Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-414/04 (D.S.)
Odluka donesena 30. 11. 2004.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-414/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 11. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 30. novembra 2004. godine, u predmetu broj AP -414/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. S., podnesena protiv rješenja Ministarstva urbanizma, prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona, broj 12-06/2-23-1818/00 od 25. oktobra 2000. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. D. S. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Zvornika, podnijela je, 27. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva urbanizma, prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona broj 12-06/2-23-
1818/00 od 25.oktobra.2000. godine.
2. Služba za stambeno komunalne poslove i poslove mjesnih zajednica Općine Tuzla, je rješenjem, broj 05-02/1-23-2785/98 od 30. avgusta 2000. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva urbanizma, prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona, broj 12-06/2-23-
1818/00 od 25. oktobra 2000. godine, odbila apelanticin zahtjev za povrat stana.
3. Prema navodima iz apelacije apelantica je propustila da u ostavljenom roku pokrene upravni spor, odnosno podnese tužbu Kantonalnom sudu u Tuzli protiv osporenog rješenja.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
5. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
6. U konkretnom slučaju, apelantica je propustila da iskoristi efektivni pravni lijek, odnosno da podnese tužbu Kantonalnom sudu protiv osporenog rješenja. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić