Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-171/02 (N. Š.)
Odluka donesena 26. 08. 2004.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-171/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 08. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. augusta 2004. godine, u predmetu broj AP-
171/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. Š., podnesena protiv presude Okružnog suda u Bijeljini, broj Gž-781/02 od 16. jula 2002, presude Osnovnog suda u Bijeljini, broj P-665/01 od 19. februara 2002. i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini, broj O-938/98 od 11. januara 2000. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. N. Š. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Brezova Polja, podnio je, 5. septembra 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-781/02 od 16. jula 2002, presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-665/01 od 19. februara 2002. godine i rješenja Osnovnog suda, broj O-938/98 od 11. januara 2000. godine.
2. Osnovni sud je, 11. januara 2000. godine, donio rješenje u ostavinskom postupku, broj O-
938/98, kojim je utvrdio da imovina umrle P. B. (u daljnjem tekstu: ostaviteljica) prelazi u državnu svojinu, jer iza ostaviteljice nije ostalo zakonskih nasljednika. Taj je sud utvrdio da je iza ostaviteljice ostalo 39 srodnika, ali da niko od njih ne spada u krug zakonskih nasljednika po Zakonu o nasljeđivanju («Službeni list SR BiH», br. 7/80 i 15/80, koji se u Republici Srpskoj primjenjuje na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srpske). U taj krug srodnika spada i apelant.
3. Apelant je Osnovnom sudu podnio tužbu kojom je tražio da taj sud stavi van snage rješenje o naslijeđivanju tog suda od 11. januara 2000. godine. Apelant je naveo da je bio u bliskom srodstvu sa umrlom, tj. da su oni bili djeca od dva brata, ali da ostavinski sud nije uzeo u obzir taj stepen srodstva. Osnovni sud je, 19. februara 2002. godine, donio presudu, broj P-665/2001, kojom je odbio tužbeni zahtjev apelanta. Iako je taj sud odbio apelantov tužbeni zahtjev, sa obrazloženjem da se u parničnom postupku ne može stavljati van snage ostavinsko rješenje, taj se sud upustio u meritum apelantovog zahtjeva i ustanovio kako apelant ne spada u krug zakonskih nasljednika iza ostaviteljice, u skladu sa članom 9. Zakona o naslijeđivanju. Apelant je uložio žalbu na tu presudu.
4. Okružni sud je, 16. jula 2002. godine, donio presudu, broj Gž-781/02, kojom je odbio žalbu apelanta i potvrdio presudu Osnovnog suda od 19. februara 2002. godine.
5. Apelant navodi da je presudama, odnosno rješenjem Osnovnog suda i Okružnog suda, koje se pobijaju apelacijom, povrijeđen član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer apelant nije priznat kao zakonski nasljednik imovine ostaviteljice sa kojom je bio u krvnom srodstvu. Po mišljenju apelanta, odredbe Zakona o naslijeđivanju iz 1980. godine, prema kojima on ne spada u krug zakonskih naslijednika, su protivustavne.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
8. Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
9. Ustavni sud podsjeća da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju samo predviđa pravo svakoga na mirno uživanje «njegove» imovine, što se konsekvetno primjenjuje samo na postojeću imovinu neke osobe i ne garantuje pravo na sticanje imovine, bilo putem zakonskog naslijeđivanja ili dobrovoljnog raspolaganja (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Marcks protiv Belgije, tom 31, stav 50).
10. U konkretnom predmetu, Ustavni sud primjećuje da se apelant upravo žali na nemogućnost sticanje imovine putem naslijeđivanja, jer prema Zakonu o naslijeđivanju ne spada u krug zakonskih nasljednika. U vezi sa prethodnim, Ustavni sud primjećuje da apelant, čak i da je izdejstvovao da se ostavinski postupak iza ostaviteljice ponovo provede, ne bi mogao polagati pravo na njenu imovinu. Ustavni sud zaključuje da imovina, koja je bila predmet ostavinskog postupka iza ostaviteljice, ne predstavlja apelantovu imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić