Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-73/02 ("Sanas" d.j.l.)
Odluka donesena 25. 07. 2003.
- Povrat u prijašnje stanje
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-73/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 07. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01, 6/02), na sjednici održanoj 25. jula 2003. godine, donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija "Sanas" d.j.l., iz Sanskog Mosta, podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Ps-28/00 od 23. augusta 2000. godine, Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Ps-28/00 od 13. decembra 2001. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj PŽ-49/02 od 11. marta 2002. godine zbog neiscprljivanja pravnih lijekova.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
OBRAZLOŽENJE
1. Podnosilac apelacije "Sanas" d.j.l., (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 29. aprila 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Ps-28/00 od 23. augusta 2000. godine, Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Ps-28/00 od 13. decembra 2001. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj PŽ- 49/02 od 11. marta 2002. godine. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti navedenih rješenja pozivajući se na član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant se žali da su rješenja Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sanskom Mostu povrijedila njegova ustavna prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, te na pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
2. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
3. Apelant je pokrenuo izvršni postupak na osnovu izvršne isprave, zahtijevajući isplatu duga u iznosu od 6,335 KM. Općinski sud je prihvatio njegov prijedlog i donio Rješenje broj IP-72/00, naređujući da se gore navedeni iznos isplati. Nakon toga, dužnik je uložio prigovor, na osnovu kojeg je pokrenuta parnica i zakazana rasprava za 12. juni 2000. godine. Iako su bile uredno pozvane, stranke nisu prisustvovale zakazanoj raspravi. Stoga je sud zakazao novu raspravu za 23. august 2000. godine. Ponovo su pozvani zastupnici stranaka. Međutim, stranke ponovo nisu odgovorile na poziv. Zbog toga je sud donio Rješenje broj PS-28/00 od 23. augusta 2000. godine, smatrajući da je apelant povukao tužbu.
4. Novi zastupnik apelanta, advokat N. H., podnio je zahtjev za povrat u pređašnje stanje. Rješenjem broj Ps-28/00 od 13. decembra 2001. godine, Općinski sud u Sanskom Mostu je odbio zahtjev kao neosnovan.
5. Nakon toga, apelant je uložio žalbu Kantonalnom sudu u Bihaću koji je, Rješenjem broj PŽ- 49/02 od 11. marta 2002. godine, odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.
6. Prvostepeni i drugostepeni sud su zauzeli stav da su stranke bile uredno pozvane, te činjenica da je apelant imenovao novog advokata, kao svog zastupnika, u periodu nakon dostavljanja sudskog poziva nije utjecala na postupak uručenja sudskog poziva.
7. Apelant je, 29. aprila 2002. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv drugostepenog rješenja.
8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda: Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.» Član 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje.»
9. Princip iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonima entiteta, u smislu podnošenja apelacije u roku od 60 dana od dana primitka posljednje odluke, se odnosi isključivo na efikasne i adekvatne pravne lijekove (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
10. Predmetna apelacija dostavljenja Ustavnom sudu ima dva aspekta. Prvi se tiče problema da li postupak za povrat u pređašnje stanje predstavlja efikasan pravni lijek, te da li se Evropska konvencija može primjenjivati na ovaj postupak. Drugi aspekt se tiče pitanja da li rješenje Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Ps-28/00 od 23. augusta 2000. godine, kojim se, u pravnoj stvari apelanta protiv tuženog radi naplate duga, smatra da je apelant povukao tužbu, jer se nije pojavio pred sudom, iako je uredno pozvan, potpada pod djelokrug Evropske konvencije.
11. Prema sudskoj praksi organa Evropske konvencije, zahtjevi za ponavljanje postupka se ne mogu smatrati efikasnim pravnim lijekom osim ukoliko se on nije pokazao uspješnim i rezultirao ponavljanjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, E 10431/83 od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) 35, str. 243). Isti princip se primjenjuje na postupak po zahtjevu za povrat u pređašnje stanje (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, E 27453/90 od 9. januara 1990. godine).
12. Dakle, u pogledu pitanja povrata u pređašnje stanje, Ustavni sud zaključuje da je apelant koristio neefikasne pravne lijekove, čijim korištenjem se ne prekida predviđeni rok od 60 dana iz člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, jer ovaj zahtjev očigledno nije imao uspjeha. U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da općinski sud nije našao razlog za povrat u pređašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u pređašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno u meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u pređašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom.
13. Uz to, apelant je propustio da uloži žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Ps-28/00 od 23. augusta 2000. godine. Kao što je već navedeno u tač. 11.f ovoga rješenja, zahtjev za povrat u pređašnje stanje predstavlja neefikasni pravni lijek u konkretnom slučaju, jer nije prihvaćen. To, dalje, znači da zahtjev nije zaustavo rok od 60 dana, koji je predviđen članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Prema tome, bez razmatranja pitanja primjenjivosti Evropske konvencije na parnični postupak, koji je okončan rješenjem broj PS-28/00 od 23. augusta 2000. godine, Ustavni sud zaključuje da je apelant propustio da iscrpi sve efikasne pravne lijekove koji su dostupni po zakonu entiteta.
14. Imajući u vidu odredbe člana 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, a u vezi sa članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima se ne stavljaju na listu za odlučivanje apelacije koje su uložene protiv akta protiv kojeg nisu iscrpljeni svi pravni lijekovi, odlučeno je kao u dispozitivu ovoga rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. Didier Maus, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
AP 73/02 25. jula 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić