odredba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine ne predviđa eksplicitnu nadležnost Ustavnog suda da ocjenjuje ustavnost zakona ili odredbe zakona Bosne i Hercegovine, substancionalni pojam ovlasti određenih samim Ustavom Bosne i Hercegovine sadrži u sebi titulus Ustavnom sudu za takvu nadležnost, a posebno ulogom Ustavnog suda kao tijela koje podržava Ustav Bosne i Hercegovine. Stanovište Ustavnog suda u ovakvim slučajevima u njegovoj dosadašnjoj praksi jasno ukazuje da je Ustavni sud nadležan da ocjenjuje ustavnost zakona, odnosno pojedinih odredbi zakona Bosne i Hercegovine (vidi odluku Ustavnog suda broj U 1/99 od 14. augusta 1999. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 16/99).
10. Narodna skupština Republike Srpske ima 83 poslanika (član 71. Ustava Republike Srpske). Pošto je zahtjev podnijelo 33 poslanika proizlazi da je ispunjen uvjet iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine - da zahtjev podnese najmanje jedna četvrtina zakonodavnog organa entiteta. Slijedi da je zahtjev dopustiv.
VI. Meritum
11. Podnosioci zahtjeva tvrde da osporeni član Izbornog zakona Bosne i Hercegovine krši pravo na slobodu kretanja i prebivališta, odnosno ravnopravan tretman državljana Bosne i Hercegovine u odnosu na pravo slobode kretanja u okviru državne granice ili alternativno, kao i pravo državljanina Bosne i Hercegovine koji je dobio izvršnu ispravu o predaji tuđe imovine članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine da ne bude predmetom diskriminacije kod uživanja i zaštite građanskog prava na slobodu kretanja i prebivališta.
12. Ustavni sud ističe da je, u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcionira na principu vladavine prava i na osnovu slobodnih demokratskih izbora. U skladu sa članom II/1. Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najveći nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
1. Pravo na slobodu kretanja i prebivališta
13. Članom II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine utvrđeno je da sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode, između kojih je i pravo na slobodu kretanja i prebivališta.
Član II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
«3. Katalog prava «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
m) Pravo na slobodu kretanja i prebivališta».
Član 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, u relevantnom dijelu, glasi:
«1. Svako ko se zakonito nalazi na teritoriji jedne države ima, na toj teritoriji, pravo na slobodu kretanja i slobodu izbora boravišta.
(...)
3. Nikakva ograničenja ne mogu se postaviti u odnosu na ostvarivanje ovih prava osim onih koja su u skladu sa zakonom i koja su nužna u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti ili javne sigurnosti, radi očuvanja javnog poretka, za sprječavanje kriminala, za zaštitu morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
4. Prava iz stava 1. mogu se također, u posebnim oblastima, ograničiti u skladu sa zakonom i opravdati javnim interesom u demokratskom društvu».
14. Ustavni sud smatra da osporenu odredbu člana 19.8. stav 3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine treba tumačiti u funkciji ostvarivanja što bržeg konačnog povratka izbjeglica i raseljenih lica njihovim prijeratnim domovima, s obzirom da je to glavni cilj Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, a što je utvrđeno i u članu II/5. Ustava Bosne i Hercegovine.
15. Kada je u pitanju pravo na slobodu kretanja i prebivališta, Ustavni sud ukazuje na opće pravilo koje ne dozvoljava ograničenja ovog prava osim onih koja su u skladu sa zakonom i, između ostalog, radi zaštite prava i sloboda drugih.
16. Ustavni sud podsjeća da je svrha osporene odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine upravo zaštita prava iz člana II/5. Ustava Bosne i Hercegovine kojim omogućava svim izbjeglicama i raseljenim licima da se slobodno vrate u svoje domove kao i vraćanje njihove imovine.
17. Prema tome, Ustavni sud smatra da odredbu člana 19.8. stav 3. Zakona o izborima Bosne i Hercegovine treba tumačiti u funkciji ostvarivanja što bržeg i konačnog povratka izbjeglica i raseljenih lica njihovim prijeratnim domovima, s obzirom da je to glavni cilj Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, a što je određeno i u članu II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Ovakvo opredjeljenje zakonodavca, koji je dao privremeni karakter osporenoj odredbi, nije u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ovakva odredba sadrži legitiman cilj čija je svrha ostvarivanje principa demokratske države zasnovane na vladavini prava i zaštita prava i sloboda drugih, kako je to utvrđeno u članu 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju koja je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine.
18. Član II/4. i 5. Ustava Bosne i Hercegovine:
“4. Nediskriminacija Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.”
Član 14. Evropske konvencije:
“Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigutava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.”
19. Član 14. Evropske konvencije zabranjuje diskriminaciju samo u pogledu prava i sloboda predviđenih Evropskom konvencijom. Ograničenje ovog prava, iako opravdano samo po sebi, mora biti učinjeno na nediskriminirajući način (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Belgijski jezični slučaj, presuda 1986. godina, serija A. broj 6). Isto se može primijeniti, mutatis mutandis, na član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, koji zabranjuje diskriminaciju u odnosu na prava i slobode predviđene članom II, uz pravo povratka izbjeglih i raseljenih lica, te u odnosu na međunarodne sporazume sadržane u Aneksu I na Ustav Bosne i Hercegovine. Ovim spiskom obuhvaćeni su i Međunarodna konvencija o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
20. U konkretnom predmetu, postavlja se pitanje ravnopravnog tretmana lica u odnosu na pravo slobode kretanja u okviru državne granice (član 5./i) Međunarodne konvencije o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije).
21. Ustavni sud smatra da je neki akt ili propis diskriminirajući ako pravi razliku između osoba ili grupa koje su u sličnoj situaciji i ako u tom razlikovanju izostane objektivno i razumno opravdanje, ili ako nije bilo razumnog odnosa proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i ciljeva kojima se teži.
22. Ustavni sud naznačuje da se pitanje diskriminacije pojavljuje samo kada su osobe ili grupe koje se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji tretirane na različit način. U konkretnom slučaju, svi državljani Bosne i Hercegovine, koji koriste kuću ili stan na kojem nemaju pravo vlasništva ili stanarsko pravo, a izdana im je izvršna isprava od nadležnog sudskog ili upravnog organa o povratu kuće ili stana ili odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica - su bili jednako tretirani. Ustavni sud smatra da su državljani Bosne i Hercegovine, koji su raseljena lica i izbjeglice ali nisu dobili izvršnu ispravu od nadležnog organa koja bi ukazivala da koriste tuđu imovinu, lica u različitoj situaciji od onih lica koja koriste tuđu imovinu. Ne može se smatrati da se ove dvije kategorije osoba nalaze u analognoj situaciji, niti da osporena odredba člana 19.8. stav 3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ima diskriminirajući karakter, odnosno da je povrijedila slobodu kretanja i prebivališta.
23. Ustavni sud zaključuje, imajući u vidu svoj zaključak u pogledu navodne povrede prava iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, da osporena odredba nema diskriminirajući karakter. Pored toga, Ustavni sud zaključuje da osporena odredba nema diskriminirajući karakter ni u odnosu na pravo na slobodne izbore zagarantirane članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, što je svrha i cilj donošenja Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.
VII. Zaključak
24. Iz navedenih razloga Ustavni sud je jednoglasno zaključio da je odredba člana 19.8. stav 3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, da ima legitiman cilj kao i razumno opravdanje, te da ne postoji diskriminacija niti povreda prava na slobodno kretanje i prebivalište.
25. Ustavni sud je, na sjednici održanoj 10. i 11. maja 2002. godine, ocijenio da nema osnova za donošenje privremene mjere prema članu 75. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, o čemu je dopisom broj U 14/02 od 25. juna 2002. godine obavijestio poslanike Narodne skupštine Republike Srpske koji su podnijeli prijedlog za donošenje ove mjere.
26. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić