Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-78/02 (I. V.)

Odluka donesena 20. 12. 2003.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, Didier Maus

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-78/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. Didier Maus, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 20. decembra 2003. godine, u predmetu broj AP-78/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1. i člana 77. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je

RJEŠENJE

Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija I. V., iz Živinica, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj K-

84/00 od 1. juna 2001. godine, zbog novonastale pravne situacije.

Rješenje objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

1. I. V. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Živinica, podnio je 6. maja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj K-84/00 od 1. juna 2001. godine. Apelant je predložio, pozivajući se na član 75. Poslovnika Ustavnog suda, da Ustavni sud «u potpunosti i trajno obustavi krivični postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine».

2. Kantonalni sud u Tuzli, po optužnici Kantonalnog tužilaštva Tuzla broj KT-83/00, u krivičnom postupku protiv apelanta zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, 1. juna 2001. godine donio je presudu broj K-84/00 kojom je utvrdio da je apelant kriv što je, radeći kao ministar za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu TPK Tuzla (na opisani način u presudi), učinio krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Na osnovu člana 113. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, određeno je da se Kantonalnoj privrednoj komori Tuzla oduzima imovinska korist od 63.000,00 KM. Tuzlanski kanton, kao oštećeni, na osnovu člana 101. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, upućen je na parnicu sa imovinskopravnim zahtjevom.

3. Apelant je, 21. augusta 2001. godine, izjavio žalbu Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj K-84/00 od 1. juna 2001. godine. Prema navodima apelanta, postupak je u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Apelant navodi da je bio član Vlade Tuzlansko-podrinjskog kantona, tj. ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva od 17. septembra 1994. do 30. decembra 1998. godine. Kantonalno tužilaštvo je 2000. godine pokrenulo krivični postupak protiv apelanta za radnje koje je, kako navodi apelant, učinio u redovnom radu u obavljanju svoje funkcije. Apelant se poziva na Ustavni zakon Tuzlansko-podrinjskog kantona («Službene novine Tuzlansko-podrinjskog kantona», broj 1/94), prema kome po članu 43. predsjednik Kantona i ministri ne mogu biti krivično gonjeni, niti odgovorni u građanskom postupku za bilo koju radnju učinjenu u vršenju svoje funkcije. Ističe da se tokom postupka, još u fazi istrage, pozivao na imunitet. Apelant smatra da Kantonalni sud u Tuzli, u konkretnom slučaju, nije radio u skladu sa Ustavom Tuzlansko-podrinjskog kantona. Priznajući da je postupak po njegovoj žalbi, na presudu Kantonalnog suda, u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, apelant predlaže Ustavnom sudu da obustavi krivični postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1. i člana 77. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje». Član 77. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «O pitanjima postupka pred Sudom, koja nisu uređena ovim Poslovnikom, Sud će odlučiti u svakom konkretnom slučaju».

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijati samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. Iz dokaza dostavljenih uz apelaciju proizilazi da je 21. augusta 2001. godine Kantonalni sud u Tuzli primio žalbu apelanta protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj K-84/00 od 1. juna 2001. godine, izjavljenu Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Apelacija protiv navedene presude podnijeta je tek 6. maja 2002. godine, dakle izvan roka od 60 dana od dana prijema. Iako apelant priznaje da je postupak po žalbi u toku, pozivajući se na svoj imunitet, traži od Ustavnog suda izdavanje privremene mjere u cilju obustavljanja krivičnog postupka kojeg su započeli Kantonalno tužilaštvo i Kantonalni sud u Tuzli.

8. U toku postupka pred Ustavnim sudom, visoki predstavnik donio je, 6. oktobra 2002. godine, Odluku o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Odluku kojom se proglašava Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine. Navedene odluke, odnosno amandmani i Zakon, objavljeni su u «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», broj 52/02.

9. Amandmanom LXVI dopunjen je član IV.C.3.10 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kome Ustavni sud Federacije «odlučuje o pitanjima koja proističu iz zakona kojima se uređuje imunitet u Federaciji.»

10. Amandmanom LXVII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine određeno je da «članovi zakonodavnih organa kantona ne podliježu krivičnopravnoj ni građanskopravnoj odgovornosti za radnje koje čine u okviru svojih dužnosti u zakonodavnim organima kantona.»

11. Zakonom o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je stupio na snagu odmah, tj. danom donošenja, utvrđen je cilj zakona (član 1), predmet i primjena zakona (član 2), osobe koje imaju pravo na imunitet (isključenje od krivične i građanske odgovornosti) (član 3), trajanje i definicija imuniteta (član 4), važeći zakoni (član 5), a u čl. 6. i 7. ovog zakona propisano je da će se o pravu na imunitet raspravljati i rješavati odlukom nadležnog suda, s tim da će resorno ministarstvo donijeti standardna proceduralna pravila kojima se uređuje rješavanje tih pitanja, te određuje sud nadležan za njihovo rješavanje. Odluka tog suda je konačna i obavezujuća, a protiv nje se može podnijeti žalba Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 8. Zakona propisano je da se, na dan stupanja na snagu ovog zakona, stavljaju van snage prethodne proceduralne zabrane krivičnog gonjenja ili pokretanja parničnog postupka protiv onih osoba koje su inače imale pravo na imunitet. Takvo stavljanje van snage ne prejudicira pravo na odbranu u krivičnim i parničnim postupcima koje je ranije regulirano zakonom.

12. Federalni ministar pravde donio je 16. januara 2003. godine Pravilnik o nadležnosti i načinu rada sudova prilikom rješavanja pitanja imuniteta u krivičnom i parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 1/03).

13. S obzirom da, prema izmijenjenoj pravnoj situaciji, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučuje o pitanjima koja proističu iz zakona kojima se uređuje imunitet u Federaciji Bosne i Hercegovine, ali tek nakon što je o tom pitanju rješavao nadležni sud čija je odluka konačna i obavezujuća, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je riješio da konkretnu apelaciju ne stavi na listu predmeta za odlučivanje, jer ne ispunjava uvjete iz člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.

14. Polazeći od iznesenog, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati prijedlog apelanta za izdavanje privremene mjere.

15. Imajući u vidu odredbe člana 77. Poslovnika Ustavnog suda, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ovog rješenja. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-78/02 (I. V.) | Sudska praksa | Aktio