Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-637/04 (A.K.)

Odluka donesena 29. 07. 2004.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-637/04

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

29. 07. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 29. jula 2004. godine, u predmetu broj AP-637/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan, zahtjev A. K., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. A. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Srebrenika, podnio je, 20. jula 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Apelacionog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, broj Kž-30/04 od 19. maja 2004. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine, broj K-34/03 od 26. februara 2004. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora izrečene apelantu presudom Suda Bosne i Hercegovine, broj K-34/03 od 26. februara 2004. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Apelant je presudom Suda Bosne i Hercegovine, broj K-34/03 od 26. februara 2004. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog vijeća istog suda, broj Kž-30/04 od 19. maja 2004. godine, oglašen krivim zbog krivičnog djela krijumčarenja lica iz člana 189. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine («Služeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 3/03) i osuđen na kaznu zatvora u tajanju od jedne godine.

3. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da se osuđujuća presuda temelji prvenstveno na iskazu službenika Državne granične službe Bosne i Hercegovine koji, kako navodi apelant, nisu svjedočili o svojim saznanjima o krivičnom djelu koje se apelantu stavlja na teret, nego su iznosili dokaze o navodnom strahu svjedoka koji su isti imali prema apelantu. Svjedoci su u iskazu datim pred sudom rekli da su oni prelazak preko granice ugovorili sa drugim osobama, kojima su dali novac za tu uslugu. Činjenicu da je apelant zemljacima omogućio da prenoće kod njega, za koju uslugu bi mu oni platili izvjestan iznos novca, Sud je, navodi apelant, pogrešno okvalifikovao kao krivično djelo krijumčarenja lica iz člana 189. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Takav stav suda smatra očito nezakonitim i on predstavlja diskriminaciju zbog njegove povezanosti sa albanskom manjinom u Bosni i Hercegovini i SCG, kojoj želi samo da pruži legalnu pomoć.

4. Zbog svega navedenog, apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odgodio izvršenje kazne zatvora izrečene presudom Suda Bosne i Hercegovine, broj K-34/03 od 26. februara 2004. godine, do donošenja meritorne odluke Ustavnog suda.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

6. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupaka imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje.

9. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi izvršenje trebalo obustaviti radi nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

10. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

11. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-637/04 (A.K.) | Sudska praksa | Aktio