Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-359/04 (Z. P.-Dž.)

Odluka donesena 19. 04. 2004.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-359/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 19. aprila 2004. godine, u predmetu broj AP- 359/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z. P.-Dž., podnesena protiv zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23/1-372-834/98 od 12. februara 2004. godine i odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, broj 201-101696-1/1 od 9. jula 2002. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Z. P.-Dž. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 13. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23/1-372-834/98 od 12. februara 2004. godine i odluke Komisije za imovinske zahtijeve raseljenih lica i izbjeglica, broj 201-101696- 1/1 od 9. jula 2002. godine. Apelantica je tražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom će se odložiti deložacija zakazana na osnovu zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo.

2. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

3. Apelantica trenutno koristi stan koji se nalazi u Sarajevu, u ulici Mehameda Handžića broj 23. Nosilac stanarskog prava na navedenom stanu bila je L. V., koja je umrla 11. oktobra 1992. godine. Njen unuk, V. S., tražio je od Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglih i raseljenih lica (u daljnjem tekstu: CRPC) da potvrdi ko je bio nosilac stanarskog prava na navedenom stanu 1. aprila 1992. godine. CRPC je donijela odluku broj 201-101696-1/1 od 9. jula 2002. godine, kojom je potvrđeno da je L. V. bila nosilac stanarskog prava na spornom stanu 1. aprila 1992. godine. Navedenom odlukom propisano je da članovi porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava mogu, na temelju te odluke, tražiti vraćanje stana u posjed.

4. S. V. je 23. maja 2003. godine, od Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava za stambena pitanja), tražio izvršenje navedene odluke CRPC. U postupku izvršenja odluke CRPC, Uprava za stambena pitanja donijela je zaključak broj 23/1-372-834/98 od 12. februara 2004. godine, gdje je utvrdila da se S. V. smatra članom porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava na stanu u ulici Mehmeda Handžića broj 23, te da mu pripada pravo na vraćanje u posjed tog stana. Navedenim zaključkom apelantici je naloženo da napusti predmetni stan u roku od 15 dana. Također, navedeno je da žalba na zaključak ne odlaže izvršenje.

5. Apelantica se žalila na zaključak Uprave za stambena pitanja, broj 23/1-372-834/98 od 12. februara 2004. godine. Žalba je podnijeta 3. marta 2004. godine Ministarstvu stambenih poslova Kantona Sarajevo. Ministarstvo stambenih poslova Kantona Sarajevo do dana donošenja ove odluke nije donijelo odluku povodom apelanticine žalbe.

6. Na osnovu zaključka Uprave za stambena pitanja, broj 23/1-372-834/98 zakazana je deložacija za dan 23. april 2004. godine. Apelantica je o datumu deložacije obaviještena 30. marta 2004. godine.

7. Nakon toga apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu. U apelaciji se navodi da je odluka CRPC donesena uprkos činjenici, da je zahtjev za potvrđivanje nosioca stanarskog prava podnesen 30. avgusta 2000. godine, što je znatno preko roka u kom se može podnijeti zahtjev za vraćanje stana u posjed. Također, apelantica navodi da ne može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje odluke CRPC, jer je CRPC prestala sa radom. Osim toga, apelantica tvrdi da Uprava za stambena pitanja nije razmotrila njene dokaze i argumente, te da nije utvrdila činjenicu trajnog življenja S. V. sa nosiocem stanarskog prava. Zbog toga, apelantica smatra da je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II.3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Svoj zahtjev za izdavanje privremene mjere, apelantica temelji na činjenici da u predmetnom stanu živi sa troje malodobne djece, te da će deložacija uticati na njihov psihički razvoj.

8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: 14. apelacija je preuranjena;».

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijati samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je u toku pred Ministarstvom stambenih poslova, povodom apelanticine žalbe na zaključak Uprave za stambena pitanja, broj 23/1-372-834. Žalba apelantice od 3. marta 2004. godine priložena je uz apelaciju koja je podnijeta Ustavnom sudu

11. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati prijedlog apelanta za izdavanje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-359/04 (Z. P.-Dž.) | Sudska praksa | Aktio