Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-293/05 (V. P.)
Odluka donesena 23. 03. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-293/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
23. 03. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović na sjednici održanoj 23. marta 2005. godine, u predmetu broj AP-293/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev V. P., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. V. P. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sokoca, podnio je, 2. marta 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-203/03 od 29. decembra 2004. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-162/01 od 17. maja 2002. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Osnovni sud je presudom, broj P-162/01 od 17. maja 2002. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj Gž-436/02 od 10. marta 2003. godine, usvojio otkaz ugovora o korištenju stana, broj 141/80 od 23. maja 1980. godine, zaključen između apelanta i Zajednice stanovanja i komunalnih djelatnosti Opština Sokolac, te je apelant obavezan da prvotužitelju ODPO»Romanija» Sokolac preda na raspolaganje stan koji se nalazi u Sokocu, ul. Cara Lazara 25, na II spratu površine 72 m2, u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja
3. Vrhovni sud je presudom, broj Rev-203/03 od 29. decembra 2004. godine, reviziju apelanta odbio kao neosnovanu.
4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na privatan porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelant navodi da bi iseljenjem iz predmetnog stana za njega nastupile nesagledive posljedice.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera. Također, Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
8. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnog kršenja ustavnog prava osporenim aktom, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere
9. U konkretnom slučaju, osim paušalnog navoda, apelant ne nudi nikakve dokaze, niti konkretne navode, koji idu u prilog tome da se usvoji njegov zahtjev za donošenje privremene mjere zbog nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra zahtjev apelanta neosnovanim.
10. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
11. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić