Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-141/04 (A. Č.)
Odluka donesena 29. 09. 2004.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-141/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 09. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 29. septembra 2004. godine, u predmetu broj AP-141/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 1. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. Č., podnesena protiv informacije Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Tuzlanskog kantona – Kantonalni vodoprivredni inspektor, broj 04/18-25-9463/03 od 8. decembra 2003. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. A. Č. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Tuzle, podnijela je 15. januara 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv informacije Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Tuzlanskog kantona – Kantonalni vodoprivredni inspektor broj 04/18-25-9463/03 od 8. decembra 2003. godine.
2. Apelantica je, 18. jula 2003. godine, uputila zahtjev Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Tuzlanskog kantona, u kome se tražio hitni izlazak na lice mjesta vodoprivrednog inspektora, iz razloga što je došlo do narušavanja riječnog korita rijeke Ujiče- Opština Kladanj od strane I. Č., koji je izvršio veliko nasipanje zemlje na svojoj parceli koja se nalazi uz navedenu rijeku, čime je narušen njen tok i ugrožena apelanticina parcela, koja se nalazi na drugoj strani rijeke. Povodom apelanticinog zahtjeva Kantonalni vodoprivredni inspektor sačinio je informaciju, broj 04/18-259463/03 od 8. decembra 2003. godine, koja je dostavljena apelantici. U informaciji je navedeno da je inspekcijskim pregledom na licu mjesta konstatovano da je I. Č djelimično počistio naneseni materijal sa obale i korita rijeke Ujiče, te da je stranka na to usmeno upozorena. Na kraju informacije Kantonalni vodoprivredni inspektor iznosi zaključak da je sadašnje stanje obale i korita rijeke Ujiče, uz parcele vlasništvo I. Č, u skladu sa prirodnim stanjem i zakonskim propisima. Nezadovoljna informacijom Kantonalnog vodoprivrednog inspektora apelantica je protiv nje, 22. decembra 2003. godine, izjavila žalbu Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Tuzlanskog kantona. U žalbi apelantica ističe da je Kantonalni vodoprivredni inspektor donio informaciju koja ne predstavlja upravni akt po Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 2/98 i 48/99), da ista ne sadrži pouku o pravnom lijeku, te da organ uprave nije postupio po apelanticinom zahtijevu u zakonom predviđenim rokovima. Zbog toga apelantica traži od drugostepenog organa da sam donese odluku, ili da predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje uz upozorenje na zakonske rokove.
3. Nakon toga apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Član 16. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
1. Sud nije nadležan za odlučivanje;».
5. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje po apelaciji koja je izjavljena protiv informacije organa uprave tj. Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Tuzlanskog kantona – Kantonalni vodoprivredni inspektor, broj 04/18-25-9463/03 od 8. decembra 2003. godine, jer ona nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić