Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-200/05 (M. K.)
Odluka donesena 23. 03. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Predmeti (1)
AP-200/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
23. 03. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 23. marta 2005. godine, u predmetu broj AP-200/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 4/01), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev M. K., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa M. Č., advokat iz Foče, podnio je, 7. februara 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), u predmetima br. I-158/02 i I-238/04. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio izvršeniku, AD Holding «Maglić» iz Foče, da raspolaže sa svojom imovinom u dijelu koji je dovoljan da apelant u cijelosti namiri svoja potraživanja, utvrđena pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj P-25/01 od 1. marta 2002. godine.
2. Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju, broj I-158/02 od 4. jula 2002. godine, kojim je dozvolio izvršenje svoje presude, broj P-25/01 od 1. marta 2002. godine, radi naplate apelantovog potraživanja prema dužniku AD Holding «Maglić» iz Foče.
3. Osnovni sud donio je zaključak o prodaji nepokretnosti, broj I-238/04 od 28. decembra 2004. godine, kojim je određeno ročište za prodaju nepokretnosti izvršenika AD Holding «Maglić» iz Foče za 3. februar 2005. godine u 12,00 časova, radi prodaje založenih nekretnina u cilju namirenja apelantovog potraživanja.
4. Osnovni sud u Trebinju donio je rješenje, broj St-7/04 od 18. januara 2005. godine, kojim je privremeno obustavio mjere pojedinačnog prinudnog izvršenja pokrenute protiv stečajnog dužnika AD Holding «Maglić» iz Foče, koje se vode, između ostalih, i u predmetu Osnovnog suda, broj I-
238/04.
5. Osnovni sud u Trebinju donio je rješenje, broj St-7/04 od 28. januara 2005. godine, kojim je otvoren postupak stečaja nad AD Holding «Maglić» iz Foče.
6. Apelant je podnio apelaciju u kojoj se žali da je zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom, u predmetima br. I-158/02 i I-238/04, povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru zabrane izvršeniku da raspolaže sa svojom imovinom u dijelu koji je dovoljan da apelant u cijelosti namiri svoja potraživanja utvrđena pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj P-25/01 od 1. marta 2002. godine. Apelant nije detaljnije obrazložio zahtjev za donošenje privremne mjere.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
8. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
9. Apelant predmetnim zahtjevom za usvajanje privremene mjere, de facto, traži od Ustavnog suda da stavi van snage rješenje Osnovnog suda u Trebinju, broj St-7/04 od 18. januara 2005. godine, kojim je obustavljeno prinudno izvršenje presude Osnovnog suda, broj P-25/01 od 1. marta 2002. godine, a u cilju namirenja svoga potraživanja. Navedeno rješenje Osnovni sud u Trebinju donio je primjenom člana 15. stav 3. Zakona o stečajnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 67/02), kojim je propisano da «mjere pojedinačnog prinudnog izvršenja pokrenute protiv stečajnog dužnika se privremeno moraju obustaviti».
10. Odredbom člana 2. stav 1. navedenog zakona, propisano da «stečajni postupak se sprovodi radi grupnog namirenja povjerilaca stečajnog dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava povjeriocima». Iz navedenog slijedi, da će apelant imati mogućnost, zajedno sa ostalim povjeriocima stečajnog dužnika, u okviru stečajnog postupka, namiriti svoja potraživanja, čime će biti spriječeno nastupanje za njega neotklonjivih štetnih posljedica. Pored toga, donošenjem rješenja Osnovnog suda u Trebinju, broj St-7/04 od 28. januara 2005. godine, kojim je otvoren postupak stečaja, stečajni dužnik više nije u mogućnosti samostalno raspolagati svojom imovinom i tako, eventualnim neracionalnim postupanjem, nanijeti apelantu neotklonjivu štetu.
11. Pored toga, Ustavni sud smatra da apelant nije naveo nikakve posebne činjenice i razloge, niti dostavio dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem stečajnog postupka. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić