Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-635/04 (M.B.)

Odluka donesena 26. 08. 2004.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-635/04

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 08. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim Sadiković i prof. dr Miodrag Simović, na sjednici održanoj 26. augusta 2004. godine, u predmetu broj AP 635/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev M. B. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. M. B. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Nijaz Hadžić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 19. jula 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Kž-131/03 od 21. juna 2004. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje citirane presude, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Apelant je presudom Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj K-2/02 od 4. marta 2003. godine proglašen krivim zbog krivičnog djela iz člana 252. stav 1. Krivičnog zakona F BiH i zajedno sa optuženim D.E. zbog krivčnog djela iz člana 282. stav 1. u vezi sa članom 23. Krivičnog zakona F BiH, te mu je, primjenom člana 46. stav 2. tačka 2. istog Zakona, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Na ovu presudu apelant je uložio žalbu, koja je, presudom Kantonalnog suda u Bihaću, broj Kž-131/03 od 21. juna 2004. godine, odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda potvrđena.

3. Apelant se žali na povredu prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6, 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

5. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju. Apelant, međutim, osim svoga zahtjeva za obustavljanjem izvršenja, nije naveo koje bi posljedice mogle nastupiti. Apelant, također, nije prezentirao dokaze koji bi pravdali takve tvrdnje. U nedostatku opisanih navoda i dokaza, Ustavni sud ne zna šta bi bio cilj privremene mjere, da li bi privremena mjera bila adekvatna i proporcionalna cilju koji se želi postići. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantove navode paušalnim.

6. Konačno, Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, osoba koja se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

7. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

8. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira konačnu odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-635/04 (M.B.) | Sudska praksa | Aktio