Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-224/02 (M.A.)
Odluka donesena 20. 12. 2003.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, Didier Maus
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-224/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. Didier Maus, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 20. decembra 2003. godine, u predmetu broj AP-224/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 77. i 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija M. A., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj RSŽ-127/02 od 12. novembra 2002. godine i presude Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj P-368/01 od 8. februara 2002. godine, zbog novonastalih okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. M. A. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sanskog Mosta, koga zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 20. decembra 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj RSŽ-127/02 od 12. novembra 2002. godine i presude Općinskog suda Sanski Most, broj P-368/01 od 8. februara 2002. godine, koju je dopunio podneskom od 27. januara 2003. godine.
2. Apelant je Odlukom Visokog predstavnika od 20. jula 1999. godine privremeno smjenjen sa funkcije i privremeno mu je zabranjeno da vrši funkciju načelnika općine ili bilo koju drugu javnu funkciju u Bosni i Hercegovini. Rješenjem općinskog načelnika od 20. decembra 2000. godine apelant je stavljen na raspolaganje za period od 1. juna 2000. do 1. juna 2001. godine, a po isteku navedenog roka tekao mu je otkazni rok do 1. septembra 2001. godine. Rješenjem broj 05-34-2-
2395/01 od 5. septembra 2001. godine apelantu je prestao radni odnos u Općini Sanski Most 1. septembra 2001. godine.
3. Za vrijeme dok se nalazio na raspolaganju apelant je ostvarivao plaću u skladu sa Zakonom o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Apelant se žalio da su osporenim presudama povrijeđena njegova ustavna prava iz člana II, II/3.e), h) i k), člana IV Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6., 7., 13. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U dopuni apelacije, apelant je pored već navedenih povreda ukazao i na povredu prava iz člana 25.c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
5. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj RSŽ-127/02 od 12. novembra 2002. godine i presude Općinskog suda Sanski Most, broj P-368/01 od 8. februara 2002. godine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje o meritumu.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «O pitanjima postupka pred Sudom, koja nisu uređena ovim Poslovnikom, Sud će odlučiti u svakom konkretnom slučaju».
7. Ustavni sud zapaža da je predmet apelacije zaštita prava po osnovu rada, zbog prestanka radnog odnosa u Općini Sanski Most, a nakon smjenjivanja sa funkcije načelnika Općine Sanski Most.
8. U toku postupka pred Ustavnim sudom zastupnik apelanta dopisima od 11. i 16. jula 2003. godine, obavijestio je Ustavni sud da je apelant preminuo, a da porodica apelanta ostaje kod apelacije. Pri tome Ustavnom sudu nisu prezentirali dokaze koji bi upućivali na postojanje pravnog interesa za dalje vođenje postupka u njihovo ime.
9. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj u slučaju smrti podnosioca predstavke postupak mogu nastaviti njegovi nasljednici samo ako dokažu da za to imaju pravni interes koji može opravdati dalje razmatranje apelacije u njihovo ime, odnosno, ako navodno prekršeno pravo predstavlja dio nadsljedstva ili ako takva osoba po nekom drugom osnovu može da se smatra direktnom ili indirektnom žrtvom (vidi Predstavku 5076/71, X v. The United Kingdom, iz 1972. godine).
10. Ustavni sud ističe da se u konkretnom slučaju apelacija odnosi na prava po osnovu rada, zbog prestanka radnog odnosa u Općini Sanski Most, koja su usko povezana sa apelantom, što znači da se ne mogu prenositi, niti nasljeđivati. Ustavni sud je zaključio da s obzirom na navedeno, kao i činjenicu da ovom sudu nisu prezentirani dokazi koji ukazuju na postojanje pravnog interesa za daljnje vođenje postupka u ime porodice apelanta, daljnje razmatranje apelacije nije osnovano.
11. Imajući u vidu odredbe člana 77. Poslovnika Ustavnog suda, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ovog rješenja. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić