Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-121/04 (E. P.)
Odluka donesena 22. 04. 2005.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-121/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 04. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, sudije David Feldman, prof., Valerija Galić, Jovo Rosić i prof. dr. Constance Grewe, na sjednici održanoj 22. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP 121/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. P., podnesena protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine od 11. decembra 2003. godine i Odluke o prekidu mandata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine od 19. novembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
OBRAZLOŽENJE
1. E. P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je, 10. februara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće) od 11. decembra 2003. godine i Odluke o prekidu mandata Vijeća od 19. novembra 2003. godine.
2. Apelantica je izabrana na funkciju sudije Općinskog suda II u Sarajevu 5. decembra 1998. godine. Nakon toga, apelantica se prijavila na konkurs za mjesto sudije Općinskog suda u Sarajevu u okviru reorganizacije sudova i tužilaštava koju je izvršilo Vijeće. Apelantica nije izabrana na konkursu, te joj je Odlukom o prekidu mandata Vijeća od 19. novembra 2003. godine prekinut mandat sudije Općinskog suda II u Sarajevu sa 14. decembrom 2003. godine.
3. Odlučujući o apelanticinom zahtjevu za ponovno razmatranje navedene odluke o prekidu mandata, Vijeće je donijelo Odluku od 11. decembra 2003. godine, kojom se zahtjev za ponovno razmatranje odluke o prekidu mandata odbacuje. Na navedenu odluku apelantica nije imala pravo žalbe. U obrazloženju Odluke je navedeno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ponovno razmatranje odluke o prekidu mandata, u skladu s članom 79. stav 2. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 22/02 i 42/02), te je zahtjev odbačen kao nedopušten, u skladu sa članom 33. Poslovnika visokog sudskog i tužilačkog vijeća za prelazni period («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 38/02).
4. U apelaciji apelantica se žali da joj je odlukom Vijeća od 11. decembra 2003. godine povrijeđeno pravo na pristup sudu, zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».
Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom».
6. Ustavni sud je odlučio da Vijeće prilikom odlučivanja o imenovanju osobe na poziciju sudije nije djelovalo kao sud u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i da se nije utvrđivalo neko zakonsko pravo ili pitanje.
7. U konkretnom predmetu ne postoji krivična optužba u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti se radi o odlučivanju o građanskim pravima i obavezama, s obzirom da se apelantica žali na povredu prava na pravično suđenje zbog toga što, kao osoba koja je obavljala funkciju sudije redovnog suda, nije bila ponovno izabrana na tu funkciju u okviru raspisanog konkursa.
8. Kao opće pravilo član 6. stav 1. Evropske konvencije zahtijeva da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode. Evropski sud za ljudska prava je, u pogledu spora oko pitanja zaposlenja u javnoj službi, zaključio da se u pogledu primjene člana 6. stav 1. mora napraviti izuzetak u odnosu na specifičan vid zaposlenja koji povlači za sobom obavljanje poslova od javnog interesa.
9. Iz djelokruga člana 6. stav 1. Evropske konvencije je isključen spor koji pokrenu javni službenici čiji posao ukazuje na specifične aktivnosti javnih službi i ako su ti službenici odgovorni za zaštitu općih interesa države ili drugih javnih vlasti (pripadnici oružanih snaga, policije i drugih snaga za održavanje reda, nosioci pravosudnih funkcija, carinski službenici, diplomatsko osoblje i dr.). Prema tome, spor između organa javne vlasti i zaposlenih koji rade na mjestima koja uključuju sudjelovanje u izvršavanju ovlaštenja proizašlih iz javnog prava, ne povlači za sobom primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pellegrin protiv Francuske, presuda od 8. decembra 1999. godine, broj aplikacije 28541/95, st. 64. do 67. i Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, odluka o prihvatljivosti broj CH/02/10476 od 1. aprila 2003. godine, tač. 19. i 20).
10. U konkretnom slučaju spor se odnosi na apelanticina prava u vezi sa odlukom Vijeća o prekidu mandata sudije Općinskog suda II u Sarajevu. Sudije u Bosni i Hercegovini dužnost obavljaju u skladu sa ustavima i zakonima, odluke donose na osnovu stručnog znanja, savjesno, odgovorno i nepristrano s ciljem provođenja vladavine zakona i štite slobode i prava pojedinca zaštićena ustavima i Evropskom konvencijom. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelanticin položaj iziskuje, u smislu pripadajućih obaveza i dužnosti sudije, sudjelovanje u vršenju sudske vlasti koje ima za cilj zaštitu i općih interesa države (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 104/03 od 19. aprila 2004. godine).
11. Iz ovog proizlazi da Ustavni sud nema nadležnost da ispituje navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u postupku u kojem se apelantica kao vršilac javne funkcije žali na odluku Vijeća o prestanku mandata. Slijedi da su apelanticini navodi inkompatibilni ratione materiae s Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu s članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić