Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-164/05 (P. i Lj. R.)
Odluka donesena 18. 05. 2005.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-164/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 05. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik, Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. maja 2005. godine, u predmetu broj AP-164/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija P. i Lj. R., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-1075/02 od 28. aprila 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. P. i Lj. R. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Banja Luke, podnijeli su, 2. februara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-1075/02 od 28. aprila 2004. godine.
2. Rješenjem Vrhovnog suda, broj U-1075/02 od 28. aprila 2004. godine, odbačena je tužba apelanata za ponavljanje postupka koji je okončan presudom Vrhovnog suda, broj U-304/01 od 26. juna 2002. godine. kojom je odbijena kao neosnovana tužba apelanata podnesena protiv protiv rješenja Ministarstva za pitanja boraca, žrtava rata i rada Republike Srpske, broj 03-2-562-453/98 od 20. februara 2001. godine, u predmetu porodične invalidnine.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
4. Pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o vanrednom ili redovnom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
5. U konkretnom slučaju, tužba apelanata podnesena protiv presude Vrhovnog suda, broj U-
304/01 od 26. juna 2002. godine, je odbačena rješenjem Vrhovnog suda, broj U-1075/02 od 28. aprila 2004. godine. Dakle, ova tužba je bila neefektivan pravni lijek. Prema tome, konačna odluka, protiv koje se može izjaviti apelacija, je presuda Vrhovnog suda, broj U-304/01 od 26. juna 2002. godine.
6. Ovu presudu apelanti su primili prije 2. septembra 2002. godine, kada su protiv te presude podnijeli tužbu za ponavljanje postupka Vrhovnom sudu, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 2. februara 2005. godine, iz čega proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon roka od 60 dana, od kada su apelanti primili presudu Vrhovnog suda, broj U-304/01 od 26. juna 2002. godine.
7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić