Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-127/02 (Krajina-auto" a.d. Banja Luka)
Odluka donesena 21. 09. 2004.
- Zahtjev za preispitivanje - odbijen
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-127/02
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
21. 09. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. David Feldman i Valerija Galić, na sjednici održanoj 21. septembra 2004. godine, u predmetu broj AP-127/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
RJEŠENJE
Odbija se kao neosnovan zahtjev "Krajina-auto" a.d. Banja Luka za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP-127/02 od 17. maja 2004. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. "Krajina-auto" a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, podnio je, 3. augusta 2004. godine, zahtjev za preispitivanje Odluke Ustavnog suda broj AP-127/02 od 17. maja 2004. godine. Apelant je, 20. augusta 2004. godine, podnio i dopunu navedenog zahtjeva.
2. Odlukom, broj AP-127/02 od 17. maja 2004. godine, Ustavni sud je odlučio da odbije kao neosnovanu apelaciju apelanta, podnesenu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1109/00 od 12. marta 2002. godine.
3. Ustavni sud je u odluci broj AP-127/02, od 17. maja 2004. godine, zaključio slijedeće: "29. Uzimajući u obzir dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
41. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da osporena presuda nije povrijedila pravo apelanta na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju."
4. Apelant se, u zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda, žali na povrede postupka prilikom donošenja ove odluke, kao i na nepotpuno sagledavanje činjeničnog stanja, te pogrešno izvođenje zaključka u pogledu činjeničnog stanja, pa slijedom toga pogrešnu primjenu materijalnog prava.
5. Apelant navodi kako smatra da je Ustavni sud donošenjem osporene odluke povrijedio odredbu člana 8. Poslovnika Ustavnog suda, jer je odluka donesena u Vijeću od pet sudija, a ne u plenarnoj sjednici.
6. Nadalje, apelant ističe da u cjelosti ostaje kod činjeničnog stanja iznesenog u apelaciji, s tim što dodaje da Društvu za hotelijerstvo d.o.o. "Rojal Vegas" iz Laktaša nije moglo biti utvrđeno prvenstveno pravo korištenja zemljišta radi građenja jer se isto vodi samo kao nosilac trajnog prava korištenja na jednoj parceli. Smatra da su organi uprave i redovni sud pogrešno primjenili odredbe Zakona o građevinskom zemljištu, a da Ustavni sud nije pravilno cijenio zakonitost i javni interes kod miješanja u njegovo pravo na imovinu, te predlaže da Ustavni sud preispita predmetnu odluku o dopustivosti i meritumu i novom odlukom zaštiti njegova ustavna prava
7. Ustavni sud je prilikom ispitivanja zahtjeva pošao od odredbe člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, koja u svom relevantnom dijelu glasi:
"član 71.
«U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla odlučno uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, ta stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke.
U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti predviđeni u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se dokazi koji ga potkrepljuju [...].
[...] Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici.
[...]"
8. Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranki, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od saznanja o tim činjenicama.
9. S obzirom da je odluka Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, donesena 17. maja 2004. godine, a zahtjev podnesen 3. augusta 2004. godine, te polazeći od odredbe člana 71. stav 6. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojoj preispitivanje odluke Ustavnog suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev za preispitivanje osporene odluke dopustiv.
10. Ustavni sud ističe da prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, Ustavni sud mora imati na umu da su, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja odluka Ustavnog suda, prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja. Odluka o dopustivosti zahtjeva, stoga ni na koji način ne prejudicira meritum zahtjeva.
11. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su, prima facie, činjenice koje su podnesene, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujuči uticaj. U cilju utvrđivanja da li bi činjenice, na kojima se zasniva zahtjev za preispitivanje, mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj, one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda za koju se traži preispitivanje. Ustavni sud u vezi stim ističe, da zahtjev za preispitivanje, sam po sebi, nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle, po svojoj prirodi, imati odlučujući uticaj. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost, da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj. Na Ustavnom sudu je da odluči, da li činjenice, navedene u zahtjevu, stvaraju nedoumicu u pogledu zaključka, sadržanog u odluci Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži.
12. Ustavni sud konstatuje, da apelant zahtjev za preispitivanje osporene odluke Ustavnog suda, zasniva na istim činjenicama i dokazima, koji su bili sadržani u dokumentima spisa kada je odluka bila donesena, tj. na navodima koje je Ustavni sud uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o dopustivosti i meritumu, koja se zahtjevom osporava.
13. Pored navedenog, Ustavni sud konstatuje, da apelant nije dostavio bilo kakve dokaze koji bi ukazivali da su ispunjeni uvjeti iz člana 71. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda. Ustavni sud podsjeća da, u smislu člana 9. poslovnika Ustavnog suda, Vijeće od pet sudija odlučuje o predmetima iz nadležnosti Suda iz člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine koji nisu stavljeni na dnevni red Suda u plenarnoj sjednici, pa slijedi da navodi iz zahtjeva, ne utemeljuju osnovanost zahtjeva za preispitivanje osporene odluke.
14. Polazeći od navedenog, na prijedlog Malog vijeća Ustavnog suda, u skladu sa članom
71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je većinom glasova odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić