Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-93/03 («Šejm» d.o.o.)
Odluka donesena 26. 08. 2004.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-93/03
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 08. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. augusta 2004. godine, u predmetu broj AP-93/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Šejm» d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gž-26/03 od 5. marta 2003.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1.«Šejm» d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, (u daljnjem tekstu: apelant), iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, zastupan po direktoru Š. D., podnio je 19. marta 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Gž-26/03 od 5. marta 2003. godine.
2. U skladu sa članom 19. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je 19. januara 2004. godine uputio dopis apelantu, kojim je zahtijevao dopunu apelacije. Od apelanta je traženo da navede konkretne odredbe Ustava Bosne i Hercegovine za koje smatra da su povrijeđene navedenim rješenjem Apelacionog suda. Dopis Ustavnog suda apelant je primio 5. februara 2004. godine. Dopunu apelacije apelant je dostavio Ustavnom sudu 11. februara 2004. godine.
3. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
4. Rješenjem Osnovnog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj D-383/02 od 16. maja 2002. godine, apelant je registrovan kao preduzeće, koje, između ostalog, obavlja djelatnost pravnih poslova (šifra djelatnosti: 74. 110). Osnovni sud Brčko Distrikta je pismom od 7. februara 2003. godine obavijestio apelanta, da je po službenoj dužnosti pokrenuo postupak brisanja djelatnosti pravnih poslova. Postupak brisanja djelatnosti pravnih poslova obrazlaže se činjenicom da su, nakon što je apelant registrovan za obavljanje pravnih poslova, doneseni Zakon o advokaturi Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 37/02) i Zakon o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 40/02), kojim je propisano da djelatnost pravnih poslova ne mogu obavljati preduzeća u okviru registrovane djelatnosti.
5. Nakon toga, Osnovni sud donio je rješenje broj D-199/03 od 13. februara 2003. godine, kojim je izvršeno brisanje djelatnosti pravnih poslova, iz spiska ranije registrovanih djelatnosti apelanta. Apelant je izjavio žalbu na navedeno rješenje, koju je Apelacioni sud odbio rješenjem, broj Gž-26/03 od 5. marta 2003. godine. U obrazloženju je navedeno da su nakon registracije apelanta za obavljanje pravnih poslova doneseni Zakon o advokaturi Republike Srpske i Zakon o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine, koji striktno propisuju da nijedan drugi organ, izuzev Advokatske komore, nije ovlašten da izdaje odobrenje za obavljanje djelatnosti pravnih poslova, te da istu mogu obavljati samo advokati kao pojedinici ili u zajedničkim advokatskim kancelarijama i advokatskom društvu kao pravnom licu. Imajući u vidu navedene propise proizilazi da apelant ne ispunjava uslove za obavljanje pravnih poslova u okviru registrovane djelatnosti.
6. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu. Dopunu apelacije apelant je dostavio 11. februara 2004. godine. U dopuni apelacije apelant navodi da smatra da je rješenjem Apelacionog suda, broj Gž-26/03 od 5. marta 2003. godine, došlo do povrede člana 72. Ustava Bosne i Hercegovine, te dalje neodređeno navodi da je došlo do povrede «Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda», nakon čega se poziva na povredu člana 14. Zakona o standardnoj kalsifikaciji djelatnosti («Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine», broj 4/01) kao i na povredu člana 30. Zakona o advokaturi Republike Srpske. Suština ostalih navoda iz apelacije svodi se na to da apelant tvrdi da su u njegovom slučaju redovni sudovi nezakonito izvršili brisanje pravnih poslova iz registrovane djelatnosti, obzirom da je apelant bio registrovan za obavljanje iste, te da je direktor apelanta pravnik sa dugogodišnjim iskustvom, koji ima zaključen ugovor sa registrovanim advokatom koji bi obavljao nadzor nad radom apelanta u dijelu koji se odnosi na obavljanje pravnih poslova.
7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
(...)
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
8. Ustavni sud naglašava da je članom 18. stav 2. alineja 2. Poslovnika Ustavnog suda propisano da apelacija iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine treba da sadrži odredbe Ustava za koje se smatra da su povrijeđene. U konkretnom slučaju apelant se poziva na povredu člana 72. Ustava Bosne i Hercegovine. U Aneksu IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno Ustavu Bosne i Hercegovine ne postoji član 72. na koji se apelant poziva. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, obzirom da isti ne sadrži odredbe na koje se poziva apelant.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić