Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-672/04 (M.Ž.)
Odluka donesena 26. 08. 2004.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-672/04
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 08. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 26. augusta 2004. godine, u predmetu broj AP-672/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se, kao neosnovan, zahtjev M. Ž. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. M. Ž. (u daljem tekstu: apelant), iz Bijeljine, podnio je 3. avgusta 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Bijeljini, broj Kž-331/03 od 21. maja 2004. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-207/02 od 23. maja 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Bijeljini, broj Kž-331/03 od 21. maja 2004. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela – davanje mita iz člana 342. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/03, 33/00 i 37/01 – u daljem tekstu: KZRS) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a još jedna osoba (L.B.) je oglašena krivom zbog krivičnog djela primanja mita iz člana 341. stav 1. KZRS i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Istom presudom određeno je oduzimanje novčanog iznosa od 5.000 KM, a apelant i druga optužena osoba obavezani su na plaćanje sudskog paušala.
3. Apelant navodi da se u konkretnom slučaju nisu ostvarili biće i elementi krivičnog djela zbog kojeg je okrivljen i osuđen, da se na izmijenjenom iskazu oštećenog, kao što je konkretno slučaj, pa makar on bio podložan sveobuhvatnoj ocjeni i analizi, u korelaciji sa drugim dokazima optužbe, ne može zasnivati bilo kakva validna i meritorna sudska odluka; da se u obje presude apelant nalazi u statusu "kolateralne" štete i samo "prati" sudbinu, što procesnu što životnu, prvookrivljene L.B.; da se u presudi tvrdi da su sva bitna obilježja krivičnog djela iz člana 342. stav 1. KZRS ispunjena, ali u obrazloženju presude se ne navodi koje su to konkretno radnje u ovom slučaju, kojima se davanje mita iscrpljuje, što je sud bio dužan učiniti u skladu sa pozitivno-pravnim propisima i sudskoj praksi. Konačno, apelant tvrdi da je okrivljeni u analognoj situaciji tretiran različito od oštećenog, jer ako je apelant osuđen za posredovanje u davanju mita, onda je javni tužilac bio obavezan po zakonu da i protiv oštećenog pokrene krivični postupak zbog davanja mita, što nije učinjeno. Zbog svega navedenog, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i na zabranu diskriminacije, iz člana II/3.e) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. U obrazloženju prijedloga za donošenje privremene mjere apelant navodi da je provedenim postupkom te sankcijom koja je iz njega proistekla (kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci) obespravljen te da nije u mogućnosti da koristi druga pravna sredstva osim obraćanja u ovoj formi, pozivajući se na čl. 66. i 78. Poslovnika Ustavnog suda.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".
7. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
"Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom".
8. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavljaju jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi u toku postupka imaju pravo da, u skladu sa pozitivnopravnim propisima liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitati opravdanost lišavanja ovog prava ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje.
10. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi izvršenje trabalo obustaviti zbog nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica, koji su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
11. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
12. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić