Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu U-62/02 (V. C.)

Odluka donesena 24. 10. 2003.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman, Didier Maus

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-62/02

Ocjena ustavnosti

Odluka o dopustivosti

24. 10. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. Didier Maus, prof. David Feldman i Valerija Galić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2003. godine, u predmetu broj U 62/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 12. stav 3. tačka 6. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je

RJEŠENJE

Skida se sa liste predmeta za odlučivanje apelacija V. C., iz Novog Grada, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, broj Rev-530/91 od 3. novembra 1993. godine, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

1. V. C. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Novog Grada, podnio je 4. decembra 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, broj Rev-530/91 od 3. novembra 1993. godine.

2. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. stav 3. tačka 6. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Član 12. tačka 6. Poslovnika Ustavnog suda:

«Na listu predmeta neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva: (...)

6. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana.»

3. Apelant navodi da u vrijeme donošenja osporene presude Bosna i Hercegovina, u ovom obliku državnog uređenja, a niti u ranijem obliku, kao Republika Bosna i Hercegovina, nije imala instituciju pod nazivom Vrhovni sud Bosne i Hercegovine. Republika Srpska je u vrijeme donošenja pobijane presude imala izgrađen svoj pravni sistem i Vrhovni sud sa sjedištem u Srpskom Sarajevu. Dakle, u vrijeme donošenja osporene presude, Vrhovni sud Bosne i Hercegovine nije bio ni stvarno, ni mjesno nadležan, već je za suđenje u ovoj pravnoj stvari bio nadležan Vrhovni sud Republike Srpske.

4. Iz navoda apelacije i dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu proizilazi da je apelant vodio spor pred Osnovnim sudom u Bosanskom Novom koji je 13. jula 1989. godine donio presudu broj P-676/87, protiv koje je apelant izjavio žalbu Višem sudu u Banjoj Luci. Viši sud donio je 12. marta 1991. godine presudu broj Gž-2667/90 kojom se žalba apelanta odbija i prvostepena presuda potvrđuje. Protiv presude Višeg suda u Banjoj Luci apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Bosne i Hercegovine, koji je 3. novembra 1993. godine donio presudu broj Rev-530/91 prema kojoj se revizija odbija.

Presuda Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine dostavljena je apelantu 20. novembra 2001. godine, a njegovom punomoćniku 15. novembra 2001. godine.

5. Prema Aneksu II/3. na Ustav Bosne i Hercegovine, koji je stupio na snagu 14. decembra 1995. godine, «svi postupci u sudovima ili organima uprave, koji su u toku na prostoru Bosne i Hercegovine u trenutku stupanja na snagu ovog Ustava, bit će nastavljeni ili preneseni na druge sudove ili organe u Bosni i Hercegovini u skladu sa propisima kojima se uređuje nadležnost ovih institucija».

6. Polazeći od navoda apelanta i činjenice da je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu Bosne i Hercegovine, kao nadležnom, u smislu tada važećeg Ustava Bosne i Hercegovine i Zakona o parničnom postupku, koji je u granicama svojih nadležnosti donio osporavanu presudu, Ustavni sud je ocijenio da nisu prekršena apelantova ustavna prava, te da je apelacija u pogledu tih navoda, očigledno (prima facie), neosnovana.

7. Iz navedenih razloga, Ustavni sud je, većinom glasova, odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

8. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu U-62/02 (V. C.) | Sudska praksa | Aktio