Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-247/05 (B. V.)

Odluka donesena 23. 03. 2005.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-247/05

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

23. 03. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj23. marta 2005. godine, u predmetu broj AP-247/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan, zahtjev B. V., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. B. V. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa G. N., advokat iz Doboja, podnio je, 15. februara 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Kž-06/05 od 3. februara 2005. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio da se apelant pusti iz pritvora do donošenja odluke o apelaciji.

2. Apelant je, nepravosnažnom presudom Suda BiH, oglašen krivim za produženo krivično djelo neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 3. u vezi s članom 54. Krivičnog zakona BiH i krivično djelo falsifikovanja isprave iz člana 377. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, sve u vezi sa članom 53. Krivičnog zakona BiH, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. Odlučujući o mjeri pritvora, s obzirom da se apelant nalazi u pritvoru, Sud BiH je rješenjem, broj K-79/04 od 19. januara 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem istog suda, broj KŽ-06/05 od 3. februara 2005. godine, apelantu produžio pritvor do pravosnažnosti presude, a najduže do isticanja vremena trajanja kazne zatvora izrečene u prvostepenoj presudi.

3. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, u kojoj navodi da mu je osporenim rješenjima o produženju pritvora, povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Povredu navedenih ustavnih prava apelant vidi u nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

4. Kao razlog za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio puštanje apelanta iz pritvora do okončanja postupka pred Ustavnim sudom, apelant navodi da bi mu dalje trajanje pritvora moglo prouzorkovati nastupanje neotklonjivih štetnih posljedica. Navodi da boluje od diskus hernije, tako da je stalno pod terapijama i na liječenju, te da trpi stalne bolove, koje smiruje svakodnevnim injekcijama kod zatvorskog ljekara. Kao potvrdu navedenog apelant je priložio kopiju medicinske dokumentacije.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom.»

6. Ustavni sud podsjeća na jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj se smatra opravdanim zahtijev za donošenje privremene mjere, jedino u situacijama kada je apelantov život neposredno ugrožen ili kad postoji opasnost od izlaganja mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mamatukalov i Abdurasulovic protiv Turske, presuda od 6. februara 2003. godine, stav 55.).

7. Član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv je u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

8. Osim toga, Ustavni sud napominje da se osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere, različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koji je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane redovnih sudova, prilikom odlučivanja o osporenim rješenjima, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i navesti razloge zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju, kao razlog za donošenje privemene mjere apelant navodi da bi mu produžetak trajanja pritvora uzrokovao neotklonjive štetne posljedice zbog bolesti. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivno-pravnim propisima liše osobu tog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u toku postupka pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja slobode došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, osoba koja se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje mjere izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te mjere.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da ralozi i dokazi kojim su oni potkrijepljeni, nisu takve prirode, da idu u prilog odluke da bi trebalo naložiti puštanje apelanta iz pritvora radi nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Pritvorenici nisu lišeni neophodne medicinske pomoći i liječenja, o čemu u skladu sa propisima, vode nadzor i brigu nadležne ustanove za izvršenje mjere pritvora. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

11. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.

12. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-247/05 (B. V.) | Sudska praksa | Aktio