Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-209/05 (Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 23. 03. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-209/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
23. 03. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 23. marta 2005. godine, u predmetu broj AP-209/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se, kao neosnovan, zahtjev Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa A. R., dipl. pravnik iz Kancelarije za zastupanje Vlade Brčko Distrikta BiH, podnio je, 10. februara 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Gž-558/04 od 30. decembra 2004. godine. Apelant je također, zatražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud prekinuo izvršenje presude Apelacionog suda i zabranio otuđenje i opterećenje nekretnina označenih kao k.č. 1297/2 i k.č. 1297/5 upisane u z.k. ul. 565 k.o. Skakava Donja, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je presudom, broj P-141/03 od 29. septembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda, broj Gž-558/04 od 30. decembra 2004. godine, utvrdio da su, na osnovu ugovora o zamjeni nekretnina zaključenog 1967. godine, ZZ «Poljotrg» Seonjaci i apelant dužni priznati i trpjeti da se u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnina označenih kao k.č. broj 1297/5 zk. ul. broj 565 k.o. Skakava Donja, upišu tužioci: Jovičić Joka sa 3/15 dijela, Jovičić Ilija sa 4/15 dijela, Jovičić Lazo sa 4/15, Jovičić Stjepan sa 4/15 dijela, a da se kao suvlasnici nekretnina označenih kao k.č. broj 1297/2, zk. ul. broj 565 k.o. Seonjaci, upišu tužioci Horki Spomenka sa 1/6 dijela, Ratkić Božidar sa 1/6 dijela, Šidija rođ. Marković Branka sa 1/3 dijela i Marković Dubravko sa 1/3 dijela.
3. Apelant, kao razlog za donošenje privremene mjere, navodi zaštitu njegovih «opravdanih pravnih interesa».
4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
6. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
7. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
8. Ustavni sud osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava osporenim presudama, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere
9. U konkretnom slučaju, osim svojih paušalnih navoda, apelant ne nudi nikakve dokaze, niti konkretne navode koji idu u prilog tome da se usvoji njegov zahtjev za donošenje privremene mjere zbog nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra zahtjev apelanta neosnovanim.
10. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.
11. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić