Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-831/04 (S.M. i M.Đ.)

Odluka donesena 14. 10. 2004.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-831/04

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 10. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr.Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 14. oktobra 2004. godine, u predmetu broj AP-831/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 59. stav 2. tačka 5. i 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan, zahtjev S. M. i M. Đ., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. S. M. i M. Đ. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju E., A. i M. G., advokati iz Sarajeva, podnijeli su, 28. septembra 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Kž-6204 od 30. juna 2004. godine. Apelanti su takođe podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečenih kazni zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

2. Sud Bosne i Hercegovine presudom, broj K-35/04 od 22. aprila 2004. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, broj Kž-62/04 od 30. juna 2004. godine, osudio je apelanta S. M. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, zbog krivičnog djela međunarodnog vrbovanja radi prostitucije iz člana 187. stav 1. u vezi sa članom 29. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 37/03) i krivičnog djela nezakonito uskračivanje identifikacijskih dokumenata iz člana 188. sve u vezi sa članom 53. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovinea, a apelanta M. Đ. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, zbog krivičnog djela međunarodnog vrbovanja radi prostitucije iz člana 187. stav 1. u vezi sa članom 29. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.

3. Nakon toga apelanti su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navode da im je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:Evropska konvencija). Povredu navedenih ustavnih prava apelanti vide u pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

4. Kao razlog za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečenih kazni zatvora, apelanti navode da bi upučivanjem na izdržavanje kazne zatvora bilo nastavljeno kršenje njihovih ljudskih prava sa nesagledivim štetnim posljedicama, moralnog i drugog karaktera.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

8. U slučaju Mamatukalov and Abdurasulovic v. Turkey (vidi presudu od 6. februara 2003. godine, stav 55) Evropski sud za ljudska prava je objasnio da smatra opravdanim zahtijev za donošenje privremene mjere, jedino u situacijama kada je apelantov život neposredno ugrožen ili kad postoji opasnost od izlaganja mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni.

9. Član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv je u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

10. Osim toga, Ustavni sud napominje da se osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtijeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtijeva za donošenje privremene mjere, različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane Suda Bosne i Hercegovine, prilikom odlučivanja u navedenom krivičnom predmetu, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtijeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i navesti razloge zašto traži donošenje privremene mjere.

11. U konkretnom slučaju, kao razlog za donošenje privemene mjere apelanti navode da bi odlaskom na izdržavanje kazne bilo nastavljeno kršenje njihovih ljudskih prava sa nesagledivim štetnim posljedicama. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti, i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivno-pravnim propisima liše osobu tog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u toku postupka pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja slobode došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, osoba koja se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtijevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

12. Osim toga apelanti nisu naveli, niti priložili bilo kakve dokaze u pogledu «nesagledivih štetnih posljedica, moralnog i drugog karaktera» ukoliko budu upućeni na izdržavanje kazne zatvora, te su ovi navodi paušalni.

13. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.

14. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-831/04 (S.M. i M.Đ.) | Sudska praksa | Aktio