Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-123/04 (V. E.)
Odluka donesena 27. 10. 2004.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-123/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 10. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 27. oktobra 2004. godine, u predmetu broj AP-
123/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija V. E., podnesena protiv rješenja Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać broj 11/1-31-1314-UP-2/00 od 28. oktobra 2000. godine i rješenja Općinskog načelnika općine Bihać, Službe obnove i stambeno-komunalnih poslova, broj 3/36-372-903/1 od 22. avgusta 2000. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. V. E. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sente, Srbija i Crna Gora, podnio je, 26. januara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać broj 11/1-
31-1314-UP-2/00 od 28. oktobra 2000. godine i rješenja Općinskog načelnika općine Bihać, Službe obnove i stambeno-komunalnih poslova broj 3/36-372-903/1 od 22. avgusta 2000. godine.
2. Rješenjem Općinskog načelnika općine Bihać, Službe obnove i stambeno-komunalnih poslova, broj 3/36-372-903/1 od 22. avgusta 2000. godine, odbijen je zahtjev apelanta za povrat u posjed stana na kojem je bio nosilac stanarskog prava, a koji se nalazi u Bihaću u naselju Harmani, H-
15, ulaz I/I, stan broj 101.
3. Rješenjem Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać, broj 11/1-31-1314-UP-2/00 od 28. oktobra 2000. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv navedenog prvostepenog rješenja.
4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 15. stav 3. i 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. To, dalje, znači da apelant mora, u skladu sa pravilom iscrpljivanja pravnih lijekova, doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu (vidi odluku Ustavnog suda, U -15/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).
7. U konkretnom slučaju, apelant nije tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja drugostepenog upravnog organa, kao konačnog u upravnom postupku, odnosno nije iskoristio efektivni pravni lijek, moguć po zakonu. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić