Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-224/02 (M.A.)

Odluka donesena 20. 12. 2003.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, Didier Maus

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-224/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. Didier Maus, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 20. decembra 2003. godine, u predmetu broj AP-224/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 77. i 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je

RJEŠENJE

Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija M. A., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj RSŽ-127/02 od 12. novembra 2002. godine i presude Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj P-368/01 od 8. februara 2002. godine, zbog novonastalih okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. M. A. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sanskog Mosta, koga zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 20. decembra 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj RSŽ-127/02 od 12. novembra 2002. godine i presude Općinskog suda Sanski Most, broj P-368/01 od 8. februara 2002. godine, koju je dopunio podneskom od 27. januara 2003. godine.

2. Apelant je Odlukom Visokog predstavnika od 20. jula 1999. godine privremeno smjenjen sa funkcije i privremeno mu je zabranjeno da vrši funkciju načelnika općine ili bilo koju drugu javnu funkciju u Bosni i Hercegovini. Rješenjem općinskog načelnika od 20. decembra 2000. godine apelant je stavljen na raspolaganje za period od 1. juna 2000. do 1. juna 2001. godine, a po isteku navedenog roka tekao mu je otkazni rok do 1. septembra 2001. godine. Rješenjem broj 05-34-2-

2395/01 od 5. septembra 2001. godine apelantu je prestao radni odnos u Općini Sanski Most 1. septembra 2001. godine.

3. Za vrijeme dok se nalazio na raspolaganju apelant je ostvarivao plaću u skladu sa Zakonom o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Apelant se žalio da su osporenim presudama povrijeđena njegova ustavna prava iz člana II, II/3.e), h) i k), člana IV Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6., 7., 13. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U dopuni apelacije, apelant je pored već navedenih povreda ukazao i na povredu prava iz člana 25.c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

5. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj RSŽ-127/02 od 12. novembra 2002. godine i presude Općinskog suda Sanski Most, broj P-368/01 od 8. februara 2002. godine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje o meritumu.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «O pitanjima postupka pred Sudom, koja nisu uređena ovim Poslovnikom, Sud će odlučiti u svakom konkretnom slučaju».

7. Ustavni sud zapaža da je predmet apelacije zaštita prava po osnovu rada, zbog prestanka radnog odnosa u Općini Sanski Most, a nakon smjenjivanja sa funkcije načelnika Općine Sanski Most.

8. U toku postupka pred Ustavnim sudom zastupnik apelanta dopisima od 11. i 16. jula 2003. godine, obavijestio je Ustavni sud da je apelant preminuo, a da porodica apelanta ostaje kod apelacije. Pri tome Ustavnom sudu nisu prezentirali dokaze koji bi upućivali na postojanje pravnog interesa za dalje vođenje postupka u njihovo ime.

9. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj u slučaju smrti podnosioca predstavke postupak mogu nastaviti njegovi nasljednici samo ako dokažu da za to imaju pravni interes koji može opravdati dalje razmatranje apelacije u njihovo ime, odnosno, ako navodno prekršeno pravo predstavlja dio nadsljedstva ili ako takva osoba po nekom drugom osnovu može da se smatra direktnom ili indirektnom žrtvom (vidi Predstavku 5076/71, X v. The United Kingdom, iz 1972. godine).

10. Ustavni sud ističe da se u konkretnom slučaju apelacija odnosi na prava po osnovu rada, zbog prestanka radnog odnosa u Općini Sanski Most, koja su usko povezana sa apelantom, što znači da se ne mogu prenositi, niti nasljeđivati. Ustavni sud je zaključio da s obzirom na navedeno, kao i činjenicu da ovom sudu nisu prezentirani dokazi koji ukazuju na postojanje pravnog interesa za daljnje vođenje postupka u ime porodice apelanta, daljnje razmatranje apelacije nije osnovano.

11. Imajući u vidu odredbe člana 77. Poslovnika Ustavnog suda, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ovog rješenja. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-224/02 (M.A.) | Sudska praksa | Aktio