Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-154/04 (F. B.)

Odluka donesena 27. 10. 2004.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-154/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 27. oktobar 2004. godine, u predmetu broj AP-

154/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F. B., podnesena protiv dopisa Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, broj 01005997116 od 5. avgusta 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. F. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Livna, koju zastupa Mensur Dizdar, iz Livna, podnijela je, 6. februara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv dopisa Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje broj 01005997116 od 5. avgusta 2003. godine.

2. Apelantica, u periodu od 1. septembra 1997. godine, do 1. avgusta 1998. godine, nije primala porodičnu penziju na koju je ranije ostvarila pravo. Radi toga je, 24. decembra 2002. godine, Federalnom Zavodu za penzijasko i inavlidsko osiguranje podnijela zahtjev za isplatu neisplaćenih penzija u navedenom periodu. Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje uputio je apelantici dopis, broj 01005997116 od 5. avgusta 2003. godine, kojim ju je obavijestio da nije u mogućnosti isplatiti zaostale penzije, zbog njenog boravka u spornom periodu van teritorije Bosne i Hercegovine i neodazivanja na redovnu registraciju penzionera.

3. Nakon toga, apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 15. stav 3. i 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

5. U konkretnom slučaju apelantica osporava dopis Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, broj 01005997116 od 5. avgusta 2003. godine, kojim je obaviještena da joj se neće isplatiti zaostale penzije. Dakle, Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje je na zahtjev apelantice odgovorio u formi obavijesti, iako je trebalo da po tom zahtjevu pokrene upravni postupak i donese odgovarajuće rješenje, u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99). U slučaju nedonošenja rješenja od strane upravnog organa u zakonskom roku, stranka ima pravo izjaviti žalbu, kao da je njen zahtjev odbijen, u smislu člana 216. navedenog zakona, a protiv rješenja donesenog u prvom stepenu stranka ima pravo žalbe u smislu člana 221. navedenog zakona.

6. Međutim apelantica nije koristila žalbu, kao pravni lijek moguć po zakonu. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-154/04 (F. B.) | Sudska praksa | Aktio