Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-911/04 (N. G. i R. S.)

Odluka donesena 27. 10. 2004.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-911/04

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

27. 10. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 27. oktobra 2004. godine, u predmetu broj AP 911-04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan, zahtjev N. G. i R. S., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. N. G. i R. S. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Sarajeva, koje zastupaju Rusmir i Fahrija Karkin, advokati iz Sarajeva, podnijeli su, 21. oktobra 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-473/02 od 2. septembra 2004. godine. Apelanti su takođe, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi im Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne zatvora, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-

98/01 od 18. aprila 2002. godine, apelanti su oglašeni krivim za krivično djelo iznude iz člana 285. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), a u vezi sa članom 23. KZ FBiH, i osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Na osnovu člana 48. KZ FBiH u izrečene kazne zatvora apelantima je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 7. jula 1999. godine do 16. jula 1999. godine.

3. Presudom Vrhovnog suda, broj Kž-473/02 od 2. septembra 2004. godine, odbijena je žalba Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, a djelomično uvažene žalbe apelanata i presuda Kantonalnog suda, broj K-98/01 od 18. aprila 2002. godine, preinačena u pravnoj ocjeni djela i odluci o kazni, tako da su radnje apelanata za koje su oglašeni krivim prvostepenom presudom, 2___________________________________________________________________________pravno kvalifikovane kao krivično djelo iznude iz člana 285. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa čl. 20. i 23. ranijeg KZ FBiH, pa su apelanti, uz primjenu člana 40. stav 1. istog zakona, osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, u koje im se, na osnovu člana 48. ranijeg KZ FBiH ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 7. jula 1999. godine do 16. jula 1999. godine.

4. Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ističu da su sudovi, u prvostepenom i drugostepenom postupku, na štetu apelanata pogrešno utvrdili odlučne činjenice koje čine obilježje krivičnog djela iznude iz člana 285. stav 2. u vezi sa stavom 1. ranijeg KZ FBiH, a to je da su apelanti umišljajno djelovali radi pribavljanja sebi i drugome protupravne imovinske koristi, te da su ozbiljno prijetili oštećenom kako bi on učinio nešto na štetu svoje imovine. Smatraju da je ovakvim postupanjem sudova povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje, jer sudovi nisu provjerili dokaze i cijenili argumente koje su istakli apelanti, kao i činjenice koje im idu u prilog, a što bi dovelo do oslobađanja od krivične odgovornosti. Predložili su da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom se odlaže izvršenje kazne zatvora, do donošenja odluke o apelaciji.

5. U obrazloženju prijedloga za donošenje privremene mjere, apelanti navode da bi njihovo upućivanje na izdržavanje kazne zatvora prije donošenja odluke o njihovoj apelaciji bilo nastavljanje kršenja njihovih ljudskih prava, sa nesagledivim posljedicama, što bi dovelo do nastanka štete koja se ne bi mogla nadoknaditi niti na drugi način spriječiti.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: 3___________________________________________________________________________ «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

7. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

8. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavljaju jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi u toku postupka imaju pravo da, u skladu sa pozitivnopravnim propisima liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitati opravdanost lišavanja ovog prava ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje.

9. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelanti ne nude nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi izvršenje trabalo obustaviti zbog nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica, koji su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra zahtjeve apelanata neosnovanim.

10. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

11. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-911/04 (N. G. i R. S.) | Sudska praksa | Aktio