Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-834/04 (Hypo Alpe Adria - Bank a. d. Banja Luka)
Odluka donesena 14. 10. 2004.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-834/04
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 10. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 14. oktobra 2004. godine, u predmetu broj AP 834/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 59. stav 2. tačka 5. i 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev Hypo Alpe Adria - Bank a. d. Banja Luka, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Hypo Alpe Adria - Bank a.d. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, podnio je, 29. septembra 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-
2/04 od 11. maja 2004. godine.
2. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) da obustavi postupak izvršenja rješenja, broj IP-2183/03 od 22. jula 2004. godine, uz obavezu stavljanja van snage svih provedenih radnji, sve do okončanja postupka u Okružnom sudu u Bijeljini koji se vodi pod brojem Pž-63/03.
3. Rješenjem Osnovnog suda, broj IP-2183/03 od 22. jula 2004. godine, djelimično je usvojen prigovor izvršenika-apelanta (ranije «Kristal» banka) te je apelant obavezan na isplatu tražiocu izvršenja «Rudnici boksita» a.d. Nikšić, na ime glavnog duga iznos od 2,000.000,00 USD, sa domicilnom kamatom zemlje porijekla deviza, počev od 1. aprila 2001. godine, pa do isplate, te troškova parničnog postupka u iznosu od 15.065 KM i troškova izvršenja u iznosu od 5000 KM.
4. Apelant smatra da će se u ponovnom postupku riješiti o pravima i obavezama Fabrike glinice « Birač» a. d. Zvornik, kao prvotuženog iz postupka iz kojeg proističe izvršna isprava i koji je zajedno i neodvojivo sa apelantom solidarno dužan da plati traženi iznos. Apelant ističe da je, 4. augusta 2004. godine, podnio zahtjev za izdavanje sudske mjere obezbjeđenja, kojom bi se do razrješenja spornih pitanja zaštitila njegova imovina i interesi. Međutim, kako po tom zahtjevu još nije postupljeno, apelant smatra da postoji opravdana bojazan da će se prije rješavanja konkretne apelacije izvršiti prinudna naplata sa njegovog računa i to neosnovano i neopravdano. Apelant se žali da sudovi svojim postupanjem, a naročito presudom protiv koje je podnesena apelacija, direktno podupiru kršenje prava apelanta na imovinu, jer indirektno omogućavaju zaštitu interesa i imovine jedne od stranaka u postupku, koja je zajedno sa apelantom solidarni dužnik, ali na štetu imovine i interesa apelanta.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
7. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
8. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
9. Apelant, međutim, osim svojih tvrdnji, nije prezentirao dokaze da bi zbog izvršenja rješenja Osnovnog suda, broj IP-2183/03 od 22. jula 2004. godine, mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice za njega kao solidarnog dužnika. Osim toga, u smislu člana 414. Zakona o obligacionim odnosima, vjerovnik može tražiti ispunjenje obaveze u cijelosti od bilo kojeg solidarnog dužnika. Onaj solidarni dužnik, koji je ispunio obavezu, može od drugog solidarnog dužnika tražiti namirenje odgovarajućeg dijela zajedničke obaveze.
10. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.
11. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić