Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-720/04 (S.J.)

Odluka donesena 26. 08. 2004.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Predmeti (1)

AP-720/04

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 08. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 26. avgusta 2004. godine, u predmetu broj AP-720/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 4/02), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan, zahtjev S. J., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. S. J. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Veljko Ćivša, advokat iz Sokoca, podnio je 19. avgusta 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj Kž-108/03 od 21. maja 2004. godine i presude Osnovnog suda Sokolac, broj K-94/02 od 27. februara 2003. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje pravosnažne presude Osnovnog suda u Sokocu, broj K-94/02 od 27. februara 2003. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Apelant je presudom Osnovnog suda Sokolac, broj K-94/02 od 27. februara 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj Kž-108/03 od 21. maja 2004. godine, oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, zbog krivičnog djela teške krađe iz člana 222. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 22/00, 33/00 i 37/01).

3. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru, jer bi izvršenjem kazne zatvora pretrpio nenadoknadivu štetu. Apelant nije eksplicitno naveo koji su razlozi koji bi mogli opredjeliti Ustavni sud da donese privremenu mjeru, niti je obrazložio svoje navode u pogledu ovog zahtjeva.

4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

5. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

6. U konkretnom slučaju, uz zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se odgodilo izvršenje kazne zatvora, apelant samo paušalno navodi da će odlaskom na izdržavanje kazne pretrpiti neotkolonjive štetne posljedice, a ne nudi nikakve posebne dokaze u prilog svojih navoda.

7. Ustavni sud podsjeća je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, osoba koja se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

8. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.

9. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-720/04 (S.J.) | Sudska praksa | Aktio