Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-14/02 (E. B.)

Odluka donesena 26. 09. 2003.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-14/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 09. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 12. stav 1. i člana 77. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 26. septembra 2003. godine, donio je

RJEŠENJE

Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine apelacija E. B., iz Sarajeva, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-530/01 od 15. januara 2002. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Ki-38/01 od 13. septembra 2001. godine, broj Kv-116/01 od 19. septembra 2001. godine, broj Kv-119/01 od 25. septembra 2001. godine, optužnice Kantonalnog tužilaštva u Bihaću broj Kt- 23/01 od 22. aprila 2002. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Kv-62/02 od 15. maja 2002. godine, zbog novonastale pravne situacije.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

1. E. B. iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa A. B., advokat iz Bihaća, podnio je 25. januara 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-530/01 od 15. januara 2002. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Ki-38/01 od 13. septembra 2001. godine, broj Kv-116/01 od 19. septembra 2001. godine, broj Kv-119/01 od 25. septembra 2001. godine, optužnice Kantonalnog tužilaštva u Bihaću, broj Kt-23/01 od 22. aprila 2002. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Kv-62/02 od 15. maja 2002. godine.

U apelaciji se traži da Ustavni sud, u smislu člana 75. Poslovnika Ustavnog suda, donese privremenu mjeru.

2. Povodom zahtjeva Kantonalnog tužilaštva Bihać, istražni sudija Kantonalnog suda u Bihaću, rješenjem broj Ki-38/01 od 13. septembra 2001. godine, odlučio je sprovesti istragu protiv apelanta. Prema ovom rješenju, postoji osnovana sumnja da je apelant, radeći kao predsjednik Vlade Unsko-sanskog kantona u Bihaću, počinio krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije BiH i krivično djelo krivotvorenja službene isprave iz člana 368. stav 1. tog zakona. Apelant se pozvao na imunitet. Odlučujući o prigovoru imuniteta u rješenju se navodi da apelant ne uživa imunitet. Istražni sudija smatra da se za djelatnosti, koje su opisane u dispozitivu konkretnog rješenja, protiv apelanta može pokrenuti krivični postupak u pogledu citiranih krivičnopravnih radnji, u suprotnom ne bi bilo krivičnog gonjenja ni odgovornosti za bilo kakve postupke u obavljanju svoje funkcije, a pogotovo zbog osnovane sumnje zloupotrebe položaja.

3. Vijeće Kantonalnog suda u Bihaću je, odlučujući o žalbi apelanta protiv navedenog rješenja o sprovođenju istrage od 13. septembra 2001. godine, donijelo rješenje broj Kv-116/01 od 19. septembra 2001. godine, kojim je odbilo žalbu. Taj sud je smatrao da su žalbeni prigovori bez osnova.

4. Apelant je Kantonalnom sudu u Bihaću podnio zahtjev za primjenu imuniteta i obustavu istrage. Vijeće Kantonalnog suda u Bihaću, 25. septembra 2001. godine, odlučujući o zahtjevu apelanta za primjenu imuniteta i obustavu istrage, donijelo je rješenje kojim se odbacuje zahtjev u smislu člana 388. Zakona o krivičnom postupka jer je o žalbi povodom istog pitanja, tj. primjene imuniteta, Vijeće Kantonalnog suda u Bihaću donijelo rješenje broj Kv-116/01 19. septembra 2001. godine, kojim je odbilo žalbu.

5. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, 15. januara 2001. godine, povodom apelantove žalbe protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Kv-116/01 od 19. septembra 2001. godine, donio je rješenje kojim se odbija žalba kao neosnovana.

6. Nakon što je završena istraga, Kantonalno tužilaštvo u Bihaću je, 22. aprila 2002. godine, podnijelo optužnicu protiv apelanta zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona. Apelant je izjavio prigovor protiv optužnice i ponovo se pozvao na imunitet, ali je Vijeće Kantonalnog suda u Bihaću odbilo prigovor kao neosnovan rješenjem broj Kv-62/02 od 15. maja 2002. godine.

7. Podnosilac apelacije ističe da se prilikom prvog ispitivanja na okolnosti zahtjeva za provođenje istrage pozvao na imunitet u smislu člana 16. odjeljak V. pod B., tačka 3. Ustava Unsko-sanskog kantona («Službeni list Unsko-sanskog kantona», broj 1/95) kojim je utvrđeno da predsjednik Kantona, predsjednik Vlade i ministri, ne mogu biti krivično gonjeni niti odgovorni u građanskom postupku za bilo koju radnju učinjenu u obavljanju svoje funkcije. Smatra da je Kantonalni sud u Bihaću daljnjim vođenjem istrage postupio suprotno članu 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koji se odnosi na fer postupak – pravo na pravično suđenje i članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Razmatrajući pitanje dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 12. stav 1. i člana 77. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje.» Član 77. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«O pitanjima postupka pred Sudom, koja nisu uređena ovim Poslovnikom, Sud će odlučiti u svakom konkretnom slučaju.»

9. U toku postupka pred Ustavnim sudom, Visoki predstavnik donio je 6. oktobra 2002. godine Odluku o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Odluku kojom se proglašava Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine. Navedene odluke, odnosno amandmani na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Zakon o imunitetu, objavljeni su u «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», broj 52/02.

10. Amandmanom LXVI dopunjen je član IV.C.3.10 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kome Ustavni sud Federacije «odlučuje o pitanjima koja proističu iz zakona kojima se uređuje imunitet u Federaciji.»

11. Amandmanom LXVII određeno je da «članovi zakonodavnih organa kantona ne podliježu krivičnopravnoj ni građanskopravnoj odgovornosti za radnje koje čine u okviru svojih dužnosti u zakonodavnim organima kantona.»

12. Zakonom o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine utvrđeno je, između ostalog, koje osobe imaju pravo na imunitet (isključenje od krivične i građanske odgovornosti) (član 3), trajanje i definicija imuniteta (član 4), a u čl. 6. i 7. propisano je da će o pravu na imunitet raspravljati i rješavati odlukom nadležnog suda, s tim da će resorno ministarstvo donijeti standardna proceduralna pravila kojima se uređuje rješavanje tih pitanja te određuje sud nadležan za njihovo rješavanje. Odluka je konačna i obavezujuća, a protiv nje se može podnijeti žalba Ustavnom sudu Federacije. U članu 8. tog zakona propisano je da se, na dan stupanja na snagu tog zakona, stavljaju van snage prethodne proceduralne zabrane krivičnog gonjenja ili pokretanja parničnog postupka protiv onih osoba koje su inače imale pravo na imunitet. Takvo stavljanje van snage ne prejudicira pravo na odbranu u krivičnim i parničnim postupcima koje je ranije regulirano zakonom.

13. Federalni ministar pravde donio je Pravilnik o nadležnosti i načinu rada sudova prilikom rješavanja pitanja imuniteta u krivičnom i parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 1/03).

14. S obzirom da, prema izmijenjenoj pravnoj situaciji, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučuje o pitanjima koja proističu iz zakona kojima se uređuje imunitet u Federaciji, ali tek nakon što je o tom pitanju rješavao nadležni sud, čija je odluka konačna i obavezujuća, Ustavni sud je riješio da konkretnu apelaciju ne stavi na listu predmeta za odlučivanje zbog novonastale pravne situacije.

15. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu rješenja.

16. Na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, Tudor Pantiru, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-14/02 (E. B.) | Sudska praksa | Aktio