Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-40/02 (D.O.O. «10. oktobar» iz Sanskog Mosta)

Odluka donesena 04. 03. 2004.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-40/02

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

04. 03. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj U 40/02, rješavajući apelaciju d.o.o. «10. oktobar», na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 9., člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17., člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Valerija Galić, sudija i Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 4. marta 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija d.o.o. «10. oktobar», iz Sanskog Mosta, podnesena protiv presude Općinskog suda Ključ broj P-64/98 od 10. novembra 2000. godine, rješenja Općinskog suda Ključ broj P-64/98 od 8. januara 2001. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-175/01 od 14. jula 2001. godine, u odnosu član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. i član 13.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. «10. oktobar», iz Sanskog Mosta, podnesena protiv presude Općinskog suda Ključ, broj P-64/98 od 10. novembra 2000. godine, rješenja Općinskog suda Ključ broj P-64/98 od 8. januara 2001. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-175/01 od 14. jula 2001. godine u odnosu član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. D.o.o. «10. oktobar» iz Sanskog Mosta (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 13. augusta 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Općinskog suda u Ključu broj P-64/98 od 10. novembra 2000. godine, rješenja Općinskog suda u Ključu broj P-64/98 od 8. januara 2001. godine i rješenja Kantonalnog suda Bihać broj Gž 175/01 od 14. jula 2001. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je 30. septembra 2002. godine, u skladu sa članom 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, dostavio apelaciju Kantonalnom sudu Bihać i Općinskom sudu Ključ, a 9. oktobra 2002. godine, u skladu sa članom 21. stav 2. J. K., iz Ključa (tuženom u postupku apelanta pred ovim sudovima), radi davanja odgovora.

3. Ustavni sud je primio odgovore na apelaciju od Kantonalnog suda u Bihaću 21. oktobra 2002. godine, Općinskog suda u Ključu 25. oktobra 2002. godine i od J. K. 28. oktobra 2002. godine.

4. Navedene odgovore na apelaciju Ustavni sud je 6. januara 2004. godine dostavio apelantu u skladu sa članom 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.

III. Činjenično stanje

Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

5. Općinski sud u Ključu je 10. novembra 2000. godine donio presudu broj P-64/98 kojom se mijenja iznos rente na ime invalidnine koju je apelant dužan isplaćivati svom bivšem radniku J. K., u skladu sa presudom Osnovnog suda u Prijedoru broj P-519/99. Apelant je ovom presudom obavezan na plaćanje dosuđenog iznosa od 110 KM od dana podnošenja tužbe, 27. novembra 1998. godine, sve do postojanja zakonskih razloga za isplatu rente.

6. Apelant je 5. decembra 2000. godine podnio žalbu na presudu Općinskog suda u Ključu od 10. novembra 2000. godine. U svojoj žalbi apelant ističe bitne povrede parničnog postupka, zatim pogrešnu primjenu materijalnog prava kao i to da Sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje. Apelant u suštini osporava način na koji je utvrđena visina rente koju je dužan plaćati tužiocu, kao i samu visinu rente.

7. Općinski sud u Ključu je 8. januara 2001. godine donio rješenje kojim se žalba apelanta odbacuje kao neblagovremena. U svom rješenju Sud navodi kako je evidentno iz podataka u spisu (dostavnice) da je presuda koja se pobija žalbom dostavljena apelantu 19. novembra 2000. godine, dok je žalba predana pošti 5. decembra 2000. godine, dakle nakon proteka zakonskog roka od 15 dana.

8. Apelant je Kantonalnom sudu u Bihaću podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Ključu od 8 januara 2001.

9. Kantonalni sud u Bihaću je, rješenjem broj Gž-175/01 od 14. jula 2001. godine, odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje kojim je apelantova žalba odbačena kao neblagovremena. Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud donio pravilnu odluku da apelantovu žalbu odbaci kao neblagovremenu, ne upuštajući se u ocjenjivanje žalbenih razloga koje je apelant naveo u svojoj žalbi.

IV. Relevantni propisi

10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», broj 42/98 i 3/99) «Član 128. stav 1..

Kada stranka ima zakonskog zastupnika, odnosno punomoćnika, dostava se obavlja zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku, ako u ovom zakonu nije što drugo određeno.

Član 130.

Dostava se obavlja radnim danom (...).

(...)

Odredba da se dostava obavlja samo radnim danom ne važi za dostavu poštom.

Član 139.

Potvrdu o obavljanoj dostavi (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljač. Primatelj će na dostavi slovima sam napisati dan primitka.

...

Ako je na dostavnici netočno naznačen datum dostave, smatrat će se da je dostava obavljena onog dana kada je pismeno predano.

Član 330. stav 1.

Protiv presude donesene u prvom stepenu stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok. (..) Član 340. stav 1. i 2.

Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će predsjednik vijeća prvostepenog suda bez održavanja ročišta. Žalba je neblagovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njezino podnošenje.»

V. Apelacija

a)Navodi iz apelacije

11. U svojoj apelaciji Ustavnom sudu apelant ističe da su povrijeđena njegova osnovna ljudska prava predviđena Ustavom Bosne i Hercegovine iz člana II/3.e), odnosno člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer mu u toku parničnog postupka nije dana mogućnost da se raspravi o navodima njegove žalbe iz isključivo formalnih razloga. Apelant ističe kako je Kantonalni sud propustio da procijeni navode žalbe koji su ukazivali na nepravilnosti u dostavi presude, i to činjenicu da je dan dostave bila nedjelja, zatim da je presuda dostavljena apelantovom opunomoćeniku ali ne i apelantu i da na dostavnici nije slovima naznačen datum prijema.

12. Apelant dalje ističe povredu prava na imovinu garantiranog članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog umanjenja njegove imovine za presuđeni iznos a da nije utvrđena pravična visina rente, kao i povredu prava na efikasan pravni lijek zbog propusta suda da procijeni navode njegove žalbe iz člana 13. Evropske konvencije.

b)Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru Općinskog suda Ključ od 25. oktobra 2002. godine se navodi da rješenjem kojim je odbačena apelantova tužba kao neblagovremena nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava. Navodi se da je apelantu, kao stranci u postupku, žalba protiv odluke bila dozvoljena, a apelant je bio upoznat i sa rokom za žalbu. Sud dalje osporava navode apelanta o navodnoj nepravilnosti u dostavi ističući da je dostava uredno izvršena 19. novembra 2000. godine, što jeste bio neradni dan, ali da je ta dostava bila u skladu sa članom 130. stav 3. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. Sud, dalje, navodi da nije bilo propusta u tome što je presuda dostavljena apelantovom punomoćniku s obzirom na odredbu člana 128. Zakona o parničnom postupku.

14. Kantonalni sud u Bihaću, u svom odgovoru na apelaciju od 17. oktobra 2002. godine, ističe da su apelantovi navodi izneseni u apelaciji neosnovani i da nije došlo do kršenja njegovih ustavnih prava. Ovaj sud ističe kako je prihvatio činjenično stanje koje je utvrdio nižestepeni sud, ali se i sam uvjerio u ispravnost dostave, te je utvrdio da je žalba bila neblagovremena.

15. U svom odgovoru na apelaciju od 25. oktobra 2002. godine, J. K., tuženi u postupku pred redovnim sudom, ističe da nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava i da je, po njegovom mišljenju, postupak pred redovnim sudovima proveden u skladu sa zakonom.

VI.Dopustivost U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U smislu člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

17. U ovom predmetu posljednja odluka u smislu člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda je bilo rješenje Kantonalnog suda broj Gž 175/01 od 14. jula 2001. godine, s obzirom da u ovom predmetu nije bila dopuštena revizija zbog vrijednosti spora.

18. Apelacija Ustavnom sudu je podnesena 13. augusta 2001. godine, a s obzirom da je navedeno rješenje dostavljeno apelantu 6. augusta 2001. godine, apelacija je podnesena u roku od 60 dana od dana primitka posljednje odluke.

19. Prema tome, apelacija je dopustiva.

VII. Meritum

20. Ustavni sud u konkretnom predmetu treba utvrditi je li došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje garantiranom članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije, zatim člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odnosno člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine koji podrazumijeva zaštitu imovine i člana 13. Evropske konvencije koji garantira pravo na djelotvoran pravni lijek.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

…

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom».

a)Pravo na pravično suđenje, član 6. Evropske konvencije Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"

21. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali da je sud zbog odbacivanja žalbe iz formalnih razloga i neupuštanja suda u ispitivanje žalbenih navoda, povrijedio njegovo pravo na pravični postupak.

22. Ustavni sud uočava da je apelant propustio da uloži žalbu u zakonom predviđenom roku i da su zbog tog propuštanja za apelanta nastupile posljedice koje su predmet njegove žalbe. Apelant ističe da je do propuštanja ulaganja žalbe na vrijeme došlo zbog nepravilnosti u dostavi, odnosno propusta suda da utvrdi određene činjenice vezane za dostavu na koje je ukazivao apelant u svojoj žalbi. U svom odgovoru na apelaciju sudovi ističu kao nespornu činjenicu da je dostava izvršena na pravilan način, što i dokazuje uredno ispunjena dostavnica.

23. Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa dosadašnjom praksom Ustavnog suda, nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena na «pitanja sadržana u Ustavu». Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona od redovnih sudova, osim u slučaju kada odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. To će biti slučaj kada se odlukom redovnog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efikasne pravne lijekove i u drugim slučajevima).

24. U skladu sa navedenim, Ustavni sud ne smatra da su u konkretnom slučaju sudovi očigledno proizvoljno primijenili zakon, te da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz čega proizlazi da je apelacija u ovom dijelu neosnovana.

b) Pravo na imovinu član II/3.k) Ustava i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[...]

k) Pravo na imovinu.»

25. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u relevantnom dijelu, glasi: “Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

....»

26. Kako je to ranije istaknuto, apelant se žali da je došlo do umanjenja njegove imovine za presuđeni iznos, a da nije utvrđena pravična visina rente. Ustavni sud primjećuje da je apelantova žalba protiv presude kojom mu je nametnuta obaveza plaćanja rente u novom iznosu, odbacio iz formalnih razloga Općinski sud, a zatim je tu odluku potvrdio i Kantonalni sud, ne ulazeći u meritum predmeta. Apelant, dakle, nije iscrpio dostupne pravne lijekove kojima bi osporio eventualno «nepravično» utvrđenu visinu rente.

27. Prema stavu Ustavnog suda (Odluka Ustavnog suda u predmetu broj U 12/01 od 5. maja 2001. godine), pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe od konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, forma ili ispunjene zakonskih uvjeta, plaćanja taksi i sl.) ne može se smatrati konačnom.

28. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da se apelacija u vezi sa povredom člana 1. Protokola 1 broj uz Evropsku konvenciju, odnosno člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odbacuje zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

c)Pravo na djelotvoran pravni lijek - član 13. Evropske konvencije Imajući u vidu zaključak u vezi sa navodnom povredom člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno razmatrati navode apelanta u odnosu na član 13. Evropske konvencije.

29. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da osporene presude nisu povrijedile ni jednu ustavnu odredbu.

VIII. Zaključak

30. Na osnovu člana 61. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu U-40/02 (D.O.O. «10. oktobar» iz Sanskog Mosta) | Sudska praksa | Aktio