Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-377/04 (J.Z.)
Odluka donesena 30. 11. 2004.
- Građanski postupak
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Predmeti (1)
AP-377/04
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
30. 11. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 30. novembra 2004. godine, u predmetu broj AP-377/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 4/01), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev J. Z. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. J. Z. (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je, 14. aprila 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1240/03 od 19. januara 2004. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1003/02. Apelantica je takođe, 15. novembra 2004. godine, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio otkup stana u Zenici u Ulici Jalimamov put broj 6 –A/IV do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda u Zenici, broj P-1003/02 od 17. aprila 2003. godine, poništena je odluka «Poslovnog sistema RMK» Zenica od 31. marta 1999. godine, o dodjeli spornog stana V. Š.. Stavom 2. izreke navedene presude poništen je Ugovor o korištenju stana, broj 7119002 od 22. marta 2000. godine, zaključen između V. Š. i J.P. «Zenica-stan». Stavom 3. izreke iste presude obavezan je V. Š., da sporni stan preda u posjed i slobodno raspolaganje apelantici u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja uz obavezu da joj naknadi troškove postupka. Izrekom navedene presude odbačena je tužba apelantice podnesena protiv tužene Općine Zenica. Takođe, odbačen je i dio tužbenog zahtjeva kojim je apelantica tražila da sud utvrdi da je ona stekla svojstvo nosioca stanarskog prava na spornom stanu, nakon smrti ranijeg nosioca stanarskog prava, njene majke J. Đ., te da ova presuda zamjenjuje ugovor o korištenju stana.
3. Protiv navedene prvostepene presude žalbu su izjavili apelantica i tuženi, J.P. «Zenica-stan» Zenica, d.d. «Poslovni sistemi RMK» Zenica i V. Š.. Odlučujući po žalbama Kantonalni sud je donio presudu, broj Kž-1240/03 od 19. januara 2004. godine, kojom je žalbu apelantice odbio, a žalbe tuženih uvažio i prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu preinačio tako da je apelanticu odbio sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.
4. Apelantica se u apelaciji žali da su nižestepeni sudovi osporenim presudama povrijedili njeno pravo iz člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odnosno člana II/3.f) i m) i čl. II/4. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelantica nije navela nikakve razloge.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
6. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
7. Takođe, Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Međutim, u konkretnom slučaju, apelantica osim svojih paušalnih tvrdnji, nije navela nikakve razloge, niti prezentirala dokaze da bi, zbog prodaje spornog stana, mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.
9. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić