Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-118/04 (I. Z.,)

Odluka donesena 26. 08. 2004.

  • Nije dopunjena/precizirana apelacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-118/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 08. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. augusta 2004. godine, u predmetu broj AP-

118/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 13., člana 19. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I. Z. iz Sarajeva, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-4013/03 od 18. decembra 2003. godine, jer je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni apelaciju.

OBRAZLOŽENJE

1. I. Z., (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 10. februara 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-4013/03 od 18. decembra 2003. godine.

2. Dopisom od 23. februara 2004. godine Ustavni sud je od apelanta tražio dopunu apelacije. Apelant je u apelaciji naveo da su pobijanim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđene odredbe iz člana II/2. i člana II/3. tač. a), b), c), d), e) kao i odredbe iz čl. II/4 i II/6 Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, apelant je naveo da su osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđena prava iz člana 3, člana 4. stav 1, člana 6. stav 1, te čl. 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Dopuna apelacije je tražena iz razloga što apelant nije naveo bilo kakve činjenice, razloge ili dokaze na osnovu kojih smatra da su predmetnom presudom povrijeđena citirana ustavna prava, te je navedeno da u tom smislu treba dopuniti apelaciju. Dopis kojim se od apelanta traži dopuna apelacije vraćen je Ustavnom sudu 28. februara 2004. godine uz napomenu nadležne pošte «odselio-adresa neopznata».

3. Suština spora odnosi se na apelantov zahtijev da se dozvoli obnova upravnog postupka koji je završen presudom Vrhovnog suda, broj U-804/00 od 9. novembra 2000. godine. Vrhovni sud je donio rješenje, broj U-4013/03 od 18. decembra 2003. godine, kojim je odbacio apelantov zahtijev, uz obrazloženje da se obnova postupka traži na osnovu novih činjenica i novih dokaza, te da se nove činjenice i novi dokazi kao razlog za ponavljanje upravno-sudskog postupka mogu tražiti samo ako je sud sam utvrđivao činjenično stanje i na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja riješio upravni spor. U konkretnom slučaju Vrhovni sud navodi da je upravni spor riješen na bazi činjenica utvrđenih u upravnom postupku, te se zbog toga obnova istog zbog novih činjenica i novih dokaza može tražiti samo pred organom uprave čijim je aktom okončan predmetni upravni postupak.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

13. podnosilac zahtjeva/apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira zahtjev/apelaciju;».

5. Ustavni sud naglašava da je članom 18. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda propisano da apelacija koja se podnosi u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine treba da sadrži navode, činjenice i dokaze na kojima se zasniva.

6. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da predmetna apelacija ne sadrži bilo kakve navode u pogledu činjenica, razloga ili dokaza zbog čega apelant smatra da je pobijanim rješenjem Vrhovnog suda došlo do povrede njegovih ustavnih prava. U tom pravcu Ustavni sud ne može dobiti dopunu apelacije iz razloga što mu nije poznata nova adresa apelanta. Odredbama člana

94. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 48/99) i člana 352. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03) propisano je da su stranke dužne obavijestiti sud o promjeni adrese koja se izvrši u toku postupka. Obzirom da apelant nije obavijestio Ustavni sud o promjeni svoje adrese, Ustavni sud smatra da je propust apelanta što apelacija ne može biti dopunjena, te u skladu sa tim zaključuje da apelant nije dopunio predmetnu apelaciju.

7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 13. i člana 19. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni apelaciju, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-118/04 (I. Z.,) | Sudska praksa | Aktio