Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu U-66/02 (Federalno ministarstvo unutarnjih poslova)

Odluka donesena 30. 01. 2004.

  • Neovlašteni podnosilac
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-66/02

Ocjena ustavnosti

Odluka o dopustivosti

30. 01. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. David Feldman, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 30. januara 2004. godine, u predmetu broj U 66/02, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 5. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se zahtjev Federalnog ministarstva unutarnjih poslova za razrješenje spora vezanog za prestanak državljanstva J. K. i ostalih, nastalog između Federalnog ministarstva unutarnjih poslova i (ranijeg) Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine jer ga je podnijelo neovlašteno lice.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Federalno ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) je, 4. septembra 2002. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) dostavilo predmete u vezi sa prestankom državljanstva M. Š., J. K., Lj. V. i M. T. i zatražilo da Ustavni sud donese odluku o sporu između Federalnog ministarstva i tadašnjeg Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo civilnih poslova), pozivajući se na član 33. stav 2. Zakona o državljanstvu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o državljanstvu).

II. Činjenično stanje

2. U četiri odluke Ureda bečke zemaljske vlade – Magistratskog odjela, J. K. (rješenje broj MA 61/IV – K 179/00), M. Š. (rješenje broj MA 61/IV – S 1703/01), Lj. V. (rješenje broj MA 61/IV – V 394/01) i M. T. (rješenje broj MA 61/IV – T 140/02), zajamčeno je austrijsko državljanstvo pod uvjetom da se odreknu državljanstva Bosne i Hercegovine. Nakon toga, sve četiri osobe su se prijavile za otpust iz državljanstva Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, Federalno ministarstvo je izdalo rješenja o otpustu iz državljanstva Bosne i Hercegovine (J. K., rješenje broj 02/1-13-4-202 od 1. augusta 2002. godine; Lj. V., rješenje broj 02/1-1-13-4-128 od 26. jula 2002. godine; M. Š., rješenje broj 02/1-1-13-4-74 od 17. jula 2002. godine i M. T., rješenje broj 02/1-1- 13-4-114 od 26. jula 2002. godine).

3. Ministarstvo civilnih poslova je, rješenjima broj 03-204-5564-DV, /-5984-DV, /- 5951-DV, i /-5952-DV/02 od 22. augusta 2002. godine, obavijestilo Federalno ministarstvo da se ne slaže sa rješenjima o otpustu iz državljanstva koja je izdalo Federalno ministarstvo. Ministarstvo civilnih poslova je obrazložilo da spomenute osobe žive u inozemstvu i, umjesto što su podnijele zahtjev za otpust iz državljanstva, one su se trebale odreći državljanstva Bosne i Hercegovine, što bi onda bilo u isključivoj nadležnosti Ministarstva civilnih poslova.

III. Relevantni propisi

(1)Zakon o državljanstvu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/01) «Član 33.

Rješenje o stjecanju državljanstva Federacije iz čl. 8., 9., 10. i 11., odnosno rješenja o prestanku državljanstva Federacije iz čl. 21., 22. i 24. ovog zakona, moraju se dostaviti Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine u roku od tri sedmice od dana donošenja rješenja. Ta rješenja stupaju na snagu dva mjeseca nakon što se dostave Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine; ukoliko to Ministarstvo ne odredi da nisu ispunjeni uvjeti iz Zakona o državljanstvu BiH za naturalizaciju, odnosno za olakšanu naturalizaciju bračnog druga, djece ili emigranata koji su se vratili i njihovih potomaka, odnosno uvjeti za otpust ili oduzimanje državljanstva. U tom slučaju predmet se vraća Federalnom ministarstvu na ponovno razmatranje.

Ako nakon ponovnog razmatranja ostane spor između Federalnog ministarstva i Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine, slučaj se mora uputiti Ustavnom Sudu Bosne i Hercegovine na konačnu odluku, u skladu sa članom VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine.» (2) Zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», br. 4/97, 13/99, 41/02 i 6/03) «Član 31.

(1) Odluke iz člana 30. stav 2. izuzev odluka donesenih u skladu sa čl. 6., 7. i 8., moraju se poslati Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija BiH u roku od tri sedmice od datuma donošenja odluke.

