Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-46/04 (S. Č.)

Odluka donesena 30. 11. 2004.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-46/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 11. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik, Mato Tadić potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije, Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić na sjednici održanoj, 30. novembra 2004. godine, u predmetu broj AP-46/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17.i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. Č., podnesena protiv riješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev 463/02 od 2. oktobra 2003. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-1360/00 od 17. septembra 2001. godine, rješenja Općinskog suda I u Sarajevu, broj PR -136/00 od 15. novembra 2000. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. S. Č. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, podnijela je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Vrhovni sud), broj Rev 463/02 od 2. oktobra 2003. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1360/00 od 17. septembra 2001. godine, rješenja Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PR -136/00 od 15. novembra 2000. godine.

2. Apelantica je bila zaposlena u O. Š. «Alija Nametak» u Sarajevu. Zbog izostanka sa posla, apelantici je prestao radni odnos, odlukom nadležnog organa O. Š. «Alija Nametak» u Sarajevu, broj 180/93 od 22. aprila 1993. godine, nakon čega joj je uručena radna knjižica zaključena sa 1. aprilom 1993. godine.

3. Apelantica je, 20. maja 2000. godine, podnijela tužbu Općinskom sudu radi poništenja riješenja o prestanku radnog odnosa, zatim određivanja nadoknade od dana neopravdanog otkaza kao i naknade radnog staža i isplate otpremnine. Općinski sud je rješenjem, broj PR -136/00 od 15. novembra 2000. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-1360/00 od 17. septembra 2001. godine, tužbu apelantice odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da tužba nije podnesena u roku previđenom Zakonom o osnovnim pravima iz radnog odnosa. Sud je naveo da je apelantica trebalo da podnese tužbu u roku od 15 dana od dana uručenja rješenja. Kako to nije učinila, nije ispunila formalne uslove za podnošenje tužbe. U rješenju se dalje navodi da, čak i da nije primila rješenje, " članom 83. stav 1. citiranog Zakona, koji je bio na snazi i primjenjivao se u vrijeme donošenja odluke o prestanku radnog odnosa tužiteljici, predviđen je rok za zaštitu prava pred nadležnim sudom u roku od 15 dana i isti je prekluzivan, a teče od dana konačne odluke tj. isteka roka u kome je nadležni organ trebao donijeti odluku". U obrazloženju se također ističe, da "je sud utvrdio da je ista podnesena van zakonom predviđenog roka te da je samim tim tužiteljica izgubila i pravo na sudsku zaštitu".

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-463/02 od 2. oktobra 2003. godine, reviziju apelantice, izjavljenu protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-1360/00 od 17. septembra 2001. godine, odbio.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...) 17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelantica dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelantica odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelantica je propustila da blagovremeno podnese tužbu u predmetnom sporu. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-46/04 (S. Č.) | Sudska praksa | Aktio