Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-347/05 (M. Š.)

Odluka donesena 28. 04. 2004.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-347/05

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 04. 2004.

Tekst odluke

Malo vijeće Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim Sadiković i prof. dr Miodrag Simović, na sjednici održanoj 28. aprila 2004. godine, u predmetu broj AP 347/04, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 5 i člana 78 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donijelo je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se, kao neosnovan, zahtjev Mirka Šarovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirko Šarović (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je, 2. aprila 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu broj 193/04 od 9. februara 2004. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev da se donese privremena mjera, kojom bi Ustavni sud osporenu odluku Visokog predstavnika stavio van snage do donošenja odluke o apelaciji.

2. Visoki predstavnik je donio Odluku broj 193/04 od 9. februara 2004. godine, kojom je apelanta smijenio sa položaja u Srpskoj demokratskoj stranci i zabranio mu da obavlja svaku službenu, izbornu ili imenovanu javnu funkciju, kao i da se kandiduje na izborima i obavlja funkcije u političkoj stranci, ukoliko ili sve dok ga Visoki predstavnik naknadnom odlukom, eventualno, izričito ne ovlasti da te funkcije obavlja. Na osnovu te odluke odmah mu prestaju sva prava na naknade, odnosno privilegije ili status koji proizlazi iz njegovog položaja potpredsjednika Srpske demokratske stranke. Ta odluka je objavljena u "Službenom glasniku Republike Srpske", broj 18/04.

3. Apelant navodi da je, donošenjem osporene odluke, Visoki predstavnik izašao van okvira svojih ovlaštenja utvrđenih u Aneksu 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te da ova ovlaštenja ne mogu da se mijenjaju političkim deklaracijama sa konferencija za implementaciju mira održanim u Bonu 9. i 10. decembra 1997. i u Madridu 16. decembra 1998. godine. Kako apelant navodi, Visoki predstavnik je svojom odlukom supstituisao domaće sudske organe. Apelant navodi da nije imao na raspolaganju bilo kakav pravni lijek protiv ove odluke, jer takva mogućnost nije predviđena u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine. Dalje navodi da je Visoki predstavnik svojom Odlukom povrijedio demokratski princip iz člana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem će Bosna i Hercegovine biti demokratska, pravna država sa slobodnim, demokratskim izborima, te prekršio apelantovo pravo na pravično suđenje, slobodu izražavanja, slobodu udruživanja sa drugima i pravo na imovinu, zaštićena članom II/3 e), h), i) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i prava iz člana 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te prava iz člana 25 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i odredbe paragrafa 7 tač. 7.5 i 7.6 Dokumenta sa Drugog sastanka Konferencije o humanoj dimenziji Konferencije o evropskoj bezbjednosti i saradnji, Kopenhagen, 1990. godine, koja je Prilog Aneksu 3 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Apelant smatra da iz odluke Visokog predstavnika može da se zaključi kako mu je ubuduće onemogućen bilo kakav radni angažman i tako ugrožena egzistencija njega i njegove porodice, a zbog iznošenja niza neistina u ovoj odluci i pisanja medija nanesena mu je velika moralna šteta, te predlaže da Ustavni sud obaveže Bosnu i Hercegovinu da mu na ime materijalne i nematerijalne štete naknadi iznos od 100.000 KM.

4. Kao razloge za donošenje privremene mjere apelant navodi da je ostao ne samo bez političke funkcije, nego i bez mogućnosti da raspolaže imovinom, bez posla i mogućnosti da se ponovo zaposi nakon negativnog pisanja o njemu, čime je ugrožena njegova i egzistencija njegove porodice.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda.

6. Član VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»

7. Član 78 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, da odredi strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom.».

8. Ustavni sud podsjeća da je član 78 Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle da nastupe neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može da procijeni jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

9. Apelant, međutim, osim svojih uopštenih tvrdnji i pretpostavki, nije dao nikakve ubjedljive razloge niti je prezentirao bilo kakve dokaze da bi zbog izvršenja odluke Visokog predstavnika mogle da nastupe neotklonjive štetne posljedice. U konkretnom slučaju, odlukom Visokog predstavnika apelantu je zabranjeno "obavljanje svake službene, izborne ili imenovane javne funkcije, kao i kandidovanje na izborima i obavljanje funkcije u političkoj stranci". Dakle, ovo ne znači da apelant ne može da obavlja sve druge poslove, koji nisu vezani za javne funkcije, a Ustavni sud smatra da je apelantova tvrdnja kako, zbog toga što je negativno pisano o njemu u medijima neće moći da se zaposli, samo pretpostavka i ne predstavlja dovoljan osnov za donošenje privremene mjere. Nadalje se, u Odluci Visokog predstavnika, navodi kako apelantu "prestaju sva prava na naknade, odnosno privilegije ili status koji proizlazi iz njegovog položaja potpredsjednika Srpske demokratske stranke", što ne znači da je apelantu onemogućeno da raspolaže stečenom imovinom. U takvim okolnostima, Ustavni sud jednoglasno zaključuje da nema osnova za donošenje privremene mjere.

10. Imajući u vidu odredbe člana 78 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-347/05 (M. Š.) | Sudska praksa | Aktio