(2) Odluka kompetentne vlasti entiteta stupa na snagu dva mjeseca nakon slanja Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija BiH, ukoliko Ministarstvo ne odredi da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 9., 10., 11., 12., 21., 22. i 23. U tom slučaju, nadležni moraju uputiti slučaj kompetentnoj vlasti entiteta radi ponovnog razmatranja oduke. Odluke donesene prema čl. 7. i 8. stupaju na snagu nakon registracije od strane nadležnog organa. (3) Ako, nakon ponovnog razmatranja, ostane spor između kompetentnih vlasti entiteta i BiH, onda se slučaj mora uputiti Ustavnom sudu u skladu sa članom VI/3. Ustava BiH na konačnu odluku.»

IV. Upućeni sporovi

4. Federalno ministarstvo traži od Ustavnog suda da razriješi spor nastao između tog Ministarstva i Ministarstva civilnih poslova. Prema mišljenju Federalnog ministarstva spomenute osobe žive na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine i ispravno su se prijavile za otpust iz državljanstva Bosne i Hercegovine. S druge strane, Ministarstvo civilnih poslova smatra da spomenute osobe žive u inozemstvu i da su se trebale odreći državljanstva Bosne i Hercegovine.

V. Dopustivost

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 5. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.

a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to: -Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

-Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta».

Član 16. stav 2. tačka 5. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

5. Zahtjev/apelaciju je podnijelo neovlašteno lice».

6. Iz člana VI/3.a) proizlazi da je Ustavni sud jedini nadležan razriješiti spor između entiteta i Bosne i Hercegovine. Sporno pitanje je ograničeno na pitanja koja su sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine.

7. Pitanje državljanstva Bosne i Hercegovine je uređeno članom I/7. Ustava Bosne i Hercegovine, koji, u relevantnom dijelu, glasi:

«7. Državljanstvo. Postoji državljanstvo Bosne i Hercegovine, koje reguliše Parlamentarna skupština, i državljanstvo svakog entiteta koje regulišu sami entiteti, pod uvjetom da:

a) Svi državljani bilo kojeg entiteta su, samim tim, državljani Bosne i Hercegovine.

b) Nijedno lice ne može biti arbitrarno lišeno državljanstva Bosne i Hercegovine, ili državljanstva entiteta, ili na drugi način ostavljeno bez državljanstva. Niko ne može biti lišen državljanstva Bosne i Hercegovine, ili entiteta, po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili bilo koji drugi status.

c) Sva lica koja su bila državljani Republike Bosne i Hercegovine, neposredno prije stupanja na snagu ovog Ustava, su državljani Bosne i Hercegovine. Državljanstvo lica koja su naturalizovana poslije 6. aprila 1992. godine, a prije stupanja na snagu ovog Ustava, regulisat će Parlamentarna skupština.

[…]»

8. Ustavni sud naglašava da je reguliranje državljanstva zajednička odgovornost države i njenih entiteta, i da Ustav Bosne i Hercegovine osigurava određeni minimum kriterija kada je u pitanju reguliranje državljanstva. Štoviše, državljanstvo je veoma bitan element koji određuje pripadnost državi Bosni i Hercegovini koja je nezavisna država. Stoga nema dvojbe da je spor o državljanstvu između države i jednog od njenih entiteta pitanje sadržano u Ustavu Bosne i Hercegovine.

9. Pitanje koje se u konkretnom predmetu postavlja jeste da li Federalno ministarstvo ima locus standi da Ustavnom sudu uputi spor, nastao između države i jednog od njenih entiteta. Zahtjev za postojanjem locus standi je ograničen. Naime, u skladu sa članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, spor pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti samo ovlašteni subjekti iz člana VI/3.a). Iz teksta spomenutog člana proizlazi da Federalno ministarstvo nije ovlašteni subjekt koji može pokrenuti spor pred Ustavnim sudom u skladu sa članom VI/3.a).

10. Ustavni sud ukazuje da Federalno ministarstvo može inicirati, preko ovlaštenih subjekata iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, pokretanje spora pred Ustavnim sudom, u skladu sa ovim članom.

11. Iz navedenog proizlazi da Federalno ministarstvo ne spada u subjekte koji imaju pravo pokrenuti spor ove vrste pred Ustavnim sudom.

VI. Zaključak

12. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 5. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojoj će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko ga je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu U-66/02 (Federalno ministarstvo unutarnjih… | Sudska praksa | Aktio