Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-122/03 (B. T.)

Odluka donesena 29. 09. 2004.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-122/03

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 09. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 29. septembra 2004. godine, u predmetu broj AP-122/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. T., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-70/02 od 28. februara

2003. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. B. T. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Milića, podnijela je 25. aprila 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-70/02 od 28. februara 2003. godine. Apelantica je takođe podnijela zahtijev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje apelacijom osporenog rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske. Ustavni sud je donio odluku, broj AP-122/03 od 26. septembra 2003. godine, kojom je odbio zahtjev za donošenje privremene mjere, kao neosnovan.

2. Osnovni sud u Vlasenici je, po tužbi apelantice protiv Dioničarskog društva «Boksit» Milići, radi utvrđivanja nezakonitosti i poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, donio presudu, broj P

1-8/00 od 20. septembra 2000. godine, kojom je utvrđeno da su rješenja direktora, broj IA-MK-

2357/99 od 28. oktobra 1999. godine, kao i odluka Upravnog odbora tuženog kojom je potvrđeno rješenje o prestanku radnog odnosa, broj UO-XIII-7-4/99 od 17. decembra 1999. godine, nezakoniti. Navedene odluke tuženog su poništene, a tuženi je obavezan da apelanticu rasporedi na poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi i isplati joj plate i ostale naknade kao da je radila, počev od 31. januara 2000. godine pa do dana početka rada, te da joj plati troškove postupka, sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.

3. Rješavajući po žalbama apelantice i tuženog protiv presude Osnovnog suda u Vlasenici, broj P

1-8/00 od 20. septembra 2000. godine, Okružni sud u Srpskom Sarajevu je donio presudu, broj Gž-

449/00 od 3. septembra 2001. godine, kojom je žalbu tuženog odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio. Ujedno je uvažena žalba apelantice i ukinuta prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen dio tužbenenog zahtjeva, kojim je tražila naknadu razlike plate za period čekanja na posao.

4. Vrhovni sud Republike Srpske je, odlučujući o reviziji tuženog protiv presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj Gž-449/00 od 3. septembra 2001. godine, donio rješenje, broj Rev-70/02 od 28. februara 2003. godine, kojim se revizija DD «Boksit» Milići uvažava, a obje nižestepene presude ukidaju u utvrđujućem dijelu i predmet u tom dijelu vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

5. U apelaciji, podnesenoj Ustavnom sudu, i dopuni apelacije od 13. maja 2004. godine apelantica navodi da je rješenjem Vrhovnog suda ugroženo njeno pravo na život, ličnu slobodu i sigurnost, pravo da ne bude podvrgnuta mučenju ili nehumanom i ponižavajućem tretmanu ili kažnjavanju, pravo na obrazovanje, pravo na pravično suđenje i sloboda miroljubivog okupljanja i udruživanja sa drugima. Ističe da se radi o pritisku na njenu porodicu zbog javnog i političkog angažmana nje i njenoga zeta.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

14. apelacija je preuranjena;».

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijati samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-70/02 od 28. februara 2003. godine, revizija je uvažena i obje nižestepene presude su ukinute u utvrđujućem dijelu, te je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Osnovni sud u Vlasenici, imajući u vidu upute Vrhovog suda, obavezan je u ponovnom postupku utvrditi sve pravno relevantne činjenice i donijeti novu odluku. Dakle, osporenim rješenjem Vrhovnog suda nije okončan postupak.

9. Shodno tome, imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-122/03 (B. T.) | Sudska praksa | Aktio