Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-918/04 (A.U.)

Odluka donesena 27. 10. 2004.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-918/04

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

27. 10. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 27. oktobra 2004. godine, u predmetu broj AP-918/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev A. U., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. A. U. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa A. Š., advokat iz Konjica podnio je, 22. oktobra 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-117/04 od 6. oktobra 2004. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-31/03 od 27. februara 2004. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi mu Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne zatvora, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Apelant je presudom Kantonalnog suda, broj K-31/03 od 27. februara 2004. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj broj Kž-117/04 6. oktobra 2004. godine, oglašen krivim za krivično djelo ubistva iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakona Republike BiH («Službeni list SRBiH», br. 16/77, 32/84, 19/86, 40/87, 33/98 i 2/90) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

3. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da apelaciju podnosi i zbog bitne povrede odredaba Zakona o krivičnom postupku kao i zbog povrede Krivičnog zakona, koji su važili u vrijeme izvršenja krivičnog dijela. Dalje, apelant ističe da je konkretno krivično dijelo obuhvaćeno amnestijom, predviđenom zakonskim propisima i posebno naglašenom odredbama iz aneksa br. 6. i 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

4. Apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odložio njegovo upućivanje na izdržavanje kazne zatvora do končane odluke o apelaciji.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

6. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava u postupku odlučivanja o privremenim mjerama. Naime, u slučaju Mamatukalov and Abdurasulovic v. Turkey (vidi presudu od 6. februara 2003. godine, stav 55). Evropski sud za ljudska je prava je objasnio: [...]Pravilo 39. Prošla praksa pokazuje da su glavni zahtjevi za privremene mjere pod pravilom 39. činjeni u slučajevima u kojima ima neposredne opasnosti po aplikantov život ili mučenje, ili nehumani ili ponižavajući tretman ili kaznu. Takvi zahtijevi generalno upućuju na čl. 2. i

3. Evropske konvencije i tiču se deportacije osobe, ekstradicije ili repatrijacije u njegovu ili njenu zemlju porijekla (bez obzira da li se radi o ugovornoj strani ili drugoj državi) od strane države protiv koje je žalba bila uložena[...]

7. Iz navedenog, vidljivo je da Evropski sud za ljudska prava smatra opravdanim zahtijev za donošenje privremene mjere, jedino u situacijama kada je apelantov život neposredno ugrožen ili kad postoji opasnost od izlaganja mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni.

8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

9. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtijeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtijeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane Vrhovnog suda i Kantonalnog suda, prilikom odlučivanja o navedenom krivičnom predmetu, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtijeva za izdavanje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. Ustavni sud podsjeća da je sloboda ličnosti jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije pred Ustavnim sudom. Naime, odluka Ustavnog suda o donošenju privremene mjere mora biti utemeljena na dokazima koji nedvosmisleno ukazuju da će nastupiti neotklonjive štetne posljedice po apelanta.

11. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi izvršenje presude trebalo odložiti, radi nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

12. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o meritumu predmetnog slučaja.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-918/04 (A.U.) | Sudska praksa | Aktio