Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-318/05 (DP «Putovi» d.o.o. Grude)
Odluka donesena 23. 03. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-318/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
23. 03. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 23. marta 2005. godine, u predmetu broj AP-318/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev DP «Putovi» d.o.o. Grude, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. DP «Putovi» d.o.o. Grude (u daljnjem tekstu: apelant), kojega zastupa N. V., advokat iz Mostara, podnio je, 2. marta 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-99/03 od 11. januara 2005. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odgodio provođenje izvršnog postupka po izvršnom prijedlogu podnesenom protiv apelanta, kao solidarnog dužnika, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Osporenom presudom Vrhovnog suda odbijene su revizije apelanta i SIZ-a za regionalne puteve Mostar, čiji je pravni sljednik Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: drugotužena), izjavljene protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-49/99 od 27. aprila 2000. godine, kojom su odbijene kao neosnovane žalbe apelanta i drugotužene protiv presude tadašnjeg Osnovnog suda u Mostaru broj P-2052/91 od 27. februara 1992. godine. Navedenom presudom Osnovnog suda u Mostaru, apelant i drugotužena su solidarno obavezani da tužitelju – I.I. iz Mostara, na ime naknade štete isplate iznos od 2.738.190,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 21. februara 1992. godine, pa do isplate, iznos od 3,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 15. januara 1987. godine, pa do isplate, iznos od 3,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 23. februara 1988. godine, pa do isplate, te iznos od 1,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 22. januara 1987. godine, pa do isplate, kao i da naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 86.054,90 dinara..
3. U apelaciji se naglašava da su navedenom presudom Vrhovnog suda povrijeđena apelantova ustavna prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih ustavnih prava apelant vidi u tome što je Vrhovni sud navodno pogrešno i proizvoljno primijenio zakon našavši da je «u vrijeme štetnog događaja bio na snazi Zakon o putevima («Službeni list SR BiH», broj 6/78), a prema odredbi čl. 41. i 99. tog zakona, za štetu koja nastane korisnicima regionalnih puteva zbog propuštanja pravovremenog izvršenja potrebnih radova i preduzimanja odgovarajućih mjera u održavanju javnih puteva solidarno odgovaraju zajednice za puteve i oraganizacije za održavaje i zaštitu puteva». Apelant smatra da se ovdje ne može raditi o solidarnoj odgovornosti, već o isključivoj odgovornosti zajednice za puteve prema korisnicima puta i, eventualno, o regresnoj odgovornosti organizacije za održavanje puteva prema zajednici za puteve.
4. Apelant nije posebno obrazložio neotklonjive i štetne posljedice, koje bi u pogledu njega mogle nastupiti, ukoliko Ustavni sud ne usvoji predloženu privremenu mjeru.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
6. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtijeva za donošenje privremene mjere, različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane Vrhovnog suda, prilikom odlučivanja o izjavljenoj reviziji, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtijeva za izdavanje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. U konkretnom slučaju apelant nije naveo vrstu, obim ili intenzitet štete koja bi nastupila provođenjem izvršnog postupka po izvršnom prijedlogu predlagača I.I. iz Mostara. Osim toga, Ustavni sud naglašava da se u konkretnom slučaju apelant suočava sa izvršenjem, tj. naplatom utvrđenog novčanog iznosa na ime naknade štete, na temelju pravosnažne sudske presude. Izvršenje pravosnažnih sudskih odluka je u skladu sa principom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
9. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić