Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-10/02 (J.B.)

Odluka donesena 04. 03. 2004.

  • Nije dopunjena/precizirana apelacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-10/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 03. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 4. marta 2004. godine, u predmetu broj AP 10/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 13., člana 19. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J. B., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj GŽ-652/01 od 26. novembra 2001. godine, jer je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

1. J. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, koga zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 24. januara 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-652/01 od 26. novembra 2001. godine. Ustavni sud je, 17. januara 2003. godine, zatražio od apelanta da dopuni apelaciju u skladu sa članom 19. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda. Apelant nije dostavio svoj odgovor.

2. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: [...] 13. podnosilac zahtjeva/apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira zahtjev/apelaciju».

Član 19. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Kad je zahtjev, odnosno apelacija upućena Sudu nepotpuna, ili ne sadrži podatke neophodne za vođenje postupka, registrar će zatražiti od podnosioca da u određenom roku, a najduže za mjesec dana, te nedostatke otkloni pri čemu se podnosiocu zahtjeva, odnosno apelantu, obavezno dostavlja obrazac apelacije i uputa o popunjavanju obrasca. Ako podnosilac, u roku iz stava 1. ovog člana, ne otkloni nedostatke, zahtjev, odnosno apelacija, će se odbaciti.»

3. Presuda Kantonalnog suda u Bihaću je konačna odluka u ovom predmetu. Donesena je 26. novembra 2001. godine. Apelacija Ustavnom sudu je podnesena 24. januara 2002. godine. Apelant je, dakle, podnio apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u roku koji predviđa član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.

4. Međutim, apelant nije naveo do kojih kršenja ljudskih prava i sloboda smatra da je došlo. Navođenje povrede određenog prava ili slobode je obaveza u postupku pred Ustavnim sudom u skladu sa članom 18. stav 2. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda. Apelant mora navesti navodnu povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine (vidi odluke Ustavnog suda U 10/99, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 36/00; U 8/00, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 22/00).

5. Član 18. stav 2. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda predstavlja razradu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, s obzirom da ovaj član ukazuje na konkretna "pitanja" sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine. Ta obaveza za apelante ima za cilj da olakša, ali i da istakne ozbiljnost postupka pred Ustavnim sudom kako u fazi dopustivosti tako i u fazi merituma predmeta, s obzirom da, u skladu sa članom 31. Poslovnika Ustavnog suda, «kod odlučivanja Sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu».

6. Apelant navodi da je presudom Kantonalnog suda u Bihaću došlo do povrede njegovih prava iz člana II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, poglavlja I Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Sve pravne odredbe na koje se apelant pozvao su opće prirode. Ove odredbe, same za sebe, ne sadrže specifična ljudska prava i slobode, već ih razrađuju u svojoj subnomenklaturi. Ipak, apelant nije pobliže naveo niti jedno od povrijeđenih ljudskih prava i sloboda. Pismom od 17. januara 2003. godine, Ustavni sud je zahtijevao od apelanta da dopuni apelaciju u skladu sa članom 18. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. Apelantu je dat rok od 10 dana za preciziranje apelacije. Apelantov zastupnik nije u tom roku, a ni do dana donošenja odluke, dostavio odgovor.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 13. u vezi sa članom 19. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako apelant propusti da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju elementima nužnim za vođenje postupka, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-10/02 (J.B.) | Sudska praksa | Aktio