Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-68/05 (V. K.)
Odluka donesena 23. 03. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-68/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
23. 03. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović na sjednici održanoj 23. marta 2005. godine, u predmetu broj AP-68/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev V. K., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. V. K. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, koju zastupa A. G., advokat iz Sarajeva, podnijela je, 15. januara 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-37/04 od 18. oktobra 2004. godine. Apelantica je također podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud Općini Trebinje zabranio prodaju i opterećenje nekretnina označenih kao trosoban stan u kući upisanoj u z.k.ul. broj 1652. k.o. Trebinje, a Slobodanu Dragoljeviću zabranio otkup-kupovinu i opterećenje spornog stana, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-37/04 od 18. oktobra 2004. godine, uvažena je žalba tuženog Slobodana Dragoljevića i presuda Osnovnog suda u Trebinju, broj P-
144/03 od 17. novembra 2003. godine, je preinačena na taj način što su apelantica i drugi tužioci odbijeni sa tužbenim zahtjevom da se utvrdi da je ništavan ugovor o korištenju spornog stana u Trebinju koji se nalazi na spratu zgrade izgrađen na k.č. 1882 kuća i dvorište, upisan u z.k.ul. broj 1652. k.o. Trebinje, zaključen između tuženog Slobodana Dragoljevića i SIZ-a stanovanja Trebinje, 23. maja 1991. godine, te da je tuženi dužan da navedeni stan oslobodi od lica i stvari i 2___________________________________________________________________________preda apelantici i drugim tužiocima u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja. Apelantica i drugi tužioci su obavezani da solidarno plate Slobodanu Dragoljeviću na ime troškova postupka iznos od 165,00 KM.
3. U obrazloženju svoje presude Okružni sud u Trebinju je naveo da je sporni stan, na kojem je apelantica u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica, nacionalizovan na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, te da je dat na upravljanje i korištenje Općini Trebinje. Dalje se navodi da je Slobodan Dragoljević, korisnik stana, bio član porodičnog domaćinstva sunosilaca stanarskog prava, umrlih Milana i Danice Dragoljević, strica i strine koji su uselili u sporni stan 1957. godine i da je 1981. godine, sa strinom Danicom Dragoljević, zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju. Prema stanovištu Okružnog suda u Trebinju, Slobodan Dragoljević, korisnik spornog stana, nema drugog doma, a u spornom stanu stanuje zakonito preko 20 godina, što se prema Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) ima smatrati kao njegov dom, pa bi pobijana prvostepena presuda, kojom je naloženo iseljenje Slobodana Dragoljevića, zajedno sa članovima porodičnog domaćinstva, predstavljalo nedopušteno miješanje u njegovo pravo na dom u smislu stava 1. član 8. Evropske konvencije.
4. Apelantica smatra da je povrijeđeno njeno pravo na pravičan postupak i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, ističe da drugostepeni sud nije postupao kao nezavisan i nepristrasan, te da odluka nema utemeljenja u provedenim dokazima.
5. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelantica navodi, da postoji opasnost da Slobodan Dragoljević otkupi, optereti ili otuđi sporni stan čime bi bilo nastavljeno kršenje njenih ljudskih prava sa nesagledivim štetnim posljedicama.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: 3___________________________________________________________________________ «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera. Također, Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
8. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava osporenim aktima, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U konkretnom slučaju, osim svojih paušalnih navoda, apelantica ne nudi nikakav dokaz, niti konkretne razloge, koji idu u prilog tome da se usvoji njen zahtjev za donošenje privremene mjere zbog mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica. Pored toga, bilo da se radi o nacionalizovanom stanu ili stanu u svojini građana na kojem je stečeno stanarsko pravo, prema pozitivnim propisima, nije moguća kupoprodaja niti opretećenje takvog stana. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra zahtjev apelantice neosnovanim.
10. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.
11. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja. 4___________________________________________________________________________
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